Ima tome tri godine kako je postavljanje dvojezičnih ploča u Vukovaru izazvalo jedva kontrolirani bijes branitelja i stradalnika toga grada, praćen čekićanjem po pročeljima državnih institucija, ozlijeđenim policajcima i prijavama protiv prekršitelja koji još i danas s istom količinom bijesa obilaze sudnice.
Mučan je to bio prizor, osobito za žitelje grada koji je podnio nezamislivu žrtvu, mučan i za svakog neutralnog promatrača. Premda se iz današnje perspektive, kada dvojezične ploče s dolaskom HDZ na vlast više nikome ne smetaju, teško oteti dojmu da problem nisu bile ploče nego onaj tko ih je postavljao, svako razumno čeljade ipak rezonira da ploče ama baš ničim nisu doprinijele suživotu u gradu te da su, štoviše, produbile jaz u prividno mirnoj svakodnevici.
I da se u Vukovaru 2013. nije provodio već silovao zakon.
No, ministar uprave Arsen Bauk bio je neumoljiv, uzalud su bili javni apeli da, kakvim podzakonskim aktom, Vukovar treba izuzeti iz krutog pravila jer na Dunavu nema dvorišta iz kojeg netko nije odveden na put bez povratka.
Trebale su, međutim, proći tri godine da taj isti Arsen Bauk, ovoga puta iz opozicije, referirajući se u televizijskoj raspravi na jednu drugu ploču – onu koju su u spomen na poginule HOS-ovce skupa s pozdravom ZDS postavili suborci u Jasenovcu – neki dan pomirljivo izjavi da u Hrvatskoj postoje mjesta gdje je zvijezda petokraka neprimjerena, tamo gdje su pod tim znakom počinjeni zločini, misleći pritom na neke postaje Križnog puta 1945. godine.
No, kada se zna da težeg Križnog puta u novijoj hrvatskoj povijesti od onog vukovarskog nema, zar obilježja koja stradalnike podsjećaju na masovna stradanja ondje nisu bila neprimjerena?!
A novi spektakl, onaj u Jasenovcu, već je počeo, Radnička fronta je ispod ploče izvjesila svoj transparent.
Veterani HOS-a zasad miruju, ali društvene mreže zato gore: najavljuju obranu ploče uz bilo koju cijenu, spominju okupljanja u tisućama nasuprot interventnoj policiji, pa se već sada dade iščitati mogući zloslutni scenarij koji će, bude li razuma, proći barem podjednako bez težih posljedica kao u Vukovaru.
I dok se kruto slovo zakona i neujednačena sudska praksa prelamaju preko leđa običnih ljudi, osobito ranjivih skupina poput obitelji poginulih HOS-ovaca podjednako kao i žrtava jasenovačkog logora, premijer Plenković teško skriva ljutnju zbog pokušaja da se prošlost nametne kao dominantna tema, pa najavljuje osnivanje povjerenstva kako bi, u ideološki duboko polariziranom društvu, izbjegao izreći vlastiti stav.
No, razmrsiti ovo klupko ipak će morati on, u nadolazećim mjesecima, najkasnije do travnja i komemoracije u Jasenovcu, trasirajući jedan od dva moguća puta: prema ozbiljnom sukobu s braniteljima ili pak valu kritika iz Europe pa i susjedstva koje nas jedva čeka etiketirati fašiste. Kako se ploče sa znakovljem kao alat političke borbe ponovno vraćaju u javni prostor bilo bi oportunije da jasan stav ipak iznese makar bio i pogrešan, kao Milanovićev o Vukovaru.
>> 'Niti je NDH uspio uprljati križ, niti će Domovinski rat isprati 'Za dom spremni''
