Subota 17. travnja
PLENKOVIĆ JE BIO PRIJATELJ BRAĆI VESELICA, ALI I KOMUNISTIČKOM SISTEMU
Sin poznatog profesora i hrvatskog proljećara Vladimira Veselice, Vladislav, u odgovoru Zoranu Milanoviću tvrdi kako mu je “u najtežim godinama” Plenković bio prijatelj, za razliku od predsjednikova oca koji je s braćom Veselica “prekinuo svaki kontakt”. Teško se može reći da je (školsko i obiteljsko) prijateljstvo Vladislava Veselice i Andreja Plenkovića i njihovih obitelji bilo i političko istomišljeništvo, da su imali iste stavove o obračunu s hrvatskim proljećem. Prvo, kad se taj obračun dogodio, Andrej i Vladislav još su imali dude u ustima, a kad im je bilo 18 ili 19 godina, Plenković je u svojoj maturalnoj radnji, koju je objavio i kao knjigu, bio izrazito lijevo, marksistički i jugoslavenski orijentiran, na tragu politike koja se s hrvatskim proljećem obračunala. I drugo, moguće je da je Plenkovićeva obitelj prema Veselicama gajila posebnu naklonost i simpatije – što je moglo biti i rizično – zbog njihova političkog stradalništva, ali je od tog stradalništva Plenkovićev otac cijelo vrijeme poslije 1971. godine bio jako, jako daleko, to jest u neposrednoj blizini komunističkih moćnika. Vladislava Veselicu može se razumjeti, ali prijateljstvo je jedno, a istina drugo.
Nedjelja 18. travnja
SRBI U HRVATSKOJ VESELE SE PORAZU HRVATSKE U ‘VEČITOM DERBIJU’
Kad se usporedi broj cijepljenih u Srbiji i Hrvatskoj, vidi se da je Srbija u ovom “večitom derbiju” pobijedila – šest naprama nula. Tako se srpske Novosti, koje Milorad Pupovac potpisuje kao izdavač, rugaju hrvatskoj državi u kojoj je Pupovac na vlasti s Plenkovićem. Ponavlja se strara istina o Srbima u Hrvatskoj koji u vrijeme suše Boga mole da kiša padne u Srbiji. No sadašnja suša nije prirodna nepogoda nego nesposobnost hrvatske vlasti. Svaki dan imamo neko novo obećanje o cjepivu i cijepljenju dok istodobno gubimo u “večitom derbiju”, ali i u utakmicama s gotovo svim europskim državama. U novinama vrište naslovi o “poraznom broju” cijepljenih građana starijih od 65 godina, a glavni je razlog odbijanje mnoštva ljudi da se cijepe AstraZenecom. Sada se pak u povodu Plenkovićeva obećanja da je cilj do 1. srpnja cijepiti “55 posto ukupne odrasle populacije”, što znači – 1,331.059 građana, predviđa da bi do kraja lipnja u Hrvatsku trebalo stići 1,8 milijuna doza Pfeizerova cjepiva. I nikako da perfekt u vijestima potisne futur, da riječi “cijepilo se” i “stiglo je dovoljno cjepiva” zamijene najave – “cijepit će se”, “stići će”... Jedina je nada da se u perfekt preseli vlast.
Ponedjeljak 19. travnja
UMJESTO LJUBAVI PREMA BOGU – SAMOLJUBLJE
Ponovno odjekuje u javnosti nadbiskup Mato Uzinić koji je, na osnovi lokalnih epidemioloških mjera, u Riječkoj nadbiskupiji i Dubrovačkoj biskupiji ograničio broj vjernika na misama i odgodio krizme i prve pričesti – jedni ga hvale, a jedni mu se protive, pa ga čak i vrijeđaju. Kako to da se u crkvenoj hijerarhiji ističe samo Uzinić? Ne boji li se da će tako svojom samovoljom narušiti ugled drugih kolega koji nisu učinili što i on, a i ugled vrha Crkve koji tu samovolju prešućuje? Dio crkvene javnosti drži da je Uzinić kao pomoćnik riječkog nadbiskupa Ivana Devčića neovlašteno preuzeo njegovu ulogu. Bit će da je ograničio broj vjernika na misama kako bi se još jednom potvrdio kao medijska zvijezda i dodvorio lijevo-liberalnoj i ateističkoj javnosti, čemu odavno teži. To je činio u povodu Istanbulske konvencije, sporova o ateistima, o svećenicima koji drže novac u banci, o pismu hrvatskih biskupa koje spominje papa u enciklici koju su, kako je pisao vjerski portal Vjera i djela, više inspirirali nekatolici (Luther, Tutu, Gandi, Al-Tayyeb) nego velikani Katoličke crkve itd. Treba razumjeti žučne reakcije vjernika, umjesto ljubavi prema Bogu nameće im se Uzinićevo samoljublje.
Utorak 20. travnja
NAPAD NA NOGOMET – NAJVEĆI DEMOKRATSKI MILJE U SVIJETU
Neki europski nogometni moćnici radi što više novca hoće osnovati superligu od dvadeset klubova, a dosad je ugovor potpisalo dvanaest – šest iz Engleske i po tri iz Španjolske i Italije. Tvrde da mogu postojati uz Ligu prvaka i druga natjecanja. Ali napali su ih šef Uefe Čeferin i mnogi slavni treneri, čak i podosta državnika, na noge su se digli navijači. Govori se kako je zapravo riječ o rasipnim klubovima koji su dužni stotine milijuna eura. Je li moguće da dvadesetak gabežljivaca uništi europski nogomet, da ga podvrgne interesima elite i ubije ljepotu koju su mu davale tisuće klubova i stotine milijuna navijača, ljepotu najbrojnijeg demokratskog miljea na svijetu? Privlačnost je nogometa upravo u demokratskoj ravnopravnosti klubova, u kojoj slabiji mogu pobjeđivati najjače, u kojoj se uspinje i pada igrom koliko god bio presudan diktat novca. Kad se igra proglasi i postane povlasticom izabranih, kad ostane samo taj diktat, nestaje nogomet kakav smo voljeli. Vjerojatno će imati učinka pobuna navijača, igrača i trenera, ali je već najavom superlige učinjena golema šteta, kao da se srušila najljepša slika koju imamo u stanu i razbio njezin okvir unutar kojeg smo gledali ljepotu.
