ČELNI ČOVJEK OPCIJE ZA PROMJENE

Nepoznati Miro Kovač: Bio je buntovni srednjoškolac, kao student raznosio novine

Miro Kovač
Foto: Privatni album
1/6
08.03.2020.
u 11:32

Na doktorskom mu je studiju u Francuskoj Pierre Hassner otkazao mentorstvo jer je počeo raditi u Tuđmanovu uredu

Dr. Miro Kovač, pretendent na mjesto čelnog čovjeka HDZ-a, kaže da ne želi ovakav, Plenkovićev HDZ, nego pravu narodnjačku hrvatsku stranku koja okuplja ljude suverenističkog, državotvornog, demokršćanskog i domoljubnog usmjerenja, onako kako ju je ustanovio dr. Franjo Tuđman. Hoće li, zajedno sa svojim stranačkim saveznicima, gradonačelnikom Vukovara Ivanom Penavom i Davorom Ivom Stierom i ostalima uspjeti u svojim nastojanjima, vidjet će se za sedam dana.

Podrijetlo Miro Kovač vuče i po ocu i po majci iz Ričica u Imotskoj krajini, tik uz Hercegovinu. Kovači su raspoređeni u trokutu od Ričica, preko Podbile, do Podzavelima, s druge strane granice. O obiteljima koje su živjele na tome graničnom području pisao je povjesničar Zoran Grijak u članku “Utvrđivanje trajne nastanjenosti obitelji iz Dalmacije u Duvanjskom okrugu krajem 80-ih godina 19. stoljeća”.

– Izvorišta su na jugu, u kolijevci srednjovjekovne hrvatske državnosti – kratko kaže Miro Kovač.

Video: Miro Kovač o unutarstranačkim izborima u HDZ-u

Njegov otac Mijo potkraj 1950-ih napušta rodni kraj. Kao i mnogi drugi trbuhom za kruhom odlazi na privremeni rad u Njemačku. Majka Štefica, djevojačkog prezimena Lukić, 1960-ih se preselila u Solin. Kovačeva majka Štefica ima ime atipično za Dalmatinku. Naime, njezina se obitelj tijekom Drugoga svjetskog rata od nedaća sklonila u Podravinu pa je Kovačeva majka rođena u Velikom Bukovcu kod Ludbrega te je tako dobila ime Štefica. Najstarije dijete, Miru, rodila je 1968. u Splitu, a ostalu djecu, još jednog sina i dvije kćeri, u Njemačkoj.

– U Solinu me je krstio legendarni solinski župnik Miro Tugomir Jovanović, a i kum mi je bio Miro. Jedno krštenje, a trojica imenom Miro”, kaže Kovač.

Donosio vinile iz Zagreba

Roditelji Mire Kovača početkom 1970-ih napuštaju imanje u Splitu i sele se u Seget Donji, gdje su kupili zemljište i sagradili kuću. Seget Donji do 1993. pripadao je općini Trogir. Osnovnu je školu Kovač pohađao i u Hrvatskoj i u Njemačkoj, a školu je pohađao i u Zagrebu.

– Jednostavno je tako ispalo – kaže Kovač, koji je kao dječak obožavao nogomet. Iako je žestoki hajdukovac i cijela obitelj “druka za Ajduka”, kao dječak je 1979. išao na selekciju Dinama, na utakmici je dao pet golova, ali nije primljen u Školu Hitrec - Kacijan. Izgleda da nije bio dovoljno brz trkač. Gimnaziju je završio u Hannoveru, gdje je obitelj živjela. Osim gimnazije, pohađao je i dopunsku nastavu na hrvatskome.

– Nastavnici su bili Hrvati, a moj otac nikada nije dopuštao udžbenike koji nisu tiskani u Zagrebu. Prošao sam cjelokupno dvojezično obrazovanje. I svaki sam dan čitao Sportske novosti – prisjeća se Kovač.

