Predsjednici? To mene puno ne zanima. Mogao bih se i ja obrijat i obuć cipele i otići tamo. A što bi? Ovako živim od 400 kuna socijale i radim po poljima za druge. Nekako da preživim i da imam za hranu. Tražio sam više puta u Šibeniku da mi obnove kuću. Ne može, vele, jer mi nije zapaljena priča Gojko Bukarović iz zaseoka Markovac u Orliću, selu je koje jučer na plus 38 stupnjeva najvjerojatnije bilo najsigurnije mjesto u Hrvatskoj.
Brojni policajci i pripadnici osiguranja jasno su kazivali da za nekoliko sati pristižu hrvatski i srpski predsjednik, Stjepan Mesić i Boris Tadić. Ne očekujem da će se nešto važno dogoditi nakon što predsjednici odu. Ali neka bude nešto, neka se bar živi bolje. Od Srbije ionako nisam dobio ništa, niti sam što očekivao. Vratio sam se jer je ovo moja kuća, moje selo, moja zemlja.
Ovdje mi je bio moj otac, djed, pradjed i svi pradjedovi emotivan je Nikola Manojlović, srpski povratnik u Markovac. U susjednom zaseoku Lipovine, u hladu pokraj stoga suhog sijena, sjedi i puši Dušan Lipovina Duje: Ma ima tu svega. Polja su plodna, ima vode, telefona, ima struje, voze autobusi. Ali, nema posla. Da je toga, ostali bi tu mladi ljudi. Ovako su samo starci. Predsjednici i njihova pratnja pristigli su nešto kasnije u nekoliko stotina metara udaljenu kuću obitelji Dmitra Gojka, bivšeg ugostitelja koji se iz Srbije u Orlić vratio među prvima, još prije gotovo deset godina. Ne zna, kaže, zašto je njegova obitelj odabrana za posjet. Nek nam bude bolje kad državnici odu zaključio je Dane Lipovina.
