Imperatorski stil i status koji se ukazao zgranutoj javnosti nakon uhićenja i detronizacije dugogodišnjeg predsjednika HGK Nadana Vidoševića, doveo je u opasnost i opstojnost Komore, za koju kažu da je nešto najvrjednije što Hrvatska ima, nacionalnu instituciju koja traje već 162 godine. Luka Burilović novi je predsjednik HGK, Slavonac koji dolazi iz realnog sektora, no politički apsolutno ne paše SDP-ovu dijelu vladajuće koalicije. Čini se da bi ministar Gordan Maras učinio sve da ga makne, pa i doveo opstanak HGK u pitanje.
:: U svom prvom govoru kao predsjednik HGK poručili ste da Komora neće biti nijemi svjedok događaja. Pa evo, kako gledate na smjenjivanje ministra financija Slavka Linića?
Za gospodarstvo je jedan od ključnih preduvjeta stabilno okruženje i politička vlast, a trenutačna situacija je sve samo ne stabilna. To utječe i na investicije, jer kaže se da od nestabilnih sustava strani kapital bježi kao zec. Mene, pak, još i više zabrinjava domaći kapital, koji bolje poznaje situaciju i još više reagira i reterira.
:: Linića nasljeđuje njegov zamjenik, što se smatra nastavkom iste politike. Osnovno je pitanje je li i ono prije bilo stabilno, s obzirom na situaciju i u Ministarstvu financija?
Ministar Linić iskusan je i radio je korektno svoj posao, a Boris Lalovac je njegov prvi suradnik. Za gospodarstvo je važan stabilan porezni sustav u kojemu se neće konstantno mijenjati porezi i u kojemu se može dugoročno planirati poslovanje.
:: Što je vaša preporuka ministru Lalovcu?
Ne može se njegov resor promatrati izdvojeno, jer potrebna je usklađenost monetarne i fiskalne politike i svih ostalih mjera koje Vlada poduzima. Nama je trenutačno prioritet svih prioriteta gospodarstvo. Nažalost, kasnimo s reformama, a i ono što radimo nije dobro. Potrošnja jednog velikog trgovačkog lanca zadnjih desetak dana pala je 12 posto, s time da je cijelo prvo tromjesečje bila manja za jedan posto u odnosu na prethodnu godinu. Ljudi reagiraju na vijesti, a kada prevladava strah i osjećaj neizvjesnosti, tko će normalan ulagati.
:: Je li možda izlaz u prijevremenim izborima ili tehničkoj vladi?
Ne želim ulaziti u političke analize, no situacija kakva jest nije dobra za gospodarstvo, što potvrđuju i svi pokazatelji, iz kojih se ne nazire skori oporavak.
:: A gdje je situacija teža – u Vladi ili Komori?
To je neusporedivo. Mi u Komori nakon svih događaja krećemo u preispitivanje svog djelovanja i ozbiljnu reformu i vrlo brzo ćemo stvari staviti na svoje mjesto. Prvi i glavni zadatak je vratiti povjerenje i ugled Komori. HGK je prevažna institucija i ne bi se smjelo dovoditi u pitanje njezinu opstojnost. Svođenje pitanja jačanja Komore na dobrovoljno članstvo je dovođenje u pitanje opstojnosti Komore. To se pitanje ne otvara za odvjetničku, liječničku ili javnobilježničku komoru, a svjedoci smo da poljoprivredna komora nakon ukidanja obveznog članstva postoji samo na papiru i nikome ne koristi. HGK je snažna i izgrađena institucija, a ovo je i presudni trenutak za hrvatsko gospodarstvo da bi se netko bavio sitnim politikantstvom kada je u pitanju Komora.
Zatekao sam 620 ljudi u HGK. Do kraja godine taj broj bit će bliže 500 zaposlenih i morat će se još smanjivati
:: No, ministar poduzetništva Maras takvu je inicijativu pokrenuo prema Vladi. Je li kontaktirao s vama vezano uz taj prijedlog?
Ne, logično je da će resorno ministarstvo za HGK, a to je Ministarstvo gospodarstva, voditi glavnu riječ u izmjenama zakona, a ministar Ivan Vrdoljak mi je i osobno rekao da ćemo biti konzultirani o izmjenama. No, budite sigurni, neću dopustiti nikomu da zbog jeftinih političkih bodova i osobnih razloga uništava HGK. Nisam primijetio da je bilo tko u resornom ministarstvu koristio situaciju u Komori u politikantstvo, već su stabilizirali sustav i omogućili daljnje reforme.
:: Kakva reorganizacija čeka HGK?
