U HDZ-u su znali da znanstvenica i saborska zastupnica Bruna Esih ima ambicija da se kandidira za gradonačelnicu Zagreba. Znali su da ima velike šanse pobijediti Bandića i ostale protukandidate. Znali su i da su joj birači mnogo naklonjeniji nego Dragi Prgometu. Znali su i da je golemoj većini hadezeovaca puno bliža od Prgometa koji je u vrlo kratko vrijeme promijenio tri stranke – otišao iz HDZ-a u Most, iz Mosta u HRID koji je sam osnovao, a iz HRID-a se vratio u HDZ.
Ali Plenković je izabrao Prgometa jer je liberal, a okrenuo je leđa Bruni jer je konzervativka. Ponovio je sramotan izbor liberalke Nine Obuljen za ministricu kulture umjesto Zlatka Hasanbegovića. U oba slučaja htio je pokazati svoju himbenu opredijeljenost za “desni centar”, a zapravo se htio dodvoriti lijevo-liberalnoj javnosti koja bi ga i s tim i bez toga kad-tad počela žestoko napadati, što se i dogodilo, vjerojatno mnogo prije nego što se nadao. On misli da kod te javnosti može “proći” praveći joj određene ustupke, ali dovoljno je što on često ističe kako je odan Tuđmanu i njegovim načelima pa da mu nikakvi ustupci ne pomognu.
Danas, kad je na ljevici došlo do popriličnog obrata u odnosu prema Tuđmanu zahvaljujući Milanoviću i SDP-u, čini se kao da prvi predsjednik nije više za lijevo-liberalni milje crvena krpa. Ali to je samo privid, površni dojam, jer je Tuđman učinio nešto što je za ljevicu najstrašnije – srušio je Jugoslaviju. Istina, malo tko još za njom žali, ali neizbrisiva srođenost s tom državom ostavila je neizbrisivo neprijateljstvo prema onima koji su je otpisali i stvorili samostalnu Hrvatsku.
Kao primjer nam može poslužiti SDP i njegov čelnik Bernardić. Ništa u drugoj polovici prošloga stoljeća nije bilo tako neodvojivo poistovjećeno kao Tito i Jugoslavija i ništa nije bilo tako suprotstavljeno mogućnosti i naumima da se stvori hrvatska država kao Tito i njegova vlast. Pa ako ga i danas slave i Bernardić i cijeli SDP, što je to drugo nego žal za Jugoslavijom i kad se ne želi njezin povratak, ali ne želi se uglavnom zato što je nemoguć!?
Svojedobno je Drago Prgomet u jednoj televizijskoj emisiji sa simpatijama govorio o toj Jugoslaviji, u kojoj se dobro snašla njegova mnogobrojna obitelj (dok su mnogi bili u političkim tamnicama). Ta simpatija se podudara s Plenkovićevim radom za maturantski ispit zrelosti u kojem je kao svoje svjetonazorske orijentire citirao Karla Marxa i Edvarda Kardelja.
Za razliku od njih, uspomene na tu državu u Brune Esih, predsjednice udruge Hrvatski križni put, izrazito su negativne, pa se posvetila istraživanju stradanja Hrvata u ratu i poraću i zauzimala se za lustraciju. To je za Plenkovića previše, premda u njezinoj biografiji nema nijedne mrljice koja bi je kompromitirala kao ekstremisticu. Ali ona za svijet muške i ljevičarske politike ima nepodnošljive osobine – “desničarka” je, i to (zgodna) žena “desničarka”, ali ne blebetalo za prijezir, nego osoba i znanstvenica za poštovanje. To zacijelo smeta donekle i HDZ-u i Plenkoviću, ali ponajviše ljevičarima jer im po respektabilnosti i šarmu jako sliči na predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović koja im je trajna, neizlječiva bol. Nakon Kolinde, koja je uništila sve njihove mitove o seljačkom, sirovom, kamenjarskom, zatucanom, vjerski fanatičnom HDZ-u, evo još jedne kulturne, obrazovane, svjetske dame koja im pojačava gorčinu. To je, po mome sudu, glavni razlog što se Plenković nije za nju odlučio.
On nikada nije polemizirao sa stajalištima Brune Esih, koliko znam nikad o njoj nije izrekao nepovoljno mišljenje, i možda se u dubini duše slaže sa svim što je radila i govorila, ali kako se othrvati hajci lijevih medija i političara koja bi sigurno uslijedila da je HDZ podupro Brunu Esih u kandidaturi za gradonačelnicu Zagreba!? A taj razlog je kukavički, izdaju se načela vlastite stranke kako bi se zadovoljila načela onih koji o toj stranci nastoje stvoriti najgori imidž. Žrtvuje se član vlastite obitelji koji je u posebnoj nemilosti neprijateljski raspoloženog susjeda. No nije svako zlo za zlo, odbačena od HDZ-a i Plenkovića, Bruna Esih kandidirala se sama, no ta samoća može biti i njezina najveća kakvoća. Budući da je predsjednik stranke Plenković kao kandidata za gradonačelnika Zagreba mogao izabrati koga god je htio (kao što to čini i u drugim slučajevima), no kukavički je izabrao Prgometa. Unatoč tome junakinja Bruna Esih imala je mnogo širi izbor, kao i svi junaci izabrala je – samu sebe.
>>HDZ: Esih je isključivo desno; Hasanbegović: Podržat ću je!
>>Esih: Nadam se da će građani prepoznati borbu protiv sektaštva, klijentelizma i interesnih zaleđa
Ovdje nema puno za komentar .Istinito , realno i stvarno sa svakog gledista . Samo jedna zamjerka Plenkovicu , sto ne vidi ili nece da vidi sliku realiteta .Gospodin Plenkovic postepeno gubi povjerenje gradjanja .Ocekivao sam puno vise of njega . ALI TKO SAM JA ??? Samo BROJKA ! ?