Milijun migranata stići će u Njemačku tijekom godine na izmaku. Većina ljudi u kolonama užasa, u seobi naroda kojoj svjedočimo, za cilj ima jednu zemlju - Njemačku. Zašto su nesretni ljudi koji bježe od ratova ili bijede izabrali baš Njemačku? Zašto izbjeglice i migranti više nego ikada prije u povijesti sanjaju o Njemačkoj?
Prije stotinu godina svi su putevi vodili preko “velike bare” i govorilo se o “američkom snu”. Danas migrantski putovi vode preko Alpa i svi se žele dokopati ekonomski najmoćnije europske države da ostvare “njemački san”.
“Novi rekord - Njemačka ima najveći višak u trgovinskoj razmjeni u povijesti”, “EU i SAD upozoravaju Njemačku da izvozi previše”, “Najmanje nezaposlenih od ujedinjenja”, “Nijemci troše više nego ikad”... To su samo neki od naslova kojima su svjetski mediji popratili statističke podatke koji su pokazivali da Njemačkoj ide bolje nego ikada.
Već i vrapci na grani znaju glavne vrline Nijemaca – neprikosnovena disciplina, produktivnost, odgovornost, radna etika, skromnost... I sve to uklopljeno je u uređen sustav u kojemu nema mjesta za improvizacije i iznenađenja.
Uređeni liberalizam
Kako izgleda krvna slika njemačkog gospodarstva i društva?
Stopa nezaposlenosti u Njemačkoj pala je u ovoj godini na 4,5 posto i četiri je puta manja nego u Hrvatskoj. Njemačka ima najmanje nezaposlenih u posljednjih 25 godina, od pada Berlinskog zida. U Njemačkoj radi 43,1 milijun ljudi, koji su zaslužni za to da se proračun puni bolje nego ikad. Nezaposleno je 2,6 milijuna ljudi, ali većina njih nezaposlena je svojom voljom – jer mogu živjeti od socijalne pomoći koja je neznatno manja od najniže plaće.
Njemački izvoz raste iz mjeseca u mjesec, čak ni usporavanje kineskog gospodarstva ni sankcije Rusiji ne smanjuju njemačku proizvodnju. Razlog je povećana potražnja u drugim europskim zemljama koje izlaze iz dugogodišnje recesije (Italija, Španjolska, Portugal, Irska...) i ponovno kupuju njemačke proizvode. Iz mjeseca u mjesec njemački statistički ured javlja i da se ruše rekordi u osobnoj potrošnji.
Kako je moguće da je Njemačka iz recesije koja je pogodila Europu 2009. izišla jača nego ikad, dok su druge države dotaknule ekonomsko dno, a mnoge (među njima i Hrvatska) tek sad bilježe prve ekonomske pluseve.
Nikada jača Njemačka, nikada slabija Europa. Razloge za to treba tražiti između strukturnih reformi koje je Njemačka provela početkom milenija pod vodstvom socijaldemokratskog kancelara Gerharda Schrödera, efekata koje napokon daje ujedinjenje s bivšom Istočnom Njemačkom i zajedničko monetarno tržište 19 članica eurozone. Njemačka, koja je devedesetih imala najmanji gospodarski rast od svih zemalja EU (dvostruko manji od V. Britanije - pod teretom troška ujedinjenja s Istočnom Njemačkom), bila je prisiljena provesti reforme na tržištu rada poznate kao Hartzove četiri reforme (od 2003. do 2005.), koje je javnost dočekala na nož.
Tim reformama olakšano je otpuštanje radnika, ali i njihovo zapošljavanje, mnogim olakšicama koje su dane poslodavcima. Nakon uvođenja Hartzovih reformi, u Njemačkoj je došlo do drastičnog pada broja stalno zaposlenih, a povećano je zapošljavanje preko privatnih agencija. To je dovelo do rasta tzv. miniposlova. Miniposao je radni odnos u kojem je poslodavac oslobođen plaćanja uobičajenih doprinosa poput poreza i zdravstvenog osiguranja, u kojem od 2013. maksimalna plaća iznosi 450 eura. U Njemačkoj je danas svaki peti radnik zaposlen na miniposlu, a dvije trećine njih osim miniposla nema drugo zaposlenje i prinuđeni su uz miniplaću primati i socijalnu pomoć. Otvaranjem miniposlova po onoj “bolje išta nego ništa” Njemačka je navukla bijes boraca za socijalnu pravdu, ali i rasteretila socijalne blagajne za one kojima je pomoć najpotrebnija.
