Neandertalci su već dugo jedna od najintrigantnijih tema antropologije i proučavanja najranije ljudske povijesti, a na teritoriju Hrvatske nalaze se neka od najvažnijih i najvrednijih nalazišta ostataka te vrste hominina koje je na kraju zamijenio moderni čovjek. No, vrlo dobro znamo kako se to nije dogodilo odjednom ni naglo, već postupno pri čemu su kontakti Homo sapiensa i neandertalca bili prisutni s prilično visokim intenzitetom. Danas znamo kako nosimo neandertalske gene koji se mogu povezati s nekim našim današnjim osobinama pa i bolestima, a proučavanje te teme pa i na ostacima iz Vindije donijelo je i jednu nedavnu Nobelovu nagradu. Tako se s pozornošću gleda svako sljedeće istraživanje, a jedan je rad izišao nedavno u Cambridge University Pressu, izdanju jednog od najpoznatijih svjetskih sveučilišta. Pod nazivom "Chronology of hominin activity at Vindija Cave, Croatia: new dates recorded via standard and ultrafiltration AMS" odnosno "Kronologija aktivnosti hominina u špilji Vindiji, Hrvatska: novi rezultati datiranja zabilježeni putem standardne i ultrafiltracijske AMS", rad donosi prije svega novu kronologiju života i suživota neandertalaca i modernog čovjeka na ovim prostorima.
Ekstrakcija dnevnog DNK
Kako stoji, projekt "Posljednji neandertalci na raskrižju srednje Europe i Mediterana" (NECEM) Hrvatske zaklade za znanost iz kojega je proizišao ovaj znanstveni uradak, kombinira litičke analize prethodno iskopanog materijala s novim uzorkovanjem za datiranje i okolišni DNK. Novi radiokarbonskim metodama dobiveni rezultati datiranja iz Vindije pomažu razjasniti kronologiju kasnih neandertalaca i ranih modernih ljudi u jugoistočnoj i srednjoj Europi. Cilj je ovog rada predstaviti rezultate novih analiza koje povećavaju vremensku točnost aktivnosti hominina srednjeg/gornjeg paleolitika u Vindiji i u okolnoj regiji i pridonose našem razumijevanju interakcija između neandertalca i ranog modernog čovjeka u obje regije Hrvatske, srednje Europe i šire.
Podsjeća se kako je špilja Vindija, u sjevernoj Hrvatskoj, jedno od najvažnijih nalazišta paleolitičkih i neandertalskih fosila u Europi. Jedno je od devet paleolitičkih nalazišta iz kontinentalne i jadranske regije Hrvatske uključenih u projekt NECEM, koji je započeo 2020. godine i cilj mu je objediniti više linija istraživanja na više nalazišta. Nedavna iskapanja i istraživanja uključujući mjerenje dubine sedimenta pomoću tomografije otpora zemlje i uzimanje uzoraka za novo datiranje radiokarbonskom i optički stimuliranom luminiscencijom i ekstrakcijom DNK iz okoliša dopunjuju se ponovnom analizom prethodno iskopanog litičkog materijala. Upravo nas je tehnologija ekstrakcije drevnog DNK iz sedimenta posebno zanimala jer se radi o relativno novoj metodi kojom je moguće pronaći tragove organskog materijala, dakle ostataka ljudi ili životinja tamo gdje fizički praktično više ni ne postoje. Kako nam je rekao prof. dr. sc. Ivor Karavanić, predstojnik Katedre za prapovijesnu arheologiju Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, projekt "Posljednji neandertalci na razmeđu srednje Europe i Mediterana" širokim interdisciplinarnim pristupom, koji uključuje stručnjake različitog profila, prikuplja i analizira nove, raznolike podatke o srednjem i ranom gornjem paleolitiku odnosno o razdoblju kasnih neandertalaca i ranih modernih ljudi na tlu Hrvatske.
VEZANI ČLANCI:
– Ekstrakcija drevnog DNK iz sedimenta primjenjuje se u svrhu dobivanja potpunije slike okoliša u vremenu neandertalaca jer je tom metodom moguće determinirati životinje koje su boravile na lokalitetima, dakle špiljama, a njihovi fosilni ostaci, kosti, nisu pronađeni. Štoviše, moguće je pronaći i DNK fosilnih ljudi – kaže prof. Karavanić koji je jedan od autora ovog rada na kojem su još sudjelovali hrvatski znanstvenici Ines Krajcar Bronić, Andreja Sironić, Siniša Radović, Marko Banda te američki antropolog prof. emeritus Fred H. Smith sa Sveučilišta države Illinois. Projekt je već dao rezultate analize litičkog materijala iz špilje Vinica, Malog polja – Krbana, Radovina i Velike pećine u Kličevici te preliminarne litičke analize srednjopaleolitičkog lokaliteta na otvorenom s područja Campanož.
