Unatoč produktivnosti, trošak rada u Njemačkoj negdje je u sredini ljestvice u Europskoj uniji, piše Deutsche Welle.
To je svakako jedna od bitnih stavki i u plasmanu njemačkih proizvoda – a time i u "prevelikom" njemačkom izvozu.
Njemačka je po rastu troškova rada od početka ovog tisućljeća, u usporedbi s drugim zemljama EU, na upravo nevjerojatnom trećem mjestu – s kraja ljestvice! Samo u Grčkoj i Portugalu troškovi rada u proteklih sedamnaest godina još su manje narasli nego u najsnažnijoj gospodarskoj sili Europske unije.
To je rezultat istraživanja Instituta za makroekonomiju i ispitivanje konjunkture (IMK) Zaklade Hans Böckler koja je inače bliska njemačkim sindikatima. Treba naglasiti da trošak rada nije plaća, dakle ono što će zaposleni dobiti na račun. On, naime, obuhvaća sve troškove vezane za zaposlenike, od socijalnih davanja pa do troškova bolovanja, odmora i školovanja.
Ova Zaklada je izračunala da je trošak rada u Njemačkoj trenutačno oko 33 eura i 60 centi na sat i time je zapravo daleko iza nekih drugih članica EU. Veći je u Danskoj, Švedskoj, Finskoj, Belgiji i Francuskoj, a ponegdje seže i do 43 eura i 80 centi.
Ovaj Institut metodološki je uzeo kao polaznu vrijednost godinu 2000. U to vrijeme detaljno su se analizirale sve gospodarske vrijednosti kako bi se našao optimalan, dakle usuglašeniji i "pravedniji" mjenjački tečaj nacionalnih valuta prema novoj, zajedničkoj valuti euru. Od te godine, u drugim zemljama EU trošak rada rastao je u prosjeku 2,7 posto, a u Njemačkoj je on jedva pokrivao zacrtanu stopu inflacije i u prosjeku rastao 2 posto. Tek prošle, 2016. godine, u Njemačkoj su troškovi rada porasli znatno više (2,5 posto) nego što je to bio prosjek u EU (1,3 posto), ali zaostatak je još uvijek velik.
Rijetko se u pitanje mogu dovesti brojke, ali o načinu na koji se tumače može se raspravljati. Ovaj institut blizak sindikatu to smatra posljedicom poteškoća na njemačkom tržištu rada i sve većeg broja nezaposlenih. Podsjetimo, godine 2005. u Njemačkoj je ta stopa bila iznad 11 posto, čak i u Španjolskoj tada je bila niža! To je utjecalo i na skromnije zahtjeve sindikata u redovitim pregovorima o povišicama, no okolnosti su se očito promijenile.
"Njemačko gospodarstvo izuzetno je konkurentno i poduzeća odlično zarađuju", izjavio je direktor IMK Gustav Horn. Naravno, u Europi postoje zemlje u kojima je trošak rada još niži: u Španjolskoj je 21,10 eura, još je povoljnije držati radnike u Poljskoj, u zemljama Baltika, u Češkoj, Slovačkoj, Mađarskoj i Hrvatskoj, gdje je trošak rada između 11,30 i 7,50 eura na sat.
No za dobit poduzeća i konkurentnost, drugim riječima za izvoz njemačkih proizvoda, mnogo je važniji izračun udjela troška rada u konačnom proizvodu koji tada mjeri i produktivnost. A upravo je ovaj faktor, upozorio je Horn, u Njemačkoj "rastao bitno sporije nego u bilo kojoj drugoj zemlji zone eura s izuzetkom Irske".
Utoliko imaju osnove i kritike na račun Njemačke zbog "prevelikog" izvoza i vanjskotrgovinskog suficita. To ima veze i s promijenjenim propisima o odnosima u radu posljednjih dvadesetak godina. U međuvremenu, u Njemačkoj oko 900.000 zaposlenih ne radi, nego je "posuđeno" nekoj tvrtki. Oni ne pripadaju u "troškove rada", nego se knjigovodstveno vode kao "trošak poslovanja" – kao da su uredske spajalice ili stroj kojem teče amortizacija, iako stoje za istim strojem kao neki metalac ili građevinar.
Povišice se isplate
Tu je i problem sve veće razlike između troška rada u njemačkoj industriji i u uslužnim djelatnostima. S obzirom na industriju, Njemačka je s 39 eura na sat na četvrtom mjestu u EU, ali u privatnom uslužnom sektoru taj trošak iznosi samo 30,60 eura na sat. Ni u jednoj drugoj zemlji Europske unije ta razlika nije tako velika kao u Njemačkoj.
A s obzirom na to da je 2016. trošak rada u Njemačkoj ipak narastao, IMK svoju studiju zaključuje riječima direktora Gustava Horna: "Njemačko gospodarstvo bilježi solidan rast i to nije usprkos, nego upravo zbog tog povećanja plaća." Jer i privatna i javna potrošnja temelj su gospodarskog rasta, a tako se onda rješava i problem vanjskotrgovinskog suficita. Ne trebaju njemački proizvodi postati skuplji nego s većom potrošnjom dolazi i veći uvoz. S obzirom na državne prihode Njemačke, tu ima "dovoljno prostora" za promjene u korist zaposlenih, smatra Horn.
Pogledajte VL zadnja tri dana i vidjet cete zestoku medijsku kampanju za iseljavanje. Svaki dan ima barem jedan clanak na naslovnici koji reklamira benefite rada u inozemstvu. Malo tu pise o velikim troskovima zivota i negativnim stranama. Ocito je cilj medija da se sto vise Hrvata iseli. Jasno je da je vani veci standard ali pitanje je tko placa ovakvu kampanju. Kada bi se neka tvrtka htjela na ovaj nacin oglasavati to bi kostalo desetke tisuca eura. Ovo izgleda kao oglas njemacke kojoj fali radnika.