Vatileaks je veliki problem, ali nisam prestrašen, kazao je papa Franjo novinarima u zrakoplovu na povratku sa svoga prvog međunarodnog putovanja u Rio de Janeiro gdje je sudjelovao na 28. međunarodnim danima mladeži (od 22. do 29. srpnja). Slučaj curenja povjerljivih informacija izvan vatikanskih zidina, nazvan Vatileaks, vjerojatno je bio kap koja je prelila čašu Benediktu XVI. Nakon zaključene istrage, odlučio je napustiti Petrovu stolicu (svoju odluku najavio je 11. veljače, a odstupio je 28. veljače 2013.).
Papa Franjo ustanovio je stručne savjetodavne komisije za učinkovito smanjenje vatikanske birokracije i za transparentnost djelovanja vatikanskih ureda (APSA, Prefektura za ekonomske poslove, Uprava) koje su potresli skandali Scarano (prelat koji je iz vatikanske banke podigao 560.000 eura za pokriće stambenog kredita, a novac su nelegalno uplaćivali njegovi prijatelji) i Vatileaks. To je prava pravcata “operacija čišćenja” u Kuriji, a počela je u “radionici” u Buenos Airesu, u kojoj se kalio prvi u povijesti isusovački i južnoamerički papa.
Njegova mu je borba u Latinskoj Americi priskrbila poštovanje vođa pokreta za ljudska prava poput Alicije de Oliveire i poštovanja majki Plaza de Mayo, koje su bile vrlo oštre prema katoličkoj hijerarhiji. Bergoglio nije nikad sagnuo glavu pred vođama, vojnim i političkim, koji su se smjenjivali na čelu Argentine. Dijelio je političko gledište svojega prethodnika, nadbiskupa u miru Buenos Airesa Antonija Quarrancina, koji je bio blizak narodnom krilu peronista. Njegova biografija daje smjernice za razumijevanje “revolucije” koju ostvaruje na Petrovoj stolici. Bergoglio je učio i stekao je diplomu kemijskog tehničara, a potom je odabrao svećenički poziv i ušao u sjemenište Villa Devoto. Kao nadbiskup Buenos Airesa 2001. godine proživio je dramatično iskustvo kada su ulice odjekivale zaglušujućom bukom zdjela. Bio je uz Argentince koji su prosvjedovali protiv liberalne politike te je više milijuna izišlo na ulice sa zdjelama u rukama. Bile su to godine argentinskog gospodarskog sloma, a nadbiskup je javno osuđivao odluke Nestora Kirchnera smatrajući ih neprikladnima da riješe krizu, čak uzročnicima povećanja siromaštva brojnih Argentinaca. Čim je kardinal protođakon Jean-Louis Touran najavio svijetu novoga papu, argentinski mediji podsjetili su na složene odnose s obitelji Kirchner, a to znači sa sadašnjom argentinskom predsjednicom Cristinom Fernández Kirchner i s njezinim prethodnikom i suprugom Nestorom Carlosom Kirchnerom 2010. godine.
Strogi isusovac
Posebice su dnevnici Clarin i Nacion podsjetili da je Nestor Kirchner nazvao Bergoglia “istinskim predstavnikom oporbe”. Strogi isusovac umjerena držanja putovao je gradskim autobusom odjeven u jednostavno svećeničko odijelo. U trideset petoj godini već je bio provincijal, odnosno poglavar isusovaca u Argentini. U užasnoj kušnji vojne diktature Bergoglio je spašavao svećenike i laike od njihovih mučitelja. O njemu se prije konklave govorilo: “Bile bi mu dosta četiri godine da promijeni stvari.” Imao je vrlo loše odnose s Menemom i Duhaldeom, hladne s De la Ruom (Bergoglio ga je posjetio 12. prosinca 2000. godine i upozorio na opasnost narodne pobune koja se obistinila godinu poslije), hladne s Kirchnerom, koji nije bio na trgu Casa Rosada (katedrala je bila dupkom puna) kad je Bergoglio slavio misu zadušnicu za papu Ivana Pavla II. U dobrim je odnosima, s druge strane, bio s Luisom d’Elijom i pokretom “piketara”: jedan je dan Bergoglio nazvao ministra unutarnjih poslova i požalio se na policiju koja je batinala goloruke žene. Papin je govor izravan i dubok, bogat slikama koje pogađaju: kako bi simbolizirao etičku neprimjerenost, usporedio je blaženu Imeldu, uzor čistoće, s današnjim financijskim skandalom poput onog u slučaju Scarano. Čak 61 osoba uključena je u pranje novca preko vatikanske banke IOR za što je optužen i zatvoren prelat Nunzio Scarano. Pod optužbom za korupciju i klevetu Scarano je uhićen 28. lipnja 2013., a u kolovozu je porezna policija u Salernu, odakle je vatikanski prelat, objavila imena svih osoba koje su mu pomogle u pranju novca. Na popisu su liječnici, kirurzi, poduzetnici, kao i jedan njegov kolega iz vatikanske uprave te svećenik don Luigi Noli iz Salerna. Još nisu ispitane svi s popisa, koji bi se mogao i proširiti. Oni su, zapravo, nelegalnim financijskim transakcijama pomogli Scaranu vratiti stambeni kredit od 560.000 eura.
