09.10.2014. u 12:00

Jović i Glavašević nisu likovi iz iste ratne proze, ali su se našli u istoj priči jer o posljedicama rata govore bez uvažavanja ratnoga konteksta i hrvatskih trauma

Kako je i zašto Dejan Jović postao glavni politički analitičar predsjednika Ive Josipovića? To je pitanje opet aktualizirano Jovićevim smjenjivanjem. Nakon što ga je godinama savjetovao, predsjednik ga je iznenada smijenio. Povod i razlog za smjenjivanje nađeni su u njegovu članku u posljednjem broju “Političke misli”. U tome politološkom članku u povodu referenduma u Škotskoj, Jović je, kao primjer neliberalnoga referenduma, spomenuo i hrvatski referendum o samostalnosti, proveden 1991.

Ocjena da taj referendum nije bio slobodan i pošten koštala je Jovića funkcije. Barem je tako javnosti priopćeno. U toj manjkavoj politološkoj analizi referenduma, Jović nigdje nije spomenuo ratni kontekst, balvan-revoluciju i najavu srpske agresije u kojoj je taj “neslobodni” referendum proveden! Tako je važnim postalo i pitanje: zašto je Josipović zbog već znanih jugonostalgičnih stavova baš sada smijenio Jovića? Uz Jovića se može postaviti i pitanje koje se više tiče ovdašnje politike i njezinih političkih elita nego samoga Jovića. Naime, poslije vijesti da je smijenjen, saznalo se da nije bio savjetnik samo Ivi Josipoviću nego da je nekoć bio vanjski savjetnik i drugim političarima, pa i Miomiru Žužulu i Kolindi Grabar-Kitarović. Po tome ispada da je Dejan Jović najbolji hrvatski politolog, ekspert bez kojega ne mogu ni SDP ni HDZ! No, možda je još važnije pitanje kako se u visoku politiku u jovićevskoj maniri dospijeva i u njoj uspijeva?

Može li u tome konceptu biti civilnih žrtava?

Nakon što se saznalo zašto je Jović smijenjen možda bi još zanimljivije bilo saznati je li ga Josipović svojedobno sam odabrao, odnosno tko mu je Jovića preporučio. Dok je Jovićev dolazak na Pantovčak nejasan, dolazak Bojana Glavaševića na mjesto pomoćnika ministra branitelja ne izgleda takvim. Vjerojatno mu je glavna preporuka bila što je sin legendarnoga Siniše Glavaševića i što je Vukovarac kao i ministar Predrag Matić. Govoreći nedavno o hrvatskim braniteljima i civilima i PTSP-u, Bojan Glavašević je aludirao i na lažno oboljele od te bolesti, ali je spomenuo i nekadašnju drugu stranu i njezine “civilne žrtve rata”. Zaboravio je da su u srpskoj pobuni svi bili naoružani, da je vrijedio “koncept naoružanoga naroda”. Može li u tome konceptu biti civilnih žrtava?

Predsjednik osječke udruge stopostotnih vojnih invalida Domovinskoga rata, Đuro Glogoški, oštro je zamjerio Glavaševiću i predbacio mu da izjednačava hrvatske branitelje i srpske napadače. Glogoški je rekao: “Rijetko se događa da je otac heroj, a sin izdajnik, što se u ovome slučaju dogodilo”, zatraživši Glavaševićevu ostavku. Glavašević je o PTSP-u, poput Jovića, govorio dekontekstualizirano. Njegovo je govorenje zapravo već viđena politička retorika. Ona je već prije provođena u političku praksu pa je tako država Srbima na nekadašnjem ratnom području obnovila kuće. Kolektivna abolicija i obnova bez kriterija dovela je čak i do toga da su nove kuće dobili i neki koji su u ratu nosili neprijateljske uniforme! Danas te kuće u koje je Hrvatska ulupala milijune zjape prazne i čekaju istek moratorija na prodaju.

Njegov je “apstraktni humanizam” razumljiv samo na teorijskoj razini

Gazde im dođu podići penzije i uglavnom odu preko, u Srbiju ili BiH. Bojan Glavašević bi valjda da se i takvima, možda oboljelima od PTSP-a, osigura socijalna i zdravstvena skrb jednaka kao i hrvatskim braniteljima. Kao da bi država trebala skrbiti i o onima koji je nisu željeli i koji su protiv nje krenuli u rat! Njegov je “apstraktni humanizam” razumljiv samo na teorijskoj razini, ali kada se sve vrati u ratni kontekst, onda je razumljiva braniteljska ljutnja. Osim toga, ta je ljutnja još i pojačana njegovim prezimenom. Naime, hrvatska je uspomena na Sinišu Glavaševića u neskladu sa stavovima njegova sina. Bojan Glavašević se zbog svojih političkih stavova ne doima kao njegov sin. Dejan Jović i Bojan Glavašević nisu likovi iz iste ratne proze. Jović je iz jedne, a Glavašević iz druge. U istu priču dovelo ih je govorenje o posljedicama rata bez uvažavanja ratnoga konteksta i hrvatskih trauma. Nije problem što Dejan Jović i Bojan Glavašević misle privatno, problem je ako su baš radi takvoga mišljenja postali visoki dužnosnici!

>>Josipović se ograđuje od Jovićeva stava o referendumu o nezavisnosti Hrvatske

>>Matić: Neću smijeniti Bojana Glavaševića

Komentara 6

DU
Deleted user
12:32 09.10.2014.

Da su oni jedini takvi savjetnici sadašnje vladajuće garniture ni pol muke. Ali ima ih puno više koji misli i rade puno gore, samo o tome javno ne govore.

AN
Android
12:22 09.10.2014.

U naslovu je sve rečeno.

AF
ante.francetic.7
13:13 09.10.2014.

najveći je problem da hrvatska država plaća ljude koji sustavno rade protiv interesa hrvatske države koja ih plaća.

Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije