Mnogi su ga već bili “pokopali”, no Vladimir Šeks nema namjere nestati s hrvatske političke scene. Ni skandal sa “zagovaranjem” pomilovanja Vanje Goldbergera, svog bivšeg savjetnika iz dana kad je bio predsjednik Hrvatskog sabora i prijatelja njegova pokojnog sina Domagoja nije razlog da nestane. Naprotiv, on drži da nije mogao niti želio ne pokušati pomoći. Zbog tog skandala dao je ostavku na mjesto savjetnika predsjednice Republike Hrvatske za ustavnopravna pitanja. Objašnjava zašto mu se skandal dogodio.
Progovorio sam iz srca. Govorio iz ljudskih motiva da pomognem jednom mladom čovjeku koji je imao sve uvjete da mu se oprosti osam mjeseci od 30 mjeseci zatvora na koliko je osuđen, a izdržao je 22 mjeseca. Ima dvoje djece od dvije i pol i od 18 godina, nekoliko teških kroničnih bolesti i vrlo je skupo platio tu nesretnu epizodu s drogom. Njegovi roditelji, a i on sam iz kaznionice, njegova supruga te punoljetna kćer molili su me da pomognem na neki način da što prije izađe iz zatvora. Kroz njega sam ja vidio svoga sina Domagoja. Korektno sam zamolio nekoliko članova komisije da uzmu u obzir sve okolnosti koje je Vanja naveo u molbi i da to pažljivo razmotre. Nisam niti zahtijevao od njih niti tražio, niti provodio ikakav pritisak da predlože predsjednici Republike Hrvatske pomilovanje. To je potvrdio i predsjednik komisije prof. Davor Derenčinović, koji je izjavio da su i ovu odluka, kao i sve ostale, donijeli bez ikakvih pritisaka, a u skladu sa svojom savješću. Posebno je naveo da ja niti sam utjecao niti pokušao utjecati na njega. U ovom paketu od 25 pomilovanih, predsjednica je pomilovala još četiri osobe osuđene na kaznena djela zloporabe droge. Nakon što je objavljena odluka o pomilovanju, nastupila je iz jedne velike medijske grupacije hajka, linč predsjednice i njezine odluke o pomilovanju Leona Sulića i Danka Seitera. Ured predsjednice je odgovorio priopćenjem u kojem je obrazložio razloge zbog kojih ih je predsjednica pomilovala, i to njihovim teškim zdravstvenim stanjima, infarktima i moždanim udarima. No, sljedećeg dana dolazi novi strahoviti medijski udar na predsjednicu zbog pomilovanja Goldbergera, a nju smještaju u srce skandala. Ali i mene. Žao mi je što ured predsjednice nije kao u slučaju Sulića i Seitera izdao priopćenje i objasnio razloge pomilovanja. Zbog tog medijskog linča prema njoj ona je burno reagirala. Razgovarali smo, a rezultat je bila moja ostavka s obrazloženjem da je podnosim zbog moralne odgovornosti.
Dosta se ljudi čudi da ste sve odmah javno i priznali?
Mogao sam sve to prešutjeti, mnogi su mi poslije rekli: “A što si uopće govorio i objašnjavao.” Držim da u demokratskom društvu netko tko se nalazi na nekoj odgovornoj dužnosti ne može samo tako podnijeti ostavku, bez ikakvog obrazloženja ili podnijeti neke neistinite razloge, što se često kod nas događa. Osjećao sam moralnu obvezu i prema javnosti, a i predsjednici, da iznesem korektno razloge i motive koji su me vodili.
Što vam je predsjednica tada rekla?
S predsjednicom sam bio u korektnim odnosima, želim to i ubuduće ostati, no nikada nisam, a niti neću govoriti ono što sam ja s njom razgovarao u četiri oka. Ona je bila povrijeđena jer se nju smještalo u centar skandala koji ima elemente koruptivnosti i jasno da je burno reagirala.
Je li bilo još lobiranja prema članovima komisije ili ste vi bili jedini?
Od 1992. do 2000. godine bio sam predsjednik Državne komisije za pomilovanje. Dobivao sam bezbroj zamolbi osuđenih, rodbine, odvjetnika, a bilo je i vrlo ozbiljnih pritisaka, cijele su skupine ultimativno tražile da se nekoga pomiluje. Pritisak je dolazio i od jako važnih pojedinaca, saborskih zastupnika, ministara, predsjednika političkih stranaka. Tome su bile izložene i druge komisije poslije mene. Dakle, licemjerno je što se sada sve obrušilo na mene. Što sada šute i oni koji znaju o čemu govorim, a koji me već 25 godina pokapaju i prognoziraju moju političku smrt. Ja ih zovem grobari niskih duša. I sada se mnogi od njih vesele i priželjkuju moj politički i ljudski pad, ali uzalud. Mnogi su od onih koji su jurišali na mene, a i na predsjednicu, beznačajnici, niski karakteri koji misle da će se strovaljivanjem u blato drugih koji imaju neki značaj, njihov beznačaj popraviti.
Je li predsjednik SDP-a Zoran Milanović u pravu kada kaže da je institut pomilovanja preživio i da je samo ostatak monarhizma?
Institut pomilovanja postoji u svakoj demokratskoj zemlji, koje u pravilu daju poglavari države kao akt milosti. Prema tome, treba ostati. Treba ga samo malo detaljnije urediti.
Na tvrdnje da ste završili svoju političku karijeru odgovorili ste s “malo morgen”. Što je to značilo?
Da je pogrešno bilo radovati se i misliti da sam ja sada u stanju političke kliničke smrti. Ja sam homo politicus. Nastavit ću živjeti političkim životom, to je moj život. U politici sam od svoje 18. godine. Posvetit ću se potpuno pisanju memoara. I to je politika. Ne kanim se, međutim, uključiti u aktivnu politiku tako da bih se natjecao na parlamentarnim izborima ili pledirao na mjesto u Ustavnom sudu ili u izvršnoj vlasti, ali ću aktivno djelovati u svojoj stranci HDZ-u. Približavaju se unutarstranački izbori, a ja ću u tim izborima sudjelovati.
U kojoj ulozi ćete sudjelovati u tim izborima?
To će se znati kada izbori budu raspisani i kada krene izborni proces za sva tijela u stranci, onda ću prosuditi i sudjelovati.
Hoće li predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko imati protukandidata?
To je teško reći. Mjeseci koji dolaze bitno će utjecati na to hoće li on imati protukandidata. U prvom redu to ovisi o tome kako će funkcionirati Vlada i kakav će biti njezin uspjeh. Ako Vlada ostvari određene pomake na bitnim pitanjima standarda, gospodarskog rasta, smanjenja nezaposlenosti i egzodusa Hrvata, tada će dobiti i prolaznu ocjenu. HDZ i Karamarko su na prošlim parlamentarnim izborima ostvarili vlast, istina, dijele je, ali su glavna poluga u vlasti. Prije toga HDZ je na četiri druga izbora pobijedio. Ako se Vlada brzo konsolidira, Karamarko će imati jako velike šanse da bude jedini kandidat. No, ako se ne uspije konsolidirati, naravno da će imati protukandidata.
Može li Tomislav Karamarko istodobno voditi bitke na dvije fronte, jednu u Vladi i drugu za ostanak na čelu stranke?
Trebat će mu puno takta i mudrosti u tako delikatnoj situaciji u kojoj se vlast mora dijeliti i gdje ključeve vlasti svojim vetom drži i Most nezavisnih lista. Tu će trebati puno državničke vještine. Jednaka mudrost trebat će mu i da se unutarstranački izbori pretvore u festival demokracije, a ne u nesmiljeni rat i obračun kao u vučjem čoporu.
Zasad stvari s Mostom nezavisnih lista ne funkcioniraju. Kolike su šanse da ovakva vlast opstane?
I nad Mostom visi Damoklov mač, ako dođe do teških lomova i poremećaja u Vladi, uslijedit će novi izbori. Nitko se od saborskih zastupnika Mosta ni ministara koji su iz Mosta ne želi izložiti novom riziku tržišne političke utakmice. Svi oni jako dobro znaju da je njima rejting u neprekidnom opadanju i nose spoznaju da bi se moglo dogoditi da na izvanrednim izborima nitko od njih možda ne bi ušao u Hrvatski sabor i da bi nestali, kao što su nestali Laburisti i ORaH. Taj osjećaj opstanka na vlasti bit će mnogo jači i članovi Mosta uvijek će morati u zadnji trenutak ustuknuti pred tim da bi morali sići s političke pozornice i morat će uskladiti svoja stajališta s glavnom polugom vlasti, HDZ-om.
Tihomir Orešković nova je politička pojava u nas. Kakva mu je budućnost?
Jasno da teško može upoznati sve virove i prudove, ono što je ispod površine, što ključa i vrije u političkoj areni. Njemu će za to trebati vremena i puno sreće da dođe do bitnoga pomaka i ostvarenja strateških ciljeva. Trebat će mu i korektan i pošten odnos partnera koji su formirali Vladu. Oni moraju prihvatiti i shvatiti da je on premijer i da se njime ne smije i ne može manipulirati niti mu uvaljivati svakakve podvodne mine. Orešković će trebati uspostaviti savršen kohabitacijski odnos s predsjednicom Republike Hrvatske, takav u kojem će oboje biti u poziciji da kao najodgovorniji ljudi u državi ne proizvode međusobno šumove, nego da djeluju na onim područjima za koja su zaduženi.
Strahujete li od toga da će frakcijske borbe rastrgnuti HDZ?
Kao svaka velika stranka, Hrvatska demokratska zajednica u sebi nosi, kao rijeka, uzajamno suprotstavljene struje, i desne i lijeve i srednje, koje su personificirane u osobama i to je već logika politike. No, nadam se da će u HDZ-u prevladati spoznaja da, kada bi razdori dosegnuli vrhunac, stranka bi u pravilu teško stradala, a što je rezultiralo i silaskom u oporbu. Vjerujem da ovo vodstvo stranke ima dovoljno odgovornosti i podsjećanja na razloge zašto je u dva navrata HDZ smaknut s vlasti te da će izvući te pouke i neće dopustiti da unutarstranačke napetosti i frakcijske borbe dovedu do rušenja rejtinga. Hoće li biti dovoljno državničke mudrosti i razuma u ovom vodstvu, vidjet ćemo.
>> Šeks tvrdi da nije kazneno odgovoran zbog pomilovanja
Eliksirom mladosti Sovu je najvjrojatnije počastio Manolić... Srebrni metak i glogov kolac jedino su rješenje za udbaše! Osim ako si kao Vladimir sami ne presude cirozom jetre...