Kakav ugled u Europi uživa vlada premijera Zorana Milanovića? Osim dužnog poštovanja, koje svaki Milanovićev europski kolega nužno pokazuje prema Hrvatskoj otkako smo zemlja članica EU, što u Europi zaista misle o hrvatskoj Vladi potresenoj nedavnim smjenama? Odgovor na to pitanje zapravo za premijera Milanovića sadrži jednu dobru i jednu lošu vijest. Dobra vijest, barem za njega, jest da nitko u Europi ne mari toliko za unutarnjopolitičke prilike u Hrvatskoj da bi se bavio analizom uspjeha i neuspjeha socijaldemokratske vlade na Markovu trgu u Zagrebu.
Europa je upravo zaokupljena velikom konfrontacijom oko toga tko će biti novi predsjednik Europske komisije. Uvijek je bilo navlačenja kod takvih izbora, ali ovaj put je puno dramatičnije jer bi izbor mogao izazvati kontinentalne političke potrese u obliku ubrzanog izlaska Velike Britanije iz EU. U Europskom parlamentu sve političke grupacije održavaju ovih dana niz sastanaka na kojima se analiziraju uspjesi i neuspjesi u svih 28 država EU, ali ni na tim sastancima ne posvećuje se praktički nikakva pozornost Hrvatskoj. To je sasvim očekivano. Socijalisti su upravo pretrpjeli neviđeni poraz u Francuskoj, gdje je prvi put pobijedila krajnje desna Nacionalna fronta obitelji Le Pen, a lijevi centar predsjednika Hollandea završio je na trećem mjestu.
To je tema koja se analizira na tim sastancima, a ne ishod Glavnog odbora SDP-a na Iblerovu trgu u Zagrebu. Za Zorana Milanovića to je dobra vijest, jer kad bi se u Europi posvetilo malo više pozornosti i vremena analizi socijaldemokratske vladavine u Hrvatskoj, onda bi i Europa vidjela “očite slabosti”, kako se eufemistički izražava Hannes Swoboda kad komentira probleme u vladajućoj hrvatskoj stranci. Ako pitate Swobodu, austrijskog političara koji je u prošlom sazivu Europskog parlamenta bio izvjestitelj za Hrvatsku i šef kluba zastupnika socijalista i demokrata, čut ćete ocjenu da bi bilo loše da vlada premijera Milanovića doživi neuspjeh, ali i da su očite neke njezine “slabosti”.
Swoboda zvuči kao da svjesno želi izbjeći otvorenu kritiku hrvatskih stranačkih kolega, ali da s druge strane stidljivo želi pokazati kako se umnogome slaže s Toninom Piculom. Njegovo ime Swoboda i izrijekom spominje kad govori o osobama koje predsjednik SDP-a nije trebao izolirati, nego uključiti u širi dijalog i sa strankom i s hrvatskim građanima. Ali Swoboda je iznimka koja potvrđuje pravilo da nitko u EU nije upućen u najnovija previranja u Hrvatskoj. On jest jer je još od 1997. profesionalno povezan i s Hrvatskom i sa SDP-om. Ali sada više nije ni član EP-a. Loša vijest za Milanovića jest da neka očekivanja koja je Europa imala od njegove vlade, očekivanja koja je i on sâm pomogao stvoriti, danas zvuče spektakularno neispunjenima.
To možda najbolje ocrtava ovaj primjer. U rujnu 2012., u govoru u uglednoj socijaldemokratskoj zakladi tijekom svoga radnog posjeta Berlinu i netom nakon primanja kod njemačke kancelarke Angele Merkel, premijer Milanović imao je jednu od dosad najčišćih prilika da pred relevantnom publikom u Europi predstavi sebe, svoju vladu i svoju politiku vođenja najnovije članice EU. To je govor o kojem smo obilno izvještavali onda kad se i dogodio, upozorivši i na politički skliske poruke kojima je premijer u Njemačkoj ocrtao Hrvatsku: rekao je da je hrvatska nacija nevjerojatan paradoks koji nije lako držati zajedno, a spomenuo je i to da je u Hrvatskoj plaćanje poreza bilo – slobodna forma.
“Imamo odgovornost da okrenemo trend. Da natjeramo ljude da plaćaju poreze na vrijeme, jer je u Hrvatskoj to bila slobodna forma. Dok te ne uhvate, nema problema”, rekao je u tom govoru pred publikom od dvjestotinjak ljudi u Zakladi Friedrich Ebert. Ako je ta opaska u rujnu 2012. predstavljala retoričku neopreznost – jer Nijemci su previše osjetljivi na pitanje neplaćanja poreza da bi se o tome govorilo tako usputno, lakonski i pojednostavnjeno – kako ta izjava zvuči iz današnje perspektive? Gotovo dvije godine kasnije, prva šefica Porezne uprave u Milanovićevoj administraciji nalazi se pod istragom zbog sumnje da je zaustavila naplatu poreznog duga jedne velike tvrtke. Dakle, da je naplatu poreza tretirala upravo kao slobodnu formu. To je jedna fina ironija, samo što u Europi nema koga da je primijeti. Jer Europa je zauzeta puno važnijim neuspjesima i problemima u puno većim i važnijim državama članicama.
>> 'Razgovarat ću s Angelom Merkel o integraciji jugoistoka Europe'
...hahaha - a uspjesi HNS-a i Vesne Pusic se kaktili analiziraju nam gospodin Krasnec zeli objasniti...