No, stalno je održavao kontakte s društvom u Zagrebu, dolazio u Zagreb za praznike, išao u Saloon, Lapidarij i druge klubove i, razumije se, igrao nogomet i košarku, slušao novi val.

– Svojim njemačkim prijateljima, s kojima sam slušao alternativnu glazbu, govorio sam o novom valu. Zajedno smo slušali ploče koje sam tada kupovao u Muzičkoj nakladi na uglu Ilice i Mesničke ulice – kaže Kovač.

Kao gimnazijalac u Hannoveru, Kovač je bio pravi buntovnik. Tome svjedoči i fotografija s prosvjeda srednjoškolaca iz 1987. Nakon završene gimnazije, Miro Kovač želio se riješiti tereta zvanog JNA. Vojsku je odslužio 1989. u Čapljini.

– Imao sam puno sreće što sam završio u automobilskoj jedinici. Kako sam bio prijavljen u Zagrebu, poslan sam u Čapljinu, ali sam dobio prekomandu u Split tako da sam praktički bio doma. U Segetu je naša kuća, mogao sam vikendom zbrisati, a imam i puno rodbine u Splitu. U vojsci sam i upoznao svoga velikog prijatelja Krešimira Ledića – kaže Kovač.

Miro Kovač
1/6

Nakon što je odslužio JNA, otišao je studirati, ali u Njemačku. Najprije je upisao ekonomiju u Bielefeldu, međutim, prebacio se na humanističke studije, na sveučilištu u Hannoveru, te upisao anglistiku i romanistiku. Tijekom studija Kovač izdržavali su ga roditelji, ali je i sam radio. Naime, u Njemačkoj je praksa da mladi ljudi već kao srednjoškolci rade i zarađuju novac ako hoće nešto više od džeparca. Tako je i Kovač u srednjoj školi i tijekom studija raznosio novine, radio u skladištu, s kompresorom u građevini, vozio kamione, a radio je i kao prevoditelj, predstavnik Croatia Airlinesa… Međutim, mladi se Kovač htio u naobrazbi jače emancipirati, želio se prebaciti iz Hannovera na studij u Francusku, na Sorbonu. Naime, Njemačka i Francuska imale su sporazum iz 1963. o priznavanju ispita. U Francuskoj je upisao dva fakulteta, paralelno je na jednom studirao anglistiku, a na drugom lingvistiku… U Francuskoj je diplomirao anglistiku, a ispite položene iz lingvistike priznali su mu u Hannoveru pa je i u Njemačkoj magistrirao. Na Sorboni je pak upisao magisterij iz nacionalnih i europskih politika država članica Europske unije, što je i završio. Onda je upisao doktorski studij na sveučilištu Sciences Po, preteču kojega je u 19. stoljeću pohađao Stjepan Radić.

– Mentor mi je bio profesor političke filozofije Pierre Hassner, učenik slavnoga Raymonda Arona – kaže Kovač.

Međutim, kako je imao ponudu da ide raditi u Ured predsjednika, Kovač 1995. dolazi u Zagreb. Naime, u Parizu, preko Hrvatske katoličke misije, saznao je da se u Odjelu za informiranje Ureda predsjednika traži djelatnik. Budući da je išao redovito na misu “na Bagnoletu”, završio je na razgovoru u Hrvatskome veleposlanstvu u Parizu, a Branko Salaj, ministar informiranja u Vladi nacionalnog jedinstva i veleposlanik u Parizu od 1992. do 1995., odlučio je preporučiti ga. Takav razvoj događaja nije se svidio njegovu mentoru Hassneru, koji mu je otkazao mentorstvo. “Vi i vaše tuđmanovske avanture”, rekao je ljutiti Pierre Hassner.

Vjenčanje i troje djece

Stoga se Kovač, nakon što se uhodao s poslom u Odjelu za informiranje, vratio svom profesoru na Sorboni Jeanu Claudeu Alainu, povjesničaru kod kojeg je završio magisterij i upisao doktorat iz povijesti međunarodnih odnosa. Konkretno, odlučio je istražiti ulogu Francuske u stvaranju prve Jugoslavije i francuski pogled na hrvatsko pitanje tijekom Prvoga svjetskog rata, sve do Šestosiječanjske diktature kralja Aleksandra.