Njemačka je poznata kao industrijska sila u proizvodnji automobila i strojeva i po inovacijama. Međutim, analitičari uzlet njemačkog gospodarstva, dok se kontinent gušio u recesiji, uz lakše plasiranje svoje visokovrijedne robe na zajednička tržišta eurozone i EU, vide u zadržavanju “prljave” industrije. I dok su drugi gasili svoje rudnike, Njemačka je i dalje u Ruhrskoj oblasti nastavila vaditi ogromne količine ugljena, čime je osigurala jeftin energent za proizvodnju. A s tim ugljenom Njemačka proizvodi strojeve za zelenu, čistu energiju i na tom području je vodeća u svijetu.
Iako se Njemačku često doživljava kao socijalno neosjetljivu državu, istina je sasvim suprotna. Njemačka je jedna od najkapitalističkijih zemalja svijeta, ali nije rob slobodnog tržišta. Obje najveće njemačke stranke, i demokršćanski CDU i socijaldemokratski SPD (sada zajedno vladaju u velikoj koaliciji) u svojim programima kao temelj ističu socijalnu ekonomiju. Za razliku od američkog neoliberalizma, u Njemačkoj vlada ordoliberalizam. Pojam je utemeljen na riječi Ordnung (red, uređenost) i od države zahtijeva da postavi uređeni okvir u kojem će djelovati slobodno tržište. U slučaju poremećaja - kao financijska kriza uvezena iz SAD-a, njemačka država odmah je intervenirala sa stotinama milijardi eura da začepi pukotine. Ordoliberalizam je razvijen u “Freiburškoj školi nacionalne ekonomije”, a njemačku ekonomiju određuje od 1950.
Njemačko blagostanje i socijalna prava uvelike su utemeljeni i na snazi sindikata. Njemački IG Metall sa svojih 2,3 milijuna članova najveći je sindikat na svijetu i korektor bez kojega je nezamislivo njemačko društvo. Uloga sindikata u njemačkom gospodarstvu je ogromna - zbog zahtjeva za usklađivanje rasta plaća s rastom ekonomije i boljih radnih uvjeta u 2015. svjedočili smo nebrojenim štrajkovima, primjerice, nacionalne zračne kompanije Lufthansa, a nešto rjeđe i u željeznicama i u drugim sektorima.
Sve nabrojeno rezultira time da Nijemci nemaju najveći BDP po stanovniku u EU, nemaju ni najveće plaće, ali imaju najbolju kupovnu moć. Ni u jednoj drugoj zemlji zapadne Europe 100 eura nije vrednije nego u Njemačkoj.
Multi-kulti je mrtav
U Njemačkoj svaki peti stanovnik ima useljeničke korijene, ali je integracija stranaca u društvo bolja nego u Francuskoj, Belgiji... Kancelarka Angela Merkel nedavno je izjavila da je model multikulturalnosti koji predviđa suživot paralelnih kultura u Europi umro jer stvara paralelna društva sa svojim običajima i zakonima te pozvala na još veću integraciju stranaca u njemačko društvo, kroz obavezno učenje jezika i prihvaćanje njemačkih vrijednosti. U svojoj reportaži o suživotu stranaca i Nijemaca ugledni Der Spiegel napisao je da Njemačka danas, kao SAD prije 100 godina, postaje pri pravi “melting pot” Europe – odnosno da sve različite rase i kulture stapa u jednu naciju.
Zbog svega navedenog nije ni čudno što je Njemačka postala san za izbjeglice i očekuje se da će na izbjegličkom valu do kraja ove godine u Njemačku doći milijun ljudi, što je najviše u povijesti Njemačke. Kao glavni razlog svog dolaska u Njemačku izbjeglice ističu zapošljavanje i pravnu sigurnost. Njemačka je iznimno dobro uređen pravni sustav koji kažnjava svaku nezakonitost. Iako ni njemačko društvo nije imuno na korupciju, uhićeni u nečasnim radnjama bivaju adekvatno kažnjeni. Njemački sustav posebno je osjetljiv na neplaćanje poreza. Nitko nije pošteđen od brigada poreznika koji love i najkrupnije ribe. Pritom nisu bitna imena i funkcije, onaj kojega uhite poreznici bit će osuđen na zatvorsku kaznu, bez ikakve prilike da slobodu kupi jamčevinom.
Njemačka danas doživljava najsvjetlije dane. Kancelarka Angela Merkel humanim je odnosom prema izbjeglicama u praksi primijenila protestantski nauk i filozofiju kategoričkog imperativa Immanuela Kanta te je isprala mnoge mrlje iz nacističke prošlosti Njemačke pa ju je ugledni Time proglasio za osobu 2015. godine.
Kao posljedica njemačkog blagostanja dolazi i do rasta nataliteta. Svi njemački mediji prije tri dana slavodobitno su objavili da je stopa nataliteta u Njemačkoj najveća u posljednjih 25 godina – 100 žena u dobi od 14 do 49 godina 2014. rodilo je 149 djece, dok je stotinu žena 1994. rodilo samo 124 djece.
>>Čelnica protuimigracijske stranke: Merkel, dajte ostavku. Vi to možete