Srijeda 21. travnja
KAD BI GRAĐANI KOJI MISLE DRUKČIJE BIRALI PROFESORE
Neki se mediji pitaju kako nedavno ni Aleksandar Stanković u emisiji Nu2 na HTV-u nije ništa pitao profesora Ivu Goldsteina o seksualnom uznemiravanju na njegovu Odsjeku povijesti na Filozofskom fakultetu, ni sada novinarka Mašenka Vukadinović istog profesora i njegova kolegu Hrvoja Klasića. Mislim da su posrijedi dva razloga. Prvi je nedostatak vremena – profesori Goldstein i Klasić uvijek u javnim istupima gotovo sve vrijeme potroše na ustaše, na komemoraciju u Bleiburgu, na Thompsona, na Crkvu, Stepinca i druge slične teme. Drugi je pak razlog što je nasilje nad ženama slično nasilju nad vlastitom domovinom, njezinom prošlosti i istinama, pa im se seksualno uznemiravanje za koje se sumnjiče njihovi kolege ne čini nenormalnim. Komično je kad Klasić kaže da “trebamo pričati, postati društvo dijaloga... trebamo moći pričati s onima s kojima se ne slažemo.” Govori to osoba s čijim se stavovima o Crkvi, Stepincu, komemoraciji u Bleiburgu, Thompsonu... slaže zanemariv broj građana, dok se golem postotak u anketama uvijek o tim temama i osobama pozitivno izjašnjava. Po tome nije teško zaključiti: kad bi profesore povijesti birali građani, Goldstein i Klasić morali bi u prosjake.
Četvrtak 22. travnja
JE LI HDZ ZADUGO IZGUBIO NAJVEĆE GRADOVE?
Nešto mi nije jasno. Gdje žive ti birači koji u anketama za parlamentarne izbore daju glas HDZ-u? Ne žive na Mrasu, ne žive u Kini, ali malo ih živi i u Hrvatskoj tamo gdje ima najviše Hrvata – u najvećim gradovima. Prema najnovijem HTV-ovu HRejtingu (anketirano oko 1400 ispitanika), u Hrvatskoj neusporedivo najviše glasova dobiva vladajuća stranka, 27 posto, gotovo 8,5 posto više od drugog SDP-a. Osim u Osijeku, u velikim gradovima – Zagrebu, Rijeci, Splitu – njegovi kandidati za gradonačelnika uglavnom su jako daleko od prvog mjesta.
Može li se zaključiti – kako vrijeme odmiče, HDZ-ovi glasači sve više su ruralni, a sve manje urbani? Zagreb je, na primjer, u prvim godinama demokracije imao HDZ-ova gradonačelnika, a ta stranka većinu u Gradskoj skupštini, ali samo tada i više nikad. U Splitu, gdje je sada HDZ na vlasti, Kerum je u nekim anketama izjednačen s kandidatom vladajućih, a u nekima dobiva dvostruko više glasova od HDZ-ovca. Ni ubuduće Plenkovićeva stranka, osim možda u slavonskoj prijestolnici, neće imati vlast u najvećim gradovima, ali će je, makar u koaliciji s nekim, sigurno imati u državi. Uz to HDZ ima utjehu – njegov predsjednik Andrej Plenković djeluje jako gradski.
Petak 23. travnja
KAKO JE ‘MIRNI RAZLAZ’ IZAZVAO RATOBORNOST BAKIRA IZETBEGOVIĆA?
Dok Hrvati u BiH u svakoj prigodi dokazuju svoju bezgrešnost i brigu za “cjelovitu Bosnu i Hercegovinu”, dok Srbi hoće “mirni razlaz”, sve granice uljuđenosti prelaze Bošnjaci – predsjednik SDA Bakir Izetbegović govori o mogućnosti rata zbog pokušaja cijepanja BiH, a u tom slučaju je “spreman stati pred svoj narod”. Kaže, neće ponoviti pogrešku svoga oca Alije koji je uoči prošlog sukoba građanima poručio da “spavaju mirno jer rata neće biti”.
Naravno, ratoborni Bakir izazvao je mnoštvo negativnih reakcija, a možda ga je najbolje pročitao jedan građanin u komentaru na Al-Jazeeri: “Nema cjepiva, respiratora, nema povećanja mirovina, sve više nezaposlenih, svaki dan najmanje 80 ljudi umre od korone, slučaj Memić… Trebala je priča o ratu i podjelama da bi se ostalo na vlasti i sve ovo gurnulo u stranu. Blago svima nama, svim trima narodima i ostalima, tko nas predstavlja.” No treba se također upitati – ne ruše li Bosnu i Hercegovinu upravo oni koji bi je htjeli sačuvati? U Izetbegovićevu osjećaju za državu prebiva i rat kojim bi se ona održala što opravdava Milorada Dodika koliko god bio ekstreman, i što govori o želji za nasilnom dominacijom kao trajnom naumu bošnjačkih političara.
VIDEO Od 12. veljače do 15. svibnja posjetite izložbu "Hrvatska svijetu"
