Ima razloga za posjetiti En Primeur, ako ste jedan od sretnika koje ondje pozovu ili se nađe u Zagrebu u vrijeme održavanja. Naime, i ovaj je En Primeur 2024 Graševina Croatica, premijerno kušanje graševine prošlogodišnje berbe, pokazao da je događaj kako za znalce tako i za povremene interesentne vina i njihovog svijeta. Pogotovo, dakle, graševine, najzastupljenije i najizvoženije sorte u nas. Ponovo je domaćin bio Hotel Esplanade u Zagrebu koji slobodno sada možemo nazvati i vinskim jer ondje se, podsjetimo, događa i VinoCOM, najznačajniji naš sajam vina. Organzator je udruga Graševina Croatica, a manifestaciju je otvorio Tugomir Majdak, državni tajnik Ministarstva poljoprivrede RH, Josip Pavić, predsjednik udruge Graševina Croatica, te Dragan Kovačević iz HGK.
Sada kada smo riješili jedan dio protokola nastavimo o tome zašto je ovo jedinstven događaj. Koncentracija na jednu sortu, koja je, dakle, i najmasovnija, iako se moglo kušati i drugih bijeli kao i crnih sorti, dopušta da se jasno uoče razlike između područja i terroira gdje raste najviše graševine. I to se zaista dobro vidi čak i na ovako mladom vinu. Graševine iz Erduta, Iloka, bitno su drugačijeg karaktera od onih iz Požege ili Kutjeva. Rijetko ćete gdje drugdje uspjeti na miru osjetiti te razlike između vinograda iste sorte na razmaku koji puta i par desetaka kilometara. Znači, ovo je doista jedan događaj koji znalci moraju cijeniti, a oni s ambicijom da nešto od toga znanja usvoje moraju se potruditi doći.
Korak dalje, ovo je događaj gdje je možda i najbolje ostvarivati poslovne kontakte, jer ondje je, osim niza vinarija kontinentalne Hrvatske, odnosno Slavonije, Baranje i Srijema, bilo i predstavnika distributera. Pogotovo je ove godine to bilo bitno, jer je godina iza nas prema ocjenama iskusnih vinogradara i vinara bila jedna od najizazovnijih u posljednjih deset. I kada se kaže izazovna, onda je to doista tako, klimatske promjene čine ono o čemu smo nekada pisali a malo je ljudi ta upozorenja smatralo ozbiljnima, da bi sada, nekih desetak godina kasnije, gledali borbu za svaki grozd. Srećom, među ovako mladim vinima ipak je bilo ne moguće, nego doista lako pronaći favorite od kojih imamo pravo očekivati dosta kroz koji mjesec kada se pojave na policama.
Obzirom na postavu izlagača to bismo i trebali - ma manifestaciji predstavile su se vinarije: Antunović, Apolitico, Belje, Buhač, Consul Winery, Erdutski vinogradi, Fakultet agrobiotehničkih znanosti Osijek, Galić, Iločki podrumi, Jakob, Jakovac, Kolar, Krauthaker, Kutjevo, Markota, Mitrović, Orahovica, Papak, Pavlomir, Perak, Royal Hill Estate, Soldo, Sontacchi, Suber, Svijetli dvori, Škoro, Vinum Academicum i Zlatno Brdo. Svakako bismo istaknuli odličnog Buhača i s graševinom i sa sauvignonom. I inače smo fanovi ovog vinara iz Iloka pa se veselimo novoj berbi i inače izuzetnih njihovih bijelih vina. Jako je lijepo bilo vidjeti manje vinarije a s velikom koncentracijom znanja kao što je Suber gdje je bio i jedan sjajan cuvee graševine i sauvignona.
Nije bilo lako, jer kako je rekao Tomislav Panenić, direktor udruge Graševina Croatica,vinari Slavonije i hrvatskog Podunavlja pokazali su danas vina koja će siguran sam doći na brojne vinske karte ove godine. - Gotovo 400 predstavljenih uzoraka vina najviše kvalitete, koje se danas moglo kušati, pokazuje kakva se vinska sila polako, ali sigurno izgrađuje na istoku Hrvatske. Posebno nas veseli sve veći broj mlađe vinske publike na vinskim događajima što će sigurno doprinijeti razvoju kulture stola i visoke gastronomije u Hrvatskoj, rekao je Panenić kojeg je, kao i nas, veselio ozbiljan broj mladih u Esplanadi. Nas su pak veselila iznima vina poput Markotine Graševine Selekcija 2023. koja ima potencijal hita, a to oni znaju, vidjeli smo na Crnoj svinji 2018., a onda i Perakova Graševina Mitrovac koja je jedan pravi udarač.
Gigant Kutjevo praktično je sinonim za graševinu u nas, vidi se zašto i na njihovim mladim vinima. Jakovac je provjerena vrijednost kada se o graševini radi, vina vinarije Apolitico konkuriraju biti stalnim vinom mnogih ambicioznih stolova znalaca kao i restorana gdje ih nekako još nema. Pavlomir smo i ranije upoznali kroz njegove sjejne pjenušce, za one koji ne znaju, to je vinarija koja radi na dvije lokacije, krajnjem istoku i jugozapadu, a sa sjajnim rezultatom kada se i o graševini radi. Može se ovdje upoznati i vinarije koje u metropoli ne srećemo često, poput Svijetlih dvora iz Karanca gdje bi se možda moglo i zaputiti, sudeći prema prvom našem gutljaju. Dakle, teško je sve stisnuti u par kartica teksta, no i to je, čini nam se, dovoljno za uvjeriti da se na En Primeur isplati doći.