Taj je iznos Scarano podigao s računa u vatikanskoj banci i zatim ga stavio u omotnice s imenima onih koji su ga trebali uplatiti u drugu banku kako bi mu bio uplaćen iznos stambenog kredita. Ali to je samo kap u moru mnogih nečistih transakcija. Prisjetimo se kako je 2010. godine otkriveno sumnjivo prebacivanje 23 milijuna eura iz vatikanske u druge banke. Ali zatim je utvrđeno da je bilo još 13 sumnjivih transakcija vatikanske banke IOR. Istraga je počela 2010. godine kada je talijanska središnja banka (Banco d’Italia) zatražila zamrzavanje 23 milijuna eura koji su iz vatikanske banke prebačeni u banku JP Morgan u Frankfurtu (20 milijuna eura) preko talijanske banke Credito artigiano i u talijansku banku Banca del Fucino (3 milijuna eura). Kasnije je novac odmrznut, ali se istraga nastavila. Zaključena je ovog ljeta optužnim prijedlogom protiv donedavnog direktora IOR-a Paola Ciprianija i njegova zamjenika Massima Tullija, dok je za bivšeg predsjednika IOR-a Ettorea Gottija Tedeschija predloženo zatvaranje istrage jer nije odgovoran za pranje novca. Paolo Cipriani i Massimo Tulli, koji su 1. lipnja podnijeli ostavke, trebali bi odgovarati pred talijanskim sudom za 13 različitih bankovnih transakcija u IOR-u kojima su 2010. i 2011. kršeni zakoni protiv pranja novca sumnjiva podrijetla. Tim je transakcijama, ocijenili su na koncu istrage tužitelji Giuseppe Pignatone i Nello Rossi te zamjenici Stefano Fava i Stefano Pesci, oprano gotovo 24 milijuna eura, prije spomenuta 23 milijuna i 13 transakcija s manjim iznosima.
Ista istraga oslobodila je svake odgovornosti Ettorea Gottija Tedeschija, koji je smijenjen prije godinu dana, jer je zaista bio nevin. Naime, dvojac Cipriani-Tulli držao ga je podalje od operativnih odluka. Štoviše, talijanska istraga tvrdi da je “objektivno utvrđeno da je Gotti Tedeschi uvodio novu poslovnu politiku koja je trebala dovesti Vatikan u sklad s najboljim međunarodnim standardima suzbijanja pranja novca”. No on je bio maknut, a održali su se Cipriani i Tulli. Umjesto Tedeschija, podsjetimo, na položaj predsjednika IOR-a postavljen je Ernst von Freyberg, ali tek na dan odlaska Benedikta XVI., odnosno njegovo imenovanje bilo je posljednji čin sada umirovljenog pape. Papa Franjo digao je glas i protiv “financijskih velikana”. Na prvom putovanju svojega pontifikata, 8. srpnja 2013. u Lampedusi Bergoglio je osudio “okrutnost svih koji anonimno donose društveno-gospodarske odluke otvarajući put tragedijama seljenja”.
“Oduzeli su nam plač”
Njegov se obnoviteljski pristup osjeća i u zauzimanju za financijsku i organizacijsku obnovu crkvenih struktura. – Siromaštvo jednih postaje zarada za druge – kazao je papa Franjo o tom novom, današnjem ropstvu o kojem se uglavnom šuti. – U globaliziranom svijetu postali smo indiferentne globalizirane osobe – kazao je papa i pitao tko je plakao za ljude koji su poginuli u moru, za majke i djecu, koji su umrli u pokušaju dolaska do boljeg života za sebe i za svoje bližnje.