– Istraživao sam u mnogim francuskim arhivima, u arhivu ministarstva vanjskih poslova, arhivu francuske kopnene vojske te u nekoliko važnih knjižnica – kaže Kovač.

Bilo mu je, ističe, važno da sebi dokaže da je u stanju na francuskom jeziku napisati i obraniti doktorat za koji je dobio najvišu ocjenu. Uspio je, dakako, zahvaljujući i aktivaciji ranije zamrznute francuske stipendije. Tema na kojoj je Kovač doktorirao bila je glazba za Tuđmanove uši jer se i sam predsjednik u svojim istraživanjima dosta bavio monarhističkom Jugoslavijom i njezinim međunacionalnim odnosima.

– U to vrijeme Hrvati nisu bili međunarodni politički čimbenik, nije se za nas baš ni znalo. U Austro-Ugarskoj smo se ubrajali među tzv. drugorazredne narode iako smo imali ugovorne odnose s Mađarima – objašnjava Kovač, koji je 1999., kad je bio imenovan za pomoćnika savjetnika za euroatlantske integracije, odnio bolesnom predsjedniku Tuđmanu kopiju svog doktorata na francuskom jeziku.

– Razgovarali smo o temi mog doktorata. Kažem mu: “Predsjedniče, došao sam do zaključka da su se Trumbić i Supilo borili za hrvatsku stvar i da su teško mogli drukčije”. Iako je u to vrijeme, potkraj 1990-ih, ta teza bila vrlo nepopularna, on je rekao: “Naravno, to je bio jedini put. Da nisu, izgubili bismo puno više hrvatskog teritorija.” Na što sam mu uzvratio da su Mađari bili manje pragmatični i izgubili dvije trećine teritorija koji su bili politički kontrolirali – prisjetio se Kovač.

Nakon što je HDZ 2000. izgubio izbore, u Hrvatskoj je nova vlast počela „progoniti vještice“, odnosno svetiti se ljudima iz “Tuđmanova režima”. Pa ipak su se te 2000. godine Kovaču dogodile lijepe stvari u životu. Vjenčao se s Monikom, s kojom ima troje djece: Rafaela, Graciana i Klaru. Svi žive i školuju se u Zagrebu. U Uredu predsjednika formalno je “preživio” do 2001. godine, a onda, zahvaljujući kvalitetama, poznavanju jezika i doktoratu, završio u diplomaciji. I otišao raditi kao politički savjetnik u Veleposlanstvu RH u Kraljevini Belgiji, koje je pokrivalo i Luksemburg. Kovač se u Bruxellesu zadržao dvije godine, a usput je pomagao na priključenju HDZ-a Europskoj pučkoj stranci. Od rujna 2003. radio je u Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Parizu. Božidar Gagro bio je veleposlanik, a Kovač ministar savjetnik, “broj dva”.

Nijemci ljutiti zbog Sanadera

Godinu dana nakon pobjede HDZ-a na parlamentarnim izborima 2003. godine, imenovan je pomoćnikom ministra vanjskih poslova. Ministar je bio Miomir Žužul, kojega je naslijedila Kolinda Grabar-Kitarović. Kovač je bio zadužen za diplomatski protokol i uglavnom pokrivao rad Vlade. To je, pak, značilo da je Kovač morao biti u pokretu non-stop, po cijelom svijetu. Tako je i rođenje svoje kćeri Klare dočekao ne u Zagrebu, nego na putu u New Yorku... Potkraj 2008. dopala ga je važna i prestižna dužnost veleposlanika u Njemačkoj.

– Neposredno prije odlaska na mandat u Njemačkoj tadašnji europski povjerenik za proširenje Olli Rehn dobacio mi je: “Idete u Njemačku? To je hrvatski Air Force One – prisjetio se Kovač.

