U časopisu Scientific Reports izašao je rad u kojem se na temelju tragova pronađenih na ostacima hominina s nalazišta Koobi Fora u Keniji iznosi mogućnost da su naši rani preci možda bili i kanibali. Konkretno, na fosiliziranoj kosti goljenice pronađeni su tragovi rezanja primitivnim kamenim alatom, a to bi mogao biti najraniji dokaz da su drevni ljudi mesarili i jeli meso jedni drugih. U ovom radu opisana je pronađena kost stara 1,45 milijuna godina na kojoj se nalaze tragovi rezanja slični onima kakvi se nalaze na kostima životinja kojima su se hranili ljudi koji su živjeli otprilike u tom razdoblju.
Ti tragovi nalaze se na mjestu na kojem bi ih se očekivalo ako je netko želio odvojiti meso od kosti što, dakle, sugerira da su i nastali upravo u tu svrhu, da bi se odvojeno meso koristilo za jelo. Prof. dr. sc. Ivor Janković s Instituta za antropologiju kaže da je otkriće tragova mesarenja, odnosno rezanja uporabom kamenog oruđa na goljeničnoj kosti hominina (najvjerojatnije vrste Homo erectus) s nalazišta Koobi Fora u Keniji iz razdoblja od prije gotovo milijun i pol godina zanimljiv prilog proučavanju ponašanja naših drevnih predaka.
– Prema analizama znanstvenika, najvjerojatnije objašnjenje je kanibalizam. Nije sigurno je li riječ o najstarijem pokazatelju takvog ponašanja kod roda Homo (dio znanstvenika navodi još neke moguće slučajeve), no svakako to nije jedinstven slučaj te prakse. Možda su najpoznatiji primjeri oni kod neandertalaca – na više nalaza tih prapovijesnih ljudi zamijećeni su tragovi rezanja ili pak lomljenja kostiju (među nalazištima koja se spominju kao prilog takvoj praksi je i naša Krapina).
No tu je potrebno nešto razlučiti, pogotovo uzimajući u obzir da je riječ kanibalizam toliko šokantna za većinu ljudi. Uistinu, epitet kanibali za neandertalce često su koristili oni koji tu prapovijesnu populaciju nisu željeli imati u rodoslovlju modernih, suvremenih ljudi. Karakterizirajući ih kao kanibale, postavljali su još jednu barijeru, veliku razliku između "njih" i "nas". No mislim da je takvo razmišljanje sasvim pogrešno – kaže prof. Janković.
Znanstvenici koji potpisuju ovaj rad zapravo su tražili tragove ugriza životinjskih predatora, no otkrili su neočekivane linearne rezove duge nekoliko milimetara na fosilu tibije koja je pripadala u tom trenutku neidentificiranoj ljudskoj vrsti, a najvjerojatnije se radi o Homo erectusu. Ti rezovi bez sumnje nisu bili tragovi životinjskog ugriza, prije su podsjećali na kameni alat. Usporedivši pronađeno sa suvremenim uzorcima, došlo se do zaključka da su dva od 11 tragova nastala ugrizom lava, a ostalih devet napravilo je kameno oruđe. Moguće je da se radilo o mesarenju, sasvim sigurno rezovi nisu napravljeni naknadno. Prof. Janković objašnjava da je kanibalizam doista bio moguć, ali nipošto ne i sasvim siguran i u ovom i u drugim sličnim slučajevima. Ima i onih koji napominju da su rezovi pronađeni na mjestu gdje počinje mišić popliteus, a da bi se do njega došlo, mora se ukloniti gastrocnemius koji je dosta "mesnat".
POVEZANI ČLANCI:
– Kao prvo, postoje razni razlozi za kanibalizam. Iz samih etnografskih primjera znamo da je takva praksa moguća iz simboličnih pobuda – neka plemena konzumiraju dijelove tijela pripadnika svoje zajednice kako bi im odala počast. Drugi pak konzumiraju meso svojih protivnika kako bi preuzeli njihovu snagu. Već iz ova dva primjera vidljivo je da iza kanibalizma mogu stajati različiti razlozi (dio znanstvenika napominje da je i sam termin kanibalizam upitan te da bi trebalo i terminološki razlikovati odvajanje mesa od kostiju i/ili njegovu konzumaciju na temelju razloga za takvu praksu). No, ako se i poslužimo općenitim terminom kanibalizam, sami tragovi rezanja na kostima nisu dokaz za kanibalizam. Naime, postoje primjeri u kojima se meko tkivo odvaja od kostiju pokojnika zbog tzv. sekundarnog ukopa – na taj način kosti će se očistiti i moći pokopati ili pohraniti na drugo mjesto.
Upravo zato suvremena znanost svakom takvom primjeru pristupa s velikim oprezom i pokušava utvrditi je li riječ o mesarenju radi konzumacije pokojnikova mesa ili mozga, ili pak nekoj drugoj praksi. A na nekim primjerima s neandertalskih nalazišta, možda je kao primjer najbolje navesti primjer lubanje 3 iz naše Krapine, vidimo da je priča mnogo složenija. Naime, na spomenutoj lubanji na čeonoj kosti nalazimo više desetaka ureza nastalih kamenim oruđem. Naravno, prva pomisao je – kanibalizam! No usporedimo li mesarenje životinjskih kostiju čiji je nepobitan cilj konzumacija mesa, onda slučaj iz Krapine nema toliko smisla.
Mjesto gdje su nastali zarezi nije anatomska regija na kojoj bi rezanje poslužilo za odvajanje nutritivno bogatog mesa, a samo odvajanje kože ili skalpa ne bi zahtijevalo toliko manjih zareza na čeonoj kosti. Iako nije moguće isključiti da je kod krapinskih neandertalaca postojala praksa kanibalizma, sami razlozi za to još su dvojbeni. Sličan je slučaj i s drugim nalazištima u Europi. Moguće je da su neki slučajevi predstavljali i kanibalizam u pravom smislu te riječi – za preživljavanje. No primjere za to pronalazimo i u moderno doba – sjetimo se samo primjera ranih doseljenika na američkom zapadu, ili avionske nesreće u Andama, ili pak mnogih primjera brodoloma.
Sve to nam govori da riječ kanibalizam u sebi krije mnoge tajne, a ta praksa nije strana ljudima već od naše najranije prapovijesti, objasnio je prof. Janković. Doista, i u Natureu, u čijoj je obitelji časopisa ovaj rad izašao, podsjećaju da su tragovi mesarenja pronađeni na lokacijama u Europi i Africi, a to uključuje i jednu lubanju hominina pronađenu u Južnoj Africi koja je stara između milijun i pol i 2,6 milijuna godina. Neovisni stručnjaci konzultirani za obradu interesantnog znanstvenog rada diskutiraju u smjeru koji je postavio naš stručnjak, slažu se da činjenica da je bilo mesarenja ne mora nužno značiti da se radilo o kanibalizmu te s takvom tvrdnjom treba biti oprezan.
>> VIDEO Turistička patrola u Metajni na otoku Pagu
