Slušala se europska himna, zlatne iskre prekrile su nebo. Potpuni stranci stajali su zagrljeni. Sa stotinama drugih ljudi i ja sam slavila taj poseban europski trenutak 1. svibnja 2004. na mostu na Odri između istočnonjemačkog Frankfurta i Słubica u zapadnoj Poljskoj: Istok i Zapad bili su konačno ujedinjeni u Europskoj uniji. Oko 75 milijuna ljudi u Estoniji, Latviji, Litvi, Malti, Poljskoj, Sloveniji, Slovačkoj, Češkoj, Mađarskoj i Cipru te je noći postalo dio obitelji EU. Poslije su nam se pridružili i naši susjedi u Bugarskoj, Rumunjskoj i Hrvatskoj. Hrabra odgovornost i vizija ljudi u državama pristupnicama – od Baltika do Mediterana – omogućili su tada to veliko slavlje. Hrabro su se uhvatili u koštac s dugim i teškim procesom reformi i usklađivanja.
Za mene kao njemačku ministricu vanjskih poslova 1. svibnja jasno pokazuje: svaka generacija ima svoju zadaću. Generacije naših roditelja te baka i djedova su nakon Drugog svjetskog rata prepoznale da je pomirba temelj europske zajednice mira. Mi Nijemci nikada ne smijemo zaboraviti da smo upravo mi, koji smo tolikim ljudima donijeli rat i razaranje, na taj način uspjeli pronaći put do mira i prijateljstva. Generacije prije nas stvarale su Europsku uniju slobode – za život, rad i stvaranje – od Atlantika do granice s Rusijom.
Generacija velike runde proširenja morala je tada smoći hrabrosti da je ne ometu otpori i populističke parole. Kao što je to bilo u Njemačkoj gdje se u vrijeme velike nezaposlenosti sijao strah od "poljskog vodoinstalatera". Međutim, zadaća politike je, kako je jednom rekao bivši njemački savezni predsjednik Walter Scheel, "uraditi pravu stvar i učiniti je popularnom". Umjesto da se prepustimo strujanjima i dopustimo da nas ona nose. Da su tada postojali društveni mediji, pitamo se bi li se rasprava odvila drukčije. Ali iz mržnje, populizma i sumnji ne može proizaći ništa što ulijeva nadu.
Naša generacija sada je suočena sa zadaćom obrane i jačanja projekta mira i slobode koji se zove Europa, čak i ako je za to potrebna nevjerojatna količina snage. Jer Putinov agresivni rat protiv Ukrajine pokazuje nam na najbrutalniji mogući način da se naš mir, naša sloboda i naše blagostanje u Europi ne mogu uzeti zdravo za gotovo. Ono što je vodilo generacije prije nas u izgradnji naše ujedinjene Europe je to što i mi danas trebamo kako bismo zaštitili našu Europu: hrabru odgovornost i viziju.
Kao Europska unija zajedno s prijateljima i saveznicima branimo svoje vrijednosti i svoju sigurnost. Čvrsto na strani Ukrajine. Dokle god je potrebno. Na strani zemlje koja već više od dvije godine podnosi najveće žrtve za budućnost u slobodi i demokraciji – i koja sada i sama velikim koracima kroči putem pristupanja Europskoj uniji. Najkasnije od početka ruskog agresivnog rata protiv Ukrajine znamo da je širenje naše Europske unije sada i geopolitička nužnost. Političke i zemljopisne "sive zone" na Balkanu ili na istoku Europske unije izuzetno su opasne. Ne možemo si dopustiti takve sive zone jer su one za Putina poziv na uplitanje i destabilizaciju.
POVEZANI ČLANCI:
Europska unija predstavlja slobodu, demokraciju i vladavinu prava. Kao i prije 20 godina milijuni Europljanki i Europljana danas ponovno vide priliku i nadu u tome da postanu građani EU. I ne možemo si dopustiti da kao u državama Zapadnog Balkana vrijeme jedne cijele generacije ponovno protekne u čekaonici EU. Ne smijemo propustiti priliku da našu Uniju učinimo većom i jačom – a time i sigurnijom. Naša unija mira i slobode otvorena je za nove članove. No da bi pristupanje daljnjih država Uniji bilo uspješno, moramo osigurati da EU i dalje ima sposobnost djelovanja prema unutra, ali i prema van. U tu svrhu ćemo dosljedno dalje razvijati našu Europsku uniju. Čak i ako se uvijek žestoko borimo oko pitanja "kako" – kao što je uobičajeno u jednoj velikoj obitelji. Pri tome je osobito vrijedno bogato iskustvo članica koje su EU pristupile od 2004. godine i koje su uspješno svladale dug transformacijski proces.
Da bi naša unija slobode uspjela svladati ovaj generacijski zadatak, moramo je reformirati. Za mene to uključuje i manje mogućnosti veta u Vijeću. Čak i u Uniji s potencijalno više od 35 članica moramo ostati sposobni djelovati. To također znači da se češće odlučuje velikom većinom nego jednoglasno. Čak i ako to znači da Njemačka – kao i svaka druga država članica – može biti nadglasana. Moramo se zajedno odlučno uhvatiti u koštac s proširenjem i reformama. Pokazati hrabru odgovornost danas znači da sada moramo pripremiti našu Europsku uniju za primanje novih zemalja u ovom desetljeću. Kako bi se ljudi ponovno mogli grliti, slušajući europsku himnu, ujedinjeni u našoj rastućoj europskoj obitelji.
VIDEO Počinje suđenje 'Građanima Reicha' za veleizdaju i terorizam
Annalena Baerbock je me i se čini jedina predstavnica "zelenih" koja je više za rat nego za dijalog i mir. Podsjećam da je njemačka kancelarom Merkel jasno rekla da je mirovni sporazum dogovren u Minsku koji je jedan od rijetkih odobren na Vijeću UN-a bio varka da se Ukrajina naoruža.