Dječja su prava i potrebe specifične i stoga zaslužuju posebnu
pozornost i skrb bez koje ne mogu preživjeti u gladijatorskim arenama
života. Biblija dječjih prava, dokument koji je 1989. donio UN,
obvezuje državne institucije da rade za dobrobit malenih. Bez obzira na
radna vremena, ljetovanja, odmore, sastanke, vikende...
Za branitelje dječjih prava odmora nema i ne smije biti. I ne samo to:
oni kojima je povjerena časna dužnost poput dječjeg pravobranitelja ne
smiju glave zabadati među papirušine, slijepo se držeći pravilnika i
paragrafa, tražiti potvrde, faksove i izbjegavati odgovore oni
moraju živjeti za djecu i njihov se glas u javnosti mora čuti.
Da su dječja pravobraniteljica Mila Jelavić i njezini suradnici
razmišljali na taj način, mala Lara vjerojatno bi imala veće šanse da
ne skonča na zgarištu stana koji se nipošto ne može nazvati domom.
Osmogodišnja pak Katarina teže bi postala žrtvom svojih razvedenih
roditelja koji su se preko njezina imena prepucavali po novinskim
naslovnicama.
I Lara i Katarina, ali i mala Vanesa i njezina majka Mignon,
kojima je presudio otac, imale su pravo da se za njihovu sigurnost
brine državni aparat. Za pažnjom gospođe Mile, koja nema samo mandat za
dijeljenje balona i bombona nego i za nešto konkretniji utjecaj, vape
još tisuće mališana koji ostaju u stanovima s ključem oko vrata.
Ili se teta Mila, poučena primjerom svoje prethodnice Ljubice
Matijević-Vrsaljko, koja je izgorjela kad je zagrizla u konkretne
probleme, doista odlučila za taktiku "balona i bombona"?
RIJEČ - DVIJE
Nevidljiva pravobraniteljica