Komora će biti manji, ali učinkovitiji servis. Kad kažem manji, mislim i na broj ljudi. Zatekao sam 620 ljudi i već razgovaramo sa sindikatom o zbrinjavanju. Vjerujem da ćemo do kraja godine biti bliže brojci od 500 zaposlenih. Dugoročno će se taj broj još smanjivati, jer je cilj s manje ljudi obavljati više usluga, no u cjelini gledajući Komora ima vrlo kvalitetnu kadrovsku logistiku, više od 70 posto visokoobrazovanih u 20 županijskih ureda i s kontaktima u inozemstvu, što je infrastruktura koju gospodarstvo, ali i državne institucije trebaju što više koristiti. Koriste i sada, a posebno veleposlanstva koja sve aktivnosti obavljaju preko Komore. Komora ima fenomenalnu bazu podataka s obzirom na dugogodišnju povijest i iskustvo, koju nema nijedno ministarstvo ili državna institucija. I baš zato tu instituciju treba štititi, a ne rastakati i uništavati, i to samo zato što čelnik nije iz njegove političke organizacije. No, kao predsjednik učinit ću sve da zaštitim tu kuću i u tom eću biti nepokolebljiv.
:: Jeste li u proteklih mjesec dana bili u kontaktu s ministrom Marasom?
Ne. Susreli smo se na jednom sastanku u HBOR-u, no nismo još imali zajednički sastanak. Od dolaska u Komoru uspostavio sam kontakt i susreo se s više ministara i od svih njih dobio sam potporu. Ministri koji surađuju s Komorom znaju koja je njezina snaga i žele da se ona sačuva. To su prije svega Ministarstvo gospodarstva i Ministarstvo vanjskih poslova, Ured Predsjednika RH s kojima smo upravo odradili posjet Turkmenistanu, a za što je svu pripremu provela Komora.
:: Komori se ipak godinama zamjerao glomazan sustav, hoćete li zatvoriti neke urede, smanjiti broj zajednica i centara?
Još analiziramo model preustroja i najkasnije do početka lipnja javno ćemo izaći s rješenjem novog ustroja. No, osim smanjenja broja zaposlenih idemo i prema smanjenju broja organizacijskih jedinica. Razmišljamo i o spajanju i ukidanju pojedinih centara.:: Broj županijskih komora neće se smanjivati?Ne, naprotiv. Bitno je da je Komora dostupna svima, da se ne mora za uslugu dolaziti u Zagreb.
:: Na angažman HGK računa se i u razvoju gospodarske diplomacije, kako će to u praksi izgledati?
O tome već razgovaramo sa zamjenikom MVP-a Joškom Klisovićem. Koliko je njegova uspostava bitna pokazuju i iskustva naših gospodarstvenika. Dobitniku ovogodišnje Zlatne kune karlovačkom HS Produktu jedan je veleposlanik kad je čuo da nema nikakvu potporu od države odmah ponudio da dođe u njegovu državu, da će mu sve pružiti. A dok sam još bio u Županji, gdje se gradio pročistač, direktora lokalnog Komunalca uporno je zvao veleposlanik jedne države lobirajući da taj posao za njih odradi tvrtka iz te zemlje. To treba biti i posao naše diplomacije. Što se same Komore tiče, osim suradnje s veleposlanstvima, pri kojima bi prostor imali i naši stručnjaci, razmišljamo i o ponovnom otvaranju predstavništava u nekim zemljama u kojima ima potencijala za jači nastup. Dolazim iz realnog sektora, iz izvozno orijentirane tvrtke i imam iskustvo izostanka potpore na stranim tržištima.
:: U kojim biste zemljama otvarali predstavništva?
Zbog štednje, to nije moguće u svim zemljama u kojima bi bilo potrebno, no prioritet bit će zemlje u kojima hrvatske tvrtke najviše izvoze, Italija i Njemačka, a potrebno je i vratiti neka predstavništva u susjednim zemljama, BiH i Srbiji. Razmišljamo i o otvaranju predstavništva u Turskoj koja je važna kao spona prema zemljama Srednjeg i Bliskog istoka. Na stolu je i prijedlog otvaranja ureda u SAD-u, u New Yorku, a ostaju uredi u Rusiji i Bruxellesu koji moraju pojačati svoj rad. Nisam zadovoljan njihovim postojećim aktivnostima.
:: Kako će se financirati te aktivnosti s obzirom na smanjena davanja za Komoru i na međustranački iskompleksirani sukob zbog članarine?
Više ćemo se okretati financiranju iz naših usluga, vodeći računa o tome da ne ulazimo u koliziju s našim članicama i ne upadamo na njihov teren. Otvara se i mogućnost korištenja fondova EU, no činjenica je da će se zbog manje prihoda od članarina morati bolje planirati. Tu famu o velikim članarinama doista treba razbiti, jer 96 posto članica plaća 42 kune mjesečno, a samo je tri posto srednjih i jedan posto velikih tvrtki koje plaćaju veći iznos. Unazad nekoliko godina četiri puta smanjivan je iznos članarina, ukinut je i doprinos, čime nam je prepolovljen proračun. To nije činila nijedna druga komora.
:: Javnost, naravno, najviše zanima sudbina nekretnina, pokretnina i umjetnina koje su otkrivene nakon uhićenja bivšeg predsjednika. Kolika je njihova procijenjena vrijednost i što s njima?
