Kad je američki predsjednik Donald Trump ovih dana na svečanosti u Norfolku u Virginiji službeno uveo nosač zrakoplova Gerald R. Ford u američku mornaricu, i svjetska je ratna mornarica tim činom u tehnološkom smislu zakoračila u 21. stoljeće.
Naime, taj novi brod nije samo najveće i najskuplje plovilo u cjelokupnoj američkoj ratnoj floti nego i plovilo koje u tehnološkom smislu posve mijenja pojam koncepta nosača zrakoplova kakve do danas poznajemo.
Prilagodljiv za sve misije
Gerald R. Ford i svi budući nosači zrakoplova koji će se graditi po njegovu modelu stvoreni su da budu brži, bolji i jači od svih ostalih nosača današnjice. Trebaju osigurati nadmoć nad ratnom mornaricom koju Kina ubrzano razvija posljednjih godina.
Ta američka grdosija na moru, visoka kao neka poslovna višekatnica u središtu New Yorka, a duga kao pet nogometnih igrališta, krcata je novom tehnologijom, ali može se pohvaliti i posve novim konceptom plovidbe. Iako je površinom i volumenom najveći brod u floti, posadu mu čini “samo” 2600 mornara i časnika, čak 600 manje nego što ih je na klasičnom nosaču zrakoplova tipa Nimitz, kakvi su danas u uporabi. Unutrašnjost nosača multifunkcionalna je, građena poput lego kockica, što omogućava relativno brzo preuređenje prostora bez potrebe za majstorima, remontom ili posjetom brodogradilištu.
– Sve nam to daje veliku fleksibilnost, u kratko vrijeme nosač zrakoplova može se pripremiti da ponese u misiju veći broj marinaca, da se pripremi za spacijalne zadatke. Jednostavno, prilagodljiv je svim uvjetima i za sve misije – kažu u službi za odnose s javnošću američke mornarice.
Ipak, modularna unutrašnjost samo je jedan od tehnoloških noviteta, dok se većina inovacija odnosi na borbena djelovanja. Prije svega Gerald R. Ford prvi je nosač zrakoplova koji gotovo da može samostalno ploviti, bez zapovjednika na mostu. Tradicionalni sustav pogona ručicama zamijenjen je punom elektronikom, sličnom sustavu kakav imaju borbeni zrakoplovi. Ugrađeni su i novi sustavi punjenja oružja, kao i znatno snažniji i brži sustavi dopreme zrakoplova iz potpalublja na lansirnu rampu, čime se ubrzava postupak polijetanja. Testiranja su pokazala da će se s tog nosača u sat vremena lansirati 33 posto više borbenih aviona nego sa starih modela tipa Nimitz.
– Što više zrakoplova možemo izbaciti u zrak, to više bombi možemo istresti na neprijatelja. Upravo je to ono što čini moć nosača zrakoplova – rekao je tijekom ceremonije zapovjednik nosača kapetan Richard McCormack.
Brzini lansiranja i učinkovitosti broda uvelike pomaže i znatno veća poletno-sletna staza, kao i nešto drukčiji položaj kontrolnog tornja s kojeg kapetan i zapovjednici letačkih postrojbi imaju bolju preglednost. Tu je i novi radar s integriranim sustavima protuzračne i proturaketne obrane te novi modeli nuklearnih reaktora, novi sustavi prijenosa snage... Oko dvadeset posto tehnoloških rješenja ugrađenih u brod Gerald R. Ford potpuno su novi koncepti koji nikada i nigdje do sada nisu primijenjeni.
Ipak, najveća promjena odnosi se na sustav katapulta, uređaja koji “izbacuje” zrakoplove prilikom polijetanja. Naime, poletna staza na nosačima zrakoplova prekratka je za samostalno polijetanje pa se u tu svrhu koriste katapulti čija “hvataljka” zahvati prednje kotače zrakoplova i velikom ga brzinom preko piste “baci” u zrak. Do sada je na svim nosačima zrakoplova, uključujući nosač klase Nimitz, taj katapult bio pogonjen parom. Na nosačima klase Ford para je zamijenjena EMALS-om, odnosno elektromagnetskim sustavom lansiranja, koji predstavlja iskorak u tehnologiji lansiranja zrakoplova. Na sličan način riješene su i hvataljke koje zaustavljaju zrakoplov pri slijetanju.
– Ne samo da je ovaj sustav brži i jači od sustava pogonjenog parom već je i znatno dugotrajniji. Para uzrokuje koroziju pa na klasičnim nosačima treba često mijenjati dijelove sustava i obavljati razne remonte. Ovdje pare nema, sustav je elektromagnetski – kažu u General Atomicsu koji ga je razvio.