U Berlinu je doživio Sanaderovu ostavku.

– Kad se to dogodilo, Nijemci su bili u čudu, pa i ljutiti. Sanader je nevjerojatno dobro kotirao u svijetu, posebno na njemačkome govornom području, u Njemačkoj i u Austriji – ističe Kovač.

Međutim, kad je Jadranka Kosor dogovorila arbitražu, moglo se opet lobirati za ulazak Hrvatske u EU. Kovač je po savjete išao i k Hansu Dietrichu Genscheru, utjecajnom bivšem ministru vanjskih poslova Njemačke. Ali k Helmutu Kohlu, bivšem kancelaru kojem je Kovač uručio i odlikovanje Velered kraljice Jelene s lentom i Danicom za doprinos neovisnosti Republike Hrvatske.

– Grob Kraljice Jelene pronađen je u Solinu, mjestu prvih pokrštavanja Hrvata, tamo gdje sam i ja kršten. Bila je to i osobna satisfakcija – kazao je Kovač.

S njemačkim političkim veteranima Kovač se čak i sprijateljio.

– Kad su neki Francuzi u jednom trenutku postali skeptični prema hrvatskom ulasku u EU, pitao sam Genschera što se događa, a on meni je rekao: “Neki su se stari duhovi probudili” – istaknuo je Kovač.

Međutim, i neki su Nijemci pokušali kočiti ratifikaciju hrvatskog pristupnog ugovora, čega se Kovač i te kako sjeća.

– Grupica Nijemaca pokušala je osujetiti ratifikaciju našeg pristupnog ugovora, ne zbog nas, nego zbog zapadnog Balkana. To smo uspjeli spriječiti. I kancelarki Angeli Merkel treba odati priznanje, ostala je na staroj Kohlovoj liniji i rekla: “Hrvatska je sve odradila i dobila je jamstvo, gotova priča” – ispričao je Kovač.

Nova, lijeva vlast pod vodstvom Milanovića predvidjela je Kovaču veleposlaničko mjesto u Poljskoj, međutim, on je to odbio. Kako je bio u kontaktu s tadašnjim šefom oporbe,predsjednikom HDZ-a Tomislavom Karamarkom, potkraj siječnja 2014. na sjednici Predsjedništva HDZ-a izabran je za međunarodnog tajnika stranke. Dao je otkaz u MVP-u, gdje je imao najviši rang, onaj veleposlanika, i prešao profesionalno raditi u stranku. Napravio je, uostalom kao i Zoran Milanović, jasan rez.

– Onda je počela bitka, europski izbori, napad EPP-a zbog zajedničke liste s Ružom Tomašić, što smo morali braniti. Potom sam izabran za čelnika stranačkog stožera za izbore za predsjednika Republike. Bio je to težak i nezahvalan posao. Vjerovao sam od početka u uspjeh Kolinde Grabar-Kitarović. I pobijedila je. Bila je nevjerojatna mobilizacija za nju. U kampanji za parlamentarne izbore 2015. nismo bili dovoljno vješti. Pobijedili smo, ali smo jedva sastavili Vladu s Mostom. Imala je ta Vlada velik reformatorski potencijal, ali poslovni model nije bio dovoljno dobro osmišljen – kaže Miro Kovač, koji je u Oreškovićevoj Vladi postao ministar vanjskih poslova.

Nakon Karamarkove ostavke u lipnju 2016. Kovač je razmišljao o kandidaturi za predsjednika HDZ-a, međutim, već su teren za Plenkovića bili pripremili Vladimir Šeks i Mate Granić.

– Cijelo se vrijeme Karamarka plašilo Plenkovićem. Mnogi su se ljudi samo prešaltali i prihvatili Plenkovića, koji je na valu Karamarkovih uspjeha preuzeo stranku, energiju koja je postojala i dobro je iskoristio. Plenković je na važna mjesta na listama stavljao ljude svjetonazora koji je bio tradicionalan i zato je HDZ dobio parlamentarne izbore, no nakon toga je te ljude maknuo, marginalizirao – objašnjava Kovač.

