Roy Gutman jedan je od rijetkih američkih novinara koji temeljito poznaje povijesne i političke odnose na prostorima bivše Jugoslavije. Bio je dopisnik agencije Reuters iz Beograda od 1973. do 1975. godine kad je Tito nakon njegovih istraživačkih članaka o Kosovu tražio da se "zaustavi tog stranog novinara". Nisu uspjeli pa je Gutman i dalje pisao o Kosovu ono što je komunističkoj vlasti smetalo. Komunistički moćnik tada je izdao povijesnu naredbu "Zaustavite Reuters!", koja je postala sintagmom slobodnog novinarstva. Gutman je 1993. godine dobio Pulitzerovu nagradu za izvještavanje iz bivše Jugoslavije nakon što se na to područje vratio 1991. kao dopisnik dnevnih novina Newsday, u kojima je danas vanjskopolitički urednik. U razgovoru za Večernji list govori o novinarskim iskustvima iz rata u našoj zemlji i susjednoj BiH.
Jeste li kao Amerikanac koji dobro poznaje Jugoslaviju mogli predvidjeti njezin raspad i Miloševićevu agresiju na Hrvatsku?
U ljeto 1991. odlučio sam proputovati cijelom Jugoslavijom. Pratio sam studentske nemire u Beogradu, posjetio Gligorova u Makedoniji, boravio u Sloveniji i potom najdulje u Hrvatskoj. Dolazak rata osjećao se u zraku. U Hrvatskoj sam upoznao potpuno novi tip ljudi. To više nisu bili oni komunisti iz 70-ih godina. U novinarskom poslu pomogli su mi mladi hrvatski iseljenici koji su došli iz Australije, Njemačke i Amerike te radili u press centrima. Onda se dogodilo Borovo Selo i to me šokiralo. Znao sam da slijedi rat, ali takve zločine i razaranja koja su u srcu Europe počinili Srbi nitko normalan nije mogao predvidjeti.
Kojim ste političkim tonom ispisivali izvještaje za američke čitatelje?
Najavljivao sam da će biti rata, da je Milošević samouvjereni diktator i da treba pomoći narodu. Predvidio sam da će Slovenija elegantno otići iz Jugoslavije, ali će Hrvatska za to platiti veliku cijenu. Zaključio sam da mediji u Hrvatskoj nisu slobodni, da se potiče nacionalističko ponašanje, ali sam bio spreman pomoći hrvatskom narodu jer je svoje vodstvo izabrao na demokratskim izborima. U Americi me nisu razumjeli, nisu bili zainteresirani za rat u Hrvatskoj.
Je li se Pulitzerovom nagradom koju ste dobili željela naglasiti važnost onoga što ste radili ili umiriti vlastita savjest?
Možda jedno i drugo. Nakon iskustava koje sam imao u ratu u Hrvatskoj i BiH zapitao sam se kako bismo mi novinari trebali pisati da pomognemo zaustaviti sukobe. Vidite, Amerika je poznavala Miloševića i Jugoslaviju, a o Tuđmanu su stizale samo negativne vijesti. Mislilo se da je to okorjeli nacionalist i tu je sliku o Tuđmanu trebalo kvalitetnije i brže mijenjati. Nije bio dovoljan trud hrvatskih uspješnih diplomata u Washingtonu i UN-u, poput Gubića i Raguža.
Često ste pisali i o Haaškom sudu i izvještavali iz Knina nakon Oluje. Hoćete li svjedočiti u slučaju generala Ante Gotovine?
Haag je kasno osnovan. U tome je pogriješio UN, potom i NATO jer su odugovlačili. Nema jedinstvene formule za uspjeh Haaga, ali i sud u Nürnbergu bio je osuđivan u javnosti pa je ispunio svoju povijesnu ulogu. Bio sam u Kninu nakon oslobađanja i nisam vidio nikakav genocid, ubijanje Srba ili progon. To je nonsens. Srbi su sami odlučili otići. Već su me pozivali iz Haaga da svjedočim, ali poučen iskustvom drugih svjetskih novinara, odustao sam. Pa oni traže sve moje bilješke, kontakte, izvore informacija. Nema protekcije za novinare. Mislim da bih kao novinar izgubio kredibilitet kad bih pristao na to.
Je li Haaški tribunal politički sud?
Tužitelji su političari, počevši od prvog Goldstonea do Carle del Ponte. Izgleda da im nije cilj samo istina i kazna nego i ravnoteža krivnje u regiji, a to znači da se igraju političara. Nakon što sam pročitao optužnicu protiv Gotovine, rekao sam da je upravo na tom slučaju Haag izgubio reputaciju.
Zašto?
Pročitajte pažljivo optužnicu, a to preporučujem i hrvatskim novinarima i političarima, točku po točku, pa ćete se sami uvjeriti koliko nelogičnosti i improvizacije ima u njoj. Optužnica protiv Gotovine nije došla od Boga pa je nedodirljiva. I mi se novinari moramo pitati što ona sadrži i zbog čega je tako slaba, neprofesionalna. Ne treba je prihvaćati kao kraj jer ona je tek početak procesa u kojem se, kao i kod Blaškića i drugih, može pobiti, a optuženika osloboditi. Vjerujem da će se to brzo dogoditi. Gotovina treba uložiti vrijeme i energiju u svoj slučaj, imati vrsne odvjetnike. Bio sam tužan kad sam vidio tu optužnicu.Gutman je 1993. godine dobio Pulitzerovu nagradu za izvještavanje o ratu u Hrvatskoj i BiH. Prvi je otkrio zloglasni logor srpske vojske u Omarskoj, a brojna svjedočanstva o srpskom organiziranom zatiranju pripadnika drugih naroda objavio je u knjizi "Svjedok genocida", koja je prevedena i na hrvatski jezik.