Gradnja kasnila tri godine
Naravno, sva ta napredna tehnologija nipošto nije jeftina. Još sredinom devedesetih godina, kad se donosila odluka o razvoju nove klase nosača zrakoplova koji će američkoj ratnoj mornarici “omogućiti borbenu platformu za 21. stoljeće”, bilo je jasno da će za tu modernizaciju trebati izdvojiti velik novac. Procjene su govorile da bi novi nosač mogao koštati oko 10,6 milijardi dolara po primjerku te da bi mogao biti uveden u uporabu do 2014. godine. Ne samo da se tri godine kasnilo s realizacijom projekta već je gradnja koštala oko 2,4 milijarde dolara više. Konačan račun za brod Gerald R. Ford iznosio je gotovo 13 milijardi dolara. A kad se doda i trošak prethodnih istraživanja, svota se penje na 17,5 milijardi dolara.
Upravo je ta visoka cijena “ubola” američkog predsjednika Trumpa, koji je nosač službeno uvrstio u ratne postrojbe.
– Novi borbeni sustav koštao je stotine milijuna dolara više nego što je predviđeno, i to nije dobro. Ne želimo da nam troškovi probijaju zadane granice. Želimo najbolju opremu, ali želimo je sagraditi prije rokova i po najpovoljnijim cijenama – poput pravog biznismena naglasio je Trump u prigodnom govoru na svečanosti, ali i ponosno dodao: – Ford je nosač zrakoplova zbog kojeg će se američki neprijatelji tresti kad ga ugledaju na horizontu.
Geopolitičke igre
Unatoč svim negodovanjima u Washingtonu, izdvajanja za nove nosače zrakoplova u klasi Ford svakako će se nastaviti. Ratna mornarica planira ukupno za prva tri nosača tog tipa utrošiti oko 43 milijarde dolara. I to zato što su svu tehnologiju željeli već na prvom brodu Gerald R. Ford.
– Uobičajeno je da se nove tehnologije uvode u brodove postupno, da se prilagođavaju nedostaci, da se ide korak po korak. Kod nosača Ford svi su noviteti odmah primijenjeni i ugrađeni, nije bilo modela postupnosti, i to je jedan od razloga što je cijena tako visoka – kaže Mandy Smithberger, direktor američkog Straus Military Reform projekta.
Bez obzira na troškove, Trump je još prije nekog vremena najavio kako mu je cilj da američka ratna flota sa sadašnja 276 broda, do kraja njegova mandata naraste na 350 plovila. Imajući na umu da dijelu sadašnjih brodova i podmornica istječe rok uporabe, prema nekim proračunima u sljedeća će tri desetljeća za obnovu i dogradnju ratne mornarice biti izdvojeno oko 400 milijardi američkih dolara, a u tom periodu bit će zamijenjeno i novonabavljeno 329 brodova i podmornica.
Ratna mornarica ključna je komponenta u oružanim snagama SAD-a, pogotovo zato se globalna geopolitička arena mijenja. Dok je tijekom hladnog rata glavno potencijalno bojište bila Europa, a SAD se ponajprije pripremao na obranu Starog kontinenta od eventualnog prodora tenkova i pješaštva iz SSSR-a i zemalja Varšavskog pakta, od devedesetih do prije nekoliko godina glavni naglasak bio je na Bliskom i Srednjem istoku. Sada je središte geopolitičkih igara pomaknuto dalje na istok, a središnju arenu predstavlja jugoistočna Azija i Južnokinesko more. Kina, naime, već nekoliko godina vrlo ubrzano gradi pomorsku silu. Nabavili su jedan nosač zrakoplova, po njegovim nacrtima rade još dva nova, razvili su mornaričke stealth zrakoplove... Iz zatvorene, kopnenom ratovanju okrenute zemlje Kina počinje projicirati svoju moć duboko u more. A SAD, želeći zadržati vojnu dominaciju u tom dijelu svijeta, može parirati samo jakom mornaricom.
U ratu od Pearl Harbora
Uostalom, namjena novog broda očituje se i izborom imena. Nosač zrakoplova nazvan je, naime, po bivšem američkom predsjedniku Geraldu R. Fordu, jedinom čovjeku koji je služio kao potpredsjednik i predsjednik SAD-a a da ni jednom nije dobio izbore. Naime, na mjesto potpredsjednika došao je nakon što je Spiro Agnew podnio Nixonu ostavku. Kada je potom Nixon podnio ostavku na mjesto predsjednika SAD-a, Ford je ušao u Bijelu kuću. No, ako već nije prolazio na izborima, Ford je svakako imao “prolaz” u mornarici. Dobrovoljno se javio u mornaričke postrojbe istoga dana kad su Japanci bombardirali Pearl Harbor, a tijekom rata prošao je bojišta upravo na Pacifiku.
ti bokca pa u piranski ni emre uć