– Iz sigurnosne procjene Odjela osiguranja vidljivo je da je riječ o visokorizičnom zatvoreniku kojem kazna istječe 21. prosinca 2038. i za kojeg postoji visok rizik moguće zloporabe prekida kazne. Osim toga, raspolažemo informacijama da zatvorenik tijekom prekida kazne sa zasad nepoznatom osobom planira bijeg iz Hrvatske. Kada bi se zatvorenik hospitalizirao i poslao na rehabilitaciju izvan zatvorskog sustava, njegov boravak u vanjskim zdravstvenim ustanovama trebali bi osiguravati djelatnici Kaznionice u Lepoglavi. Nadalje, zdravstvene usluge koje su mu potrebne mogu se obaviti i u zatvorskoj bolnici, zbog čega se zahtjev za prekid kazne odbija – obrazložila je sutkinja izvršenja kazne Županijskog suda u Varaždinu u studenom 2019., kada joj je na stol došla molba Armenda Musliua (41) o prekidu kazne, zašto je taj zahtjev odbila.
Teško ozlijeđen u prometnoj
Musliu trenutačno izdržava kaznu od 32 godine zatvora u Lepoglavi, a 2009. na zagrebačkom Županijskom sudu, zajedno s Vittorijem Vukdedovićem osuđen je za jedan od najodioznijih zločina počinjenih u Hrvatskoj u posljednjih 20-ak godina. Njih dvojicu teretilo se da su u lipnju 2007. najprije oteli, a zatim i ubili Juru Bajdu (22), sina Iztoka Bajde, koji je u to vrijeme bio jedan od šefova slovenskog Petrola. Nakon što su ga oteli i zatočili, od njegova su oca tražili otkupninu od 200.000 eura. Kada je nisu dobili, mladića su ubili, samoljepljivom vrpcom zavezali su mu ruke oko zglobova, a na glavu navukli tri PVC vrećice te ga zakopali u jamu pokraj vikendice u Moslavačkoj Slatini.
Kada se slučaj počeo rasplitati, jedan od optuženika policajce je odveo do mjesta na kojem je mladić zakopan, a tijekom mučnog suđenja Musliu i Vukdedović jedan na drugog prebacivali su krivnju te tvrdili da je bila riječ o insceniranoj otmici u kojoj je sudjelovao sam Bajda. No vijeće zagrebačkog Županijskog suda, kojim je predsjedala sutkinja Renata Miličević, nije im povjerovalo te je obojicu osudilo na po 30 godina zatvora. Tu je presudu, nakon dvije žalbe, na koncu potvrdio i Vrhovni sud. U međuvremenu, Musliu je bio osuđen i zbog prijevare te posjedovanja oružja pa su mu te kazne pripojene onoj sutkinje Miličević te je na koncu ukupno osuđen na 32 godine zatvora.
Tijekom izdržavanja kazne Musliu je imao zdravstvenih problema jer je 2004. nastradao u prometnoj nesreći u kojoj je bio teško ozlijeđen. Slomio je zdjelicu i ruke te mu je bio razderan mjehur. Kada je završio najprije u pritvoru, a zatim u zatvoru, trebao je izvaditi vijke iz zdjelice, zbog čega je u više navrata operiran u KB-u Dubrava. No kako mu je nakon operacije 2018. preporučena i fizikalna terapija, koja se ne može obaviti unutar zatvorskog sustava, on je tražio prekid kazne.
Kada mu je prekid kazne odbijen, među ostalim i zbog toga što su se pojavile informacije da planira bijeg, Musliu je u siječnju 2020. podnio ustavnu tužbu u kojoj je naveo da ga se u zavoru zlostavlja, odnosno da mu se ne omogućava liječenje. No njegova ustavna tužba je odbijena jer je Ustavni sud zauzeo stav da mu nisu prekršena prava, odnosno da nije mučen u zatvoru.
Zdravstveno zbrinut
Ustavni sud naveo je da je primijetio kako se Musliu ne žali na kvalitetu zdravstvene usluge koja mu je tijekom godina pružena u zatvorskom sustavu, već mu je problematično samo to treba li mu se omogućiti prekid kazne zbog liječenja. Prekid kazne zbog liječenja odobrava se ako zatvorenik oboli od teške akutne bolesti ili ako mu se znatno pogorša postojeća kronična bolest koja se ne može liječiti unutar zatvorskog sustava.
Obrazlažući svoju odluku, Ustavni sud dao je Musliuu za pravo, potvrdivši da ima ozbiljne zdravstvene probleme. Međutim, u obrazloženju odluke navodi se i da je iz liječničke dokumentacije vidljivo da je tijekom izdržavanja kazne u više navrata operiran, i u zatvorskoj bolnici i u KB-u Dubrava, te da mu je pružena adekvatna liječnička pomoć. Kako su specijalisti naveli da mu se trebaju izvaditi vijci i pločice iz ruke te da se ta operacija može obaviti u civilnoj, ali i zatvorskoj bolnici, Ustavni je sud stao na stranu nižih sudova, potvrdivši njihove odluke.
– Redovni sudovi u svojim su se odlukama oslanjali na liječničke preporuke, nalaze i mišljenja. Ustavni sud ne vidi ništa proizvoljno ili očito nerazumno u njihovoj ocjeni. Zdravstveno stanje zatvorenika tijekom njegova boravaka na izdržavanju kazne redovito je praćeno. Osim toga, ne može se zanemariti visok rizik od bijega u slučaju prekida kazne. Zbog svega toga ne može se zaključiti da je zatvorenikovo zdravstveno stanje nespojivo s boravkom u zatvoru te u ovom slučaju nije došlo do povrede prava zatvorenika – navodi Ustavni sud.
Povecajte mu kaznu na 40 godina.