Na tim je izborima bio na šestom mjestu u 9. izbornoj jedinici, ali je preferencijalno završio na prvome mjestu. No, ono što je izazvalo razdor u HDZ-u, kap koja je prelila čašu, bila je ratifikacija Istanbulske konvencije u travnju 2018.

– Plenkovićev način komuniciranja bio je nedopustiv, predsjednik stranke nije smio na svoju ruku donijeti odluku o ratifikaciji Istanbulske konvencije, morao je prethodno pitati Predsjedništvo, savjetovati se s članstvom, ali nije – ističe Kovač.

Na sjednici Predsjedništva stranke na jesen 2017. godine, naime, bilo je dogovoreno održavanje tematske sjednice koja nikada nije održana.

I kad se činilo da će se stanje u HDZ-u zbog Istanbulske konvencije smiriti, neuspjesi na europskim izborima 2019. izazvali su šok i nevjericu u stranci.

– Način sastavljanja liste potvrdio je da se postupa svojevoljno i tvrdoglavo. Nije pomogla ni Angela Merkel na skupu u Ciboni, ni Thompsonova pjesma, ni pjevanje, ni cupkanje. Stranka je bila ranjena – ističe Kovač.

Plenkovićeve protivnike dodatno je ogorčio poraz Kolinde Grabar-Kitarović na predsjedničkim izborima.

– Sve je to otišlo predaleko. Ovo više nije narodnjački HDZ, postaje elitistička stranka. HDZ se mora promijeniti, ne možeš imati HNS-ovski HDZ – kategoričan je Kovač.

Dva ključna sastanka

Kovač će za tjedan dan pokušati izboriti čelno mjesto u HDZ-u. Dva su ključna sastanka na kojima su Kovač, Stier i Penava dogovorili taktiku da idu na unutarstranačke izbore, što će im, možda, omogućiti da mijenjaju “zabludjelu” politiku HDZ-a.

– Nakon važnog sastanka u Dalmaciji, u siječnju ove godine, drugi je održan u Zagrebu. Iskristaliziralo se da je prirodno rješenje promjena u vodstvu stranke – kaže Kovač.

Hoće li biti izabrani, tek će se vidjeti na izbornom saboru. On, Penava i Stier zasad mogu računati na potporu moćnog čovjeka HDZ-a Milijana Brkića, ali i bivših ministara Andrije Hebranga i Ljilje Vokić te Stjepana Tuđmana te drugih utemeljitelja stranke.

– Idemo po pobjedu, idemo mijenjati HDZ – zaključio je Miro Kovač.

Video: Miro Kovač, Ivan Penava i Davor Ivo Stier najavili kandidature

 

Ključne riječi

Komentara 59

DU
Deleted user
11:59 08.03.2020.

Bio buntovan?kao srednjoškolac.Zašto niste napisli koliko Kovač ima dana borbenog sektora u ratu i u kojoj je postrojbi bio.

Avatar zločinačkaorganizacija
zločinačkaorganizacija
12:25 08.03.2020.

JNA služio u auto jedinici i to u Splitu.Ovaj ako za vezu nije ima predsjednika partije u Splitu ne znam tko je.

Avatar Denis Plamenac
Denis Plamenac
12:30 08.03.2020.

Mislim da Kovač nema Plenkovićev kapacitet. Jedini adut su mu suprotni ideološki stavovi. Plenković je najpotkovaniji političar kojeg Hrvatska ima. Šteta što je za Hrvatsku malo koristan, netko bi rekao da je i štetan jer počinio je neke velike greške, poput isključenja Mosta, što je unazadilo Hrvatsku bar za 4 godine. Tu su još nedovoljni angažman protiv klijentelizma, prejak globalizam, neprirodne koalicije i gušenje narodnih inicijativa.

Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije