Pizza, pašteta na kruhu, varivo, tjestenina sa sirom ili makom... U školama koje nude obroke na jelovnicima šarolika je hrana, od suhih peciva i čaja do pečenih pilećih bataka s pireom, a nije ujednačen ni broj obroka dnevno. No najveći je problem to što velik broj djece u školama uopće ne dobiva obroke.
U riziku od siromaštva
Pučka pravobraniteljica za djecu Helenca Pirnat Dragičević ističe da su u više navrata upozoravali županije, gradove i Ministarstvo znanosti i obrazovanja na potrebu djece za zdravom školskom prehranom i toplim obrokom u školi.
– Velik broj škola, posebno u Dalmaciji, ne nudi svoj djeci mogućnost kuhanog obroka, već samo uključenima u produženi boravak ili cjelodnevnu nastavu – upozorava u svom godišnjem izvješću. Prema podacima Ministarstva o školskim kuhinjama i toplim obrocima, evidentno je, dodaje, da sva djeca u Hrvatskoj nemaju jednake mogućnosti. Podaci prikupljeni u 903 matične i 1088 područnih škola govore da stotinu matičnih i 439 područnih škola nema organiziranu prehranu. Obroke u školi dobiva 207.315 učenika osnovnih škola, i od toga je za 30,7 posto njih prehrana besplatna, za 49,6 posto učenika u cijelosti je plaćaju roditelji, a za 20,2 posto učenika djelomično je sufinancirana.
Prema izvješću Ministarstva iz prethodne godine, od 916 osnovnih škola koje su bile u sustavu Ministarstva, njih 784 ili 85,31 posto ima školsku kuhinju. U šest županija (Varaždinskoj, Koprivničko-križevačkoj, Bjelovarsko-bilogorskoj, Virovitičko-podravskoj, Požeško-slavonskoj i Istarskoj) sve matične škole imaju školsku kuhinju. Najmanje matičnih škola s kuhinjama je u Dubrovačko-neretvanskoj (28,1 posto), Splitsko-dalmatinskoj (41 posto) i Zadarskoj (65,79 posto) županiji, dok je u svim drugim županijama više od 80 posto osnovnih matičnih škola sa školskim kuhinjama. U samo tri županije sve osnovne škole imaju i školsku kuhinju i blagovaonicu (Koprivničko-križevačka, Virovitičko-podravska i Požeško-slavonska županija). Od 1135 područnih škola, njih 480 ili 42,2 posto ima školsku kuhinju. U devet županija više od polovice područnih škola ima školsku kuhinju (Zagrebačka, Krapinsko-zagorska, Sisačko-moslavačka, Varaždinska, Primorsko-goranska, Vukovarsko-srijemska, Istarska, Međimurska i Grad Zagreb). Samo u Dubrovačko-neretvanskoj županiji nijedna područna škola nema školsku kuhinju, navodi se u izvješću pravobraniteljice. Za većinu učenika roditelji sudjeluju u financiranju školske prehrane. U Osječko-baranjskoj županiji svi učenici imaju besplatnu prehranu, a za djecu koja imaju dva i više obroka roditelji sufinanciraju druge obroke.
– Izgovor osnivača i dalje su nedostatna financijska sredstva i nepostojanje školske kuhinje i blagovaonice, iako bi se, uz njihov veći senzibilitet i motiviranost, topli obrok za učenike mogao organizirati dostavom hrane iz državnih i javnih ustanova koje su opremljene kuhinjom. Stoga je nužno ispitati potrebe i mogućnosti te osigurati svakom djetetu topli obrok u školi – upozorava Pirnat Dragičević. Kako bi se pomoglo djeci koja žive u uvjetima siromaštva i u riziku su od socijalne isključenosti, neke županije i gradovi sudjeluju u EU projektu “Školski obroci svima”. Fond europske pomoći za najpotrebitije financira obroke za oko 27.000 djece u riziku od siromaštva.
Što treba izbjegavati?
HZJZ je u preporukama naveo da treba izbjegavati gotove proizvode s velikim udjelom masti, šećera ili soli, poput pekarskih proizvoda od lisnatog tijesta. Roditelji školsku kuhinju u prosjeku plaćaju od četiri do desetak kuna po danu. Osnivači su dužni osigurati prehranu za učenike osnovnih škola. Neke koje nemaju kuhinju organiziraju dostavu hrane. Inicijativa “Pravo svakog djeteta na školski obrok” već nekoliko godina pokušava ishoditi od Vlade da se svakom djetetu omogući pravo na školsku prehranu. O toj temi razgovarali su i s premijerom Andrejem Plenkovićem i ministrima.
Nejednakost u prehrani: U više od 530 osnovnih škola bez hrane za đake jer djeci ne treba hrana ako imaju Hrvatsku, domoljubni dispet i svoji su na svome u svojoppj gladi.