Dr. Florian Bieber profesor je i direktor Centra za studij jugoistočne Europe pri Sveučilištu u Grazu i odličan poznavatelj prilika na našim prostorima. Stoga nije iznenađen oštrom retorikom koja ovih dana dolazi iz Srbije i koju, smatra, treba ignorirati jer je rezultat nedostatka diplomatskih vještina kod srbijanskog predsjednika Tomislava Nikolića.
– Oslobađajuća presuda hrvatskim generalima na Međunarodnom sudu u Haagu uzrok je uzavrele retorike u Srbiji. Logika je – ako Hrvati mogu slaviti svoje ratne heroje, zašto mi ne bismo mogli koristiti retoriku iz ratnih vremena. Mislim da su Nikolićeve izjave više posljedica njegova pomanjkanja diplomatskih vještina i ograničena razumijevanja, nego što je to namjerno zaoštravanje situacije. Tako je istup kojega je dao srpskom Kuriru tipičan intervju kakve Nikolić daje. On nema razumijevanja za okolnosti već otvoreno kaže što misli. Ne vjerujem da je on nekoga htio na taj način uvrijediti, ni da je htio zaoštriti retoriku, on čak ni u Srbiji zbog tog intervjua nije dobio na popularnosti niti bilo kakav drugi politički benefit. Jednostavno, Nikolić nema ni diplomatske ni političke mudrosti već samo kaže ono u što je sam osobno uvjeren.
Veze su ojačale
Što će se događati dalje u hrvatsko-srpskim odnosima, čini se teško izvedivim da će se uskoro sastati Nikolić i Josipović, odnosno Dačić i Milanović?
– Odnosi Hrvatske i Srbije dotakli su dno još na kraju Tadićeva mandata. Naravno, ovo također sugerira da je napredak u proteklim godinama bio previše usmjeren i fiksiran na odnose ponajprije između dvaju predsjednika. U isto vrijeme veze između dvije zemlje znatno su ojačale na nižim razinama, što se vidi i uvođenjem redovitih letova između Splita ili Dubrovnika i Beograda. Dok bi susret Josipovića i Nikolića sada bilo teško zamisliti, Milanović i Dačić bi se mogli puno lakše naći.
Nije ni Dačić ovih dana baš previše tih, doduše retorika mu je ipak znatno blaža od Nikolićeve..
Treba znati da je Dačić bio jedan od ključnih ministara u prošloj vladi, i umjereniji od ostalih, pogotovo kada se usporedi s Vukom Jeremićem. Kako vlade više pažnje posvećuju praktičnim pitanjima nego simboličkoj politici, vjerujem da bi suradnja dviju vlada mogla biti lakša i više obećavajuća nego suradnja dvojice predsjednika.
Kakva sudbina uopće čeka ovakvu Srbiju opterećenu problemima s hrvatskom, Kosovom, BiH?
– Odnosi s Kosovom mogli bi se poboljšati nakon susreta Thaçija i Dačića. Iako velike prepreke i napeti tonovi obojice premijera u posljednjim danima nisu previše pomogli, njihovi susreti značajan su napredak u odnosu na prošlu srpsku vladu. Također, nisam siguran da će im EU postavljati nove uvjete ili da hrvatska tužba ima veće šanse nakon odluke suda u Haagu. Naravno, u Srbiji je osjećaj međunarodne izoliranosti veći nego godinu dana prije, ali vjerujem da je to privremeno raspoloženje. Iako je nova srpska vlada načinila neke simboličke korake prema Rusiji, rusko-srpski odnosi nisu procvjetali pod novom vladom, koja je, čini mi se, svjesna da nema održive alternative članstvu u EU. Osnovni je problem to što članstvo u EU ovoga trenutka nije pretjerano privlačno, a izjave članica EU o pauzama u proširenju zajednice samo daje izgovor elitama da uspore reforme.
U BiH su, čini se, još veći problemi?
– BiH je u neprekidnoj krizi, koja se od 2006. samo pogoršava.
Je li savez Hrvata iz BiH s Dodikom pametan potez?
– Mislim da su bliske veze između dvaju HDZ-a i Dodika bile vrlo negativne za Hrvate. Prije svega, stranke su zanemarile položaj Hrvata u Republici Srpskoj, i drugo, Dodikova potpora HDZ-u vrlo je oportunistička jer je njen cilj ponajprije slabljenje bosanskohercegovačke države i osnaživanje RS. U ovome je HDZ pomogao, ali bosanskohercegovački Hrvati izvukli su vrlo malo koristi.
Poguban popis
Imaju li Hrvati šanse dobiti svoj entitet u BiH, čemu stalno teže?
– Mislim da su šanse za to vrlo male. Propale reforme ustava BiH iz 2006. i 2009. pokazale su da su čak i minimalne promjene Daytonskog ustava gotovo nemoguće. Stvaranje hrvatskog entiteta predstavljalo bi znatno mijenjanje Daytonskog ustava i tomu se protive bosanski političari ukoliko utječe na Federaciju. Zasigurno bi se tome protivila i Republika Srpska ako bi promjene i nju dotaknule. Kao rezultat, ne vidim da će se takvo što ostvariti, osim ako to ne bude veliki dogovor između političkih elita. Ipak, iskustvo je na tom polju siromašno. Na kraju, popis stanovništva sljedeće godine pokazat će dvije stvari. Prvo, da je broj Hrvata mnogo manji od broja Bošnjaka i Srba te da brojni Hrvati ne žive u krajevima s većinskim hrvatskim stanovništvom. Obje te stvari potkopat će argumente za stvaranje hrvatskog entiteta.
>>'Nakon Nikolićevih izjava male su šanse za povlačenje tužbe'
O čemu ovi trabunjaYU - da se preskoči glas naroda i precednik četnik, da se tako obmanjuYU Hrvati o "dobroćudnim srbima", s kojima "treba graditi saradnYU", dok istovremeno ne priznaju niti agresiju, niti logore niti genocid, a za sve to optužuYU - Hrvate