Nesuđenoj javnoj ovršiteljici država mora platiti 68.500 kuna naknade za najam i opremanje ureda, polaganje ispita i druge troškove. U tužbi je navela da je 2011. uz pohvalu položila javno ovršiteljski ispit, prije toga prošla je i edukaciju, javila se na natječaj za slobodna službena sjedišta javnih ovršitelja i rješenjem Ministarstva pravosuđa od 24. listopada 2011. imenovana za javnog ovršitelja sa službenim sjedištem u Križevcima.
Unajmila je ured, uredila ga, kupila radni stol, ormare, trakaste zavjese, tapison, vatrogasni aparat, sef... Namještaj je kupila u drugom gradu, pa je imala i troškove puta, a trošak je bio i put do Zagreba, na prisegu pred predsjednikom Vrhovnog suda.
I onda joj iz Ministarstva pravosuđa stiže obavijest da se početak rada njezina javnobilježničkog ureda odgađa do 15. listopada, da bi na kraju, baš toga dana, Zakonom o prestanku važenja Zakona o javnim ovršiteljima, javnoovršiteljska služba bila ukinuta! Država se na sudu branila da ne može odgovarati za štetu zbog donošenja određenog zakona jer "donošenje zakona ne može predstavljati štetne radnje državi".
Presuda Općinskog suda u Koprivnici, prema kojoj država mora nadoknaditi štetu, je nepravomoćna.
Uvijek je bilo pravilo da onaj tko štetu počini štetu mora i nadoknaditi.