Rabački ugostitelj i hotelijer Valter Karlović stasao je i razvijao se paralelno s istarskim turizmom. Životni put predodredila je već srednja ugostiteljska škola i stipendija ondašnjeg hotelskog poduzeća Rabac, a mladi Valter već se sedamdesetih upustio i u svoj prvi poduzetnički pothvat s jednim manjim ugostiteljskim objektom. Od sredine osamdesetih ponovo je u lokalnom hotelskom poduzeću, da bi se '93. opet otisnuo u poduzetničke vode. Danas, s pola stoljeća iskustva u turizmu, vlasnik je malog obiteljskog hotela s osam soba, izraslog praktički iz restorana koji posljednje dvije godine više ne radi. Radne energije je, sam će reći, možda malo manje nego kad je počinjao, ali zato turističkih znanja, doživljaja i iskustava više nego ikad. Pogled unatrag, pak, otkriva da je malo toga kao prije.
Gosti su sad zahtjevniji
– Da, malo je što ostalo isto u ovih 50 godina. Naročito, recimo, u navikama i zahtjevima gostiju. Sada, zahvaljujući internetu, kad planiraju putovanje, mogu prije polaska vidjeti praktički i krevet u kojem će na odmoru spavati. Turisti su, što je i razumljivo, puno zahtjevniji, putuju cijele godine, upoznali su razne destinacije i znaju što je dobro, što loše. Većina danas očekuje i kvalitetnu gastronomsku ponudu i općenito visoku kvalitetu – započinje svoju priču istarski turistički profesionalac.
– Netko će reći da su turisti danas razmaženi, ali ne bih se složio. Hrvatska više nije jeftina turistička destinacija i gost samo ne želi platiti više nego što nešto vrijedi. Vidim da s tim pogotovo ima problema u ugostiteljstvu. Dosta je lokala koji rade praktički samo ljeti, a sezona je kratka i svatko nastoji preživjeti kako zna i umije. Slažem se da ima neopravdano visokih cijena, ekstrema i ljutitih gostiju koji za svoj novac dobiju nisku kvalitetu.
POVEZANI ČLANCI:
Čest je slučaj i da restoran s hranom prosječne kvalitete i stolovima s papirnatim podmetačima, gdje za svakim gostom samo treba prebrisati mrvice, ima cijenu kao kvalitetniji lokal s platnenim stolnjacima i salvetama, cvijećem na stolu i sl. Ako gost želi takav, ležerniji objekt, onda to mora osjetiti i kroz nižu cijenu, a cijene su, nažalost, manje-više svugdje slične. To je gostu iritantno i često se zbog takvih stvari tuže na skupoću. Osim toga, moram reći, nismo mi ni toliko skupi koliko gosti očekuje da kod nas bude kao nekad, jeftinije nego u njihovim zemljama – smatra Karlović.
Njegovu uhodanu dugogodišnju ugostiteljsku tradiciju prekinula je, inače, korona. Nakon pandemije restoran u sklopu hotela radio je još samo jednu sezonu, a onda je naš sugovornik, pomalo zasićen zahtjevnim ugostiteljskim poslom i potragom za kvalificiranom radnom snagom, procijenio da je dosta. – Kad sam ovaj prostor uzeo u najam, prvo smo imali samo restoran, a hotel smo, nakon što smo '98. i kupili objekt, otvorili tek 2003. Sad radimo samo kao bed&breakfast i zadovoljni smo. Sezona je, istina, startala nešto slabije nego lani, ali rujan bi nas mogao izvući ako bude lijepo vrijeme – kaže V. Karlović, koji veli kako restoran nije jednostavno imati.
– Pogotovo kvalitetan i pogotovo danas kad nije lako naći dobre, educirane ugostiteljske radnike. Nije nemoguće, ali nije to više kao prije. Kod mene je ista postava u restoranu radila gotovo 30 godina, tu i tamo bi netko otišao za novim izazovom, lakšim poslom ili boljom plaćom. Sada je na tržištu jednostavno premalo kuhara, konobara, slastičara, pa puno ne pomažu ni plaće koje su se približile europskima. Dobar chef na moru bez problema može računati s plaćom od 2500 do 3000 eura, ali što vrijedi kad se već neko vrijeme premalo djece upisuje u ugostiteljske škole. Istina je da u turizmu nije lako raditi i čini mi se da ljudi danas traže lakše poslove, ne žele raditi praznicima, subote i nedjelje – uspoređuje nekad i sad naš sugovornik, koji dugoročno ne vidi rješenja za domaći turizam bez uvoza radne snage.
Ne znaju za galebove
Jedna od promjena u domaćem turizmu koja ga ne veseli jest i manjak večernje zabave na stari način. U njegovu Rapcu nekad je radilo nekoliko diskoklubova, živu glazbu imala je praktički svaka terasa, uz šetnicu su bili štandovi na kojima se moglo popiti čašu vina i nešto sitno prezalogajiti, a mnogi se s nostalgijom sjećaju i galebarenja, ljetnih poznanstava sa strankinjama koja su znala prerasti i u brak.
– Mladi danas više i ne znaju tko su galebovi – smije se naš sugovornik. – Naša ponuda sunca i mora nadograđena je aktivnim odmorom, pedalinama, napuhancima, bicikliranjem... Ali to je zabava za dan, što nudimo navečer osim restorana – postavlja pravo pitanje naš sugovornik. – Za mlade ima beach barova, ali nisu svi naši gosti mlađarija, a mnogi turisti u kasnijim godinama rado bi poslušali neki bend, pa i zaplesali, zar ne?
>> VIDEO Pelješki most im je donio nove goste, a cijene apartmana su im 60-80 eura
Hrvatska je skupa i turisti traže druge lokacije, to je i jedna od tema u Italiji, o svemu su informirani.