Nedavno me prijatelj upitao: “Zašto arapski i islamski svijet, a posebno bogate arapske zemlje, ne zaustavljaju ratove i ne pomognu ljudima u nevolji?” Pitanje je bilo iskreno, ali i duboko, pa sam se uhvatio kako razmišljam o najboljem odgovoru. Rekao sam mu kroz smijeh da će mi trebati barem desetak sati da mu sve detaljno objasnim jer je tema iznimno kompleksna i puna povijesnih, političkih i društvenih slojeva. No taj razgovor ostavio me s osjećajem da ovo pitanje zaslužuje više od usputnog odgovora – zaslužuje dublju analizu. Njegovo pitanje zapravo nije novo. Često se postavlja u razgovorima o Bliskom istoku, kada ljudi promatraju beskonačne sukobe, humanitarne krize i naizgled inertnost bogatih zemalja regije. Kako je moguće da regija s tolikim bogatstvom, resursima i povijesnom važnosti, toliko moćna u retorici solidarnosti, ostavlja dojam nedjelotvornosti kada je riječ o konkretnim djelima?