Upravo provodimo dodatnu inventuru sve te imovine, jer osim popisa želimo utvrditi i vrijednost imovine, nakon čega ćemo donositi i odluke. No, slike i umjetnine u kojima Komora ima veliku vrijednost nisu njezin posao. Razmišljamo o nekoliko mogućnosti kako staviti u funkciju tu imovinu, a jedna od ideja je i vlastita galerija, koju bi se moglo realizirati i s Gradom Zagrebom.
:: O prodaji ne razmišljate?
Razmišljamo o stavljanju u funkciju.
:: Utvrđeno je da HGK ima u vlasništvu i tvrtku Meranija u Rijeci s temeljenim kapitalom od 5 milijuna kuna. Što planirate s tom tvrtkom?
Riječ je o objektu u Komorinu vlasništvu, bivšem hotelu Panorama koji nije u funkciji i koji je potpuno devastiran. S Vladom je dogovoreno da će se ići u njegovu obnovu, s ciljem da to postane poslovna škola, edukativni centar, no valja smisliti kako to financirati.
:: Koliko je teško funkcionirati pod teretom svih afera koje je prošla Komora?
Kada sam došao 1. travnja na dužnost, baš taj dan u Komoru je dolazila delegacija iz Turkmenistana, a strane delegacije uvijek dolaze u pratnji policije. Čuo sam komentar: “U Komori opet nekog hapse! No, to moramo promijeniti i vratiti Komori ugled koji je imala. To što se dogodilo je iza nas i siguran sam da će brzo zauzeti poziciju koju zaslužuje.
:: Zanimljivo je da je Komora sve ove godine, pa sada i uz vas, ostala vezana uz HDZ?
U mom slučaju politička priča staje s mojim dolaskom u HGK, jer prije sam bio politički angažiran, no izborom za predsjednika odvojio sam se od svih politika, jedino me zanima gospodarska politika.
:: No, upravo vam je političko iskustvo teret, jer zbog njega Maras i pokreće inicijativu raspuštanja HDZ-ove i Nadanove Skupštine i izbor novog predsjednika?
To je apsurd. Skupštinu od 77 članova čine predstavnici najznačajnijih hrvatskih tvrtki, velikih i malih. Govoriti o nerestrukturiranoj Skupštini u najmanju je ruku uvredljivo prema tim tvrtkama, počev od Agrokora, Dukata, Plive, Ine, Uljanika do HEP-a i drugih državnih poduzeća u kojima više na čelnim pozicijama i nisu predstavnici HDZ-a. Njima treba zahvaliti što nam voda nije još više preko grla, nemojmo podcjenjivati te ljude. A jedino što iz svega mogu zaključiti jest da su neki iz politike očekivali da će pobijediti, a ne ja. Znači li to da bi bilo u redu da je izabran netko iz druge političke opcije i da tada ne bi trebalo mijenjati zakon o komori? Zadatak dužnosnika je čuvanje i jačanje, a ne rastakanje institucija. A to je i moj zadatak i dajte mi priliku, pustite me par mjeseci i onda donosite zaključak.
:: Nakon vašeg izbora, Maras je otvorio i pitanje ispunjavanja kriterija za predsjednika, tvrdeći da nemate potrebno iskustvo jer nije uvažio da ste 1990-ih i sami bili poduzetnik. Čime ste se bavili?
To je za mene završen slučaj. Imam i više od zadanih uvjeta, a mjerodavna tijela to su i potvrdila. Bio je to obrt, bavio sam se poljoprivrednim proizvodima, no i bez toga ispunjavam uvjete iskustvom u upravi Sladorane i poslom pomoćnika ministra poljoprivrede. Volio bih da ministar u Komori vidi partnera.
:: Što je vas kao nekog iz realnog sektora motiviralo da se prihvatite tog posla?
Novi izazov. Došao sam s izvrsne pozicije iz jedne od najuglednijih prehrambenih tvrtki na bitno lošije uvjete i daleko veću izloženost javnosti, ali mislim da je Komori baš potrebno iskustvo čovjeka koji dolazi iz proizvodnog i izvoznog sektora.
:: No, ljudi iz realnog sektora uglavnom bježe od javnih funkcija. Primjer je i Vlada, u kojoj nitko ne dolazi iz realnog sektora.
To je točno, ali bi bilo dobro kada bi upravo ljudi s iskustvom iz realnog sektora bili više angažirani na javnim pozicijama. Nažalost, imidž koji danas ima politika uvelike odvraća ljude. Dosta me prijatelja i gospodarstvenika pitalo što mi to treba. No, ja si to pitanje nisam postavio i namjeravam taj posao odraditi do kraja. Komora je utemeljena prije 162 godine, za Austro-Ugarske, preživjela je dvije Jugoslavije i budite sigurni da neće ni sada nitko uspjeti dovesti u pitanje njezinu opstojnost.
ako članstvo nije dobrovoljno onda neka je porez i neka se tako zove