Provedeno je i iskopavanje dijela arheološke sonde u blizini ulaza u špilju u Velikoj pećini u Kličevici te podvodno istraživanje Kaštelanskog zaljeva. Dva nalazišta iz kontinentalne regije, špilja Vindija i Velika pećina na Ravnoj gori ključna za razumijevanje nestanka neandertalaca i prijelaza srednjega u gornji paleolitik u Europi ponovno su datirana, kao i dva srednjopaleolitička nalazišta iz Dalmacije (Mujina pećina i Velika pećina u Kličevici). Nas je, logično, zanimalo do kojih se novih rezultata došlo ovim iskopavanjima i primjenom novih metoda analize postojećih i pronađenih uzoraka.
– Nova iskopavanja nastavak su ranijih radova u Velikoj pećini u Kličevici kod Benkovca. S jedne strane vidno smo upotpunili dosadašnje nalaze kamenih izrađevina s tog nalazišta, što omogućuje preciznu i detaljnu rekonstrukciju proizvodnje tih rukotvorina i kamenih sirovina korištenih za proizvodnju. Te su analize u tijeku. S druge strane dobili smo rezultate datiranja optički stimuliranom luminiscencijom koji pokazuju znatno raniji boravak neandertalaca u Dalmaciji od onoga što smo na temelju ranijih rezultata mislili. U Vindiji smo uzimali uzorak za razne analize (uključujući i ekstrakciju drevnog DNK), međutim ti su terenski radovi bili financirani sredstvima Ministarstva kulture Republike Hrvatske. U okviru projekta Hrvatske zaklade za znanost dobiveni su rezultati radiokarbonskog datiranja tog nalazišta koji su objavljeni u glasovitom britanskom časopisu "Antiquity". Datirani su nalazi faune prikupljeni istraživanjima pokojnog akademika Mirka Maleza koja su trajala od 1974. do 1986., a čuvaju se u Zavodu za paleontologiju i geologiju kvartara HAZU u Zagrebu. Datiranja su obavljena na Institutu Ruđer Bošković i Sveučilištu u Oxfordu, a obuhvatila su materijal iz slojeva povezanih s boravkom kasnih neandertalaca i ranih modernih ljudi – objasnio nam je prof. Karavanić. Dobiveni rezultati upotpunjuju opću kronologiju prijelaza srednjega u gornji paleolitik jugoistočne i srednje Europe i pojašnjavaju velike razlike u rezultatima izravnih datiranja neandertalskih ostataka iz Vindije. Prof. Karavanić predstavio nam je i te rezultate.
– Prema dobivenim rezultatima neandertalci u Vindiji još su bili prisutni kada su na prostore jugoistočne i središnje Europe već dolazili rani moderni ljudi. Odnosno vrlo je vjerojatno preklapanje vindijskih neandertalaca s boravkom modernih ljudi na prostorima Bugarske, Republike Češke – Moravska i Njemačke prije približno 45.000 godina ili nešto ranije. Međutim, nažalost ne možemo znati jesu li se neandertalci i moderni ljudi u špilji Vindiji sreli ili njihove boravke na tom lokalitetu razdvaja znatan vremenski razmak od nekoliko stotina ili tisuća godina – kaže naš sugovornik.
Područje istočnog Jadrana
Ovo je istraživanje snažno potvrdilo kako su neandertalci iz Vindije suvremenici najranijih modernih ljudi u jugoistočnoj i srednjoj Europi. I to je sasvim u skladu s dokazima o prisutnosti neandertalaca u potencijalno čak i kasnijem razdoblju u području istočnog Jadrana. Dakle, ovi rezultati pomažu razjasniti kronologiju kasnih neandertalskih i ranih modernih ljudi u jugoistočnoj i srednjoj Europi. Više detalja iznio je naš sugovornik.
– I ovim je istraživanjima potvrđena teorija da nestanak neandertalaca i dolazak modernih ljudi u Europu valja promatrati kao "prostorni mozaik", odnosno na različitim mjestima istodobno su živjele i susretale se spomenute skupine ljudi, pa nije došlo do brze zamjene neandertalaca modernim ljudima, kako je jedna teorija to ranije tvrdila – kazao je prof. Karavanić.
GALERIJA Novi prizori s površine Mjeseca: Američka letjelica sletjela s razbijenom nogom