– Globalizirana indiferentnost oduzela nam je plač – kazao je papa Franjo i zatražio Božji oprost za takvo ponašanje ljudi, svih nas, koji se “zatvaramo u svojemu blagostanju” i ne vidimo patnju drugih. Papin govor bio je kratak ali nevjerojatno dirljiv i istodobno snažan. Franjo je, dok je izgovarao te riječi o globalnoj indiferentnosti za one koji u globalizaciji nemaju ništa, koji nemaju osnovne stvari za život, bio vidljivo dirnut, drhtao mu je glas.
– Ta naša braća i sestre – kazao je Franjo o imigrantima – tražili su izlazak iz teških situacija kako bi pronašli malo vedrine i mira. Tragali su za boljim mjestom za sebe i svoje obitelji, ali su pronašli smrt. Koliko puta oni koji traže to (malo vedrine i mira) ne nailaze na razumijevanje, prihvat, solidarnost.
– Kultura blagostanja stvara nas neosjetljivima za urlik drugih – kazao je papa i dodao da dobrostojeće osobe žive kao u “balonu od sapunice” što dovodi do “globalizacije indiferentnosti u kojoj smo se naučili na patnju drugih, koja nas se ne tiče, ne zanima nas, nije naš posao”.
– Pred umrlima u moru molimo Gospodina milost plača nad našom indiferentnošću, nad okrutnošću koja postoji u svijetu, u nama, kao i u onima koji u anonimnosti donose društveno-ekonomske odluke koje otvaraju vrata dramama kao što je ova. Tko je zaplakao? Tko od nas je zaplakao za takve stvari? Tko je plakao zbog smrti te braće i sestara? Tko je plakao za osobe koje su bile na plovilima, za mlade majke koje su nosile svoju djecu? Društvo smo koje je izgubilo iskustvo plača – kazao je papa Franjo u homiliji na misi na kojoj nije bio nijedan kardinal. Dok su Franjini prethodnici birali institucionalna putovanja za svoje prve odlaske iz Rima, papa Bergoglio otišao je na Lampedusu na najskromniji mogući način. Tim putovanjem praktički je kazao da za obnovu treba krenuti od onih koji imaju najveće potrebe. Kao što je stalno govorio da treba ići i na periferiju, davati utjehu onima koji su u potrebi, tako je i učinio. Na svoje prvo putovanje izvan Rima papa Franjo otputovao je na otok Lampedusu gdje je molio za imigrante koji su stradali u Sredozemnom moru, susreo se s onima koji su uspjeli stići do toga otoka koji je bliže Africi nego Italiji. Franjo je stigao na otok Lampedusu zrakoplovom Falcon 900 talijanskog zrakoplovstva u pratnji samo nekolicine ljudi, među kojima nije bilo nijednog kardinala iz vatikanske kurije.
S Franjom je iz Vatikana na otok stigao njegov osobni tajnik mons. Alfred Xuereb, Maltežanin, pročelnik Papinskog doma monsinjor Georg Gaenswein te šef ureda za tisak Svete Stolice otac Federico Lombardi. Alfreda Xuereba, rođenog u Rabatu 1958. godine, 12. rujna 2007. papa Benedikt XVI. imenovao je drugim privatnim tajnikom zamijenivši na tom položaju Mieczysława Mokrzyckog iz Ukrajine koga je 1996. na taj položaj imenovao Ivan Pavao II. Dakle, Alfred Xuereb bio je papin tajnik i kada je izbila afera Vatileaks, ali je ostao na tom položaju na kojem ga je potvrdio i papa Franjo.
Zapravo, Franjo nema posebnog tajnika kao što su imali njegovi prethodnici, već samo Xuereba. Govor i pohod pape Franje na Lampedusu gdje se sastao s imigrantima, s ljudima koje su otjelovljenje današnjeg ropstva, pokazuju njegov “politički” program. Zato smo i prenijeli te njegove izjave kako bi se shvatilo kojim će pravcem krenuti i njegovo čišćenje vatikanske banke. Nakon što je u Sredozemlje bacio vijenac cvijeća u spomen poginulim migrantima, Franjo se u maloj lučici Punta Favarlo susreo s nekolicinom njih. Na otoku je Franjo upotrebljavao improvizirani “papamobil”.
Drveni oltar od barke
Naime, jedno staro terensko vozilo, Fiatova campagnola koju inače upotrebljava jedan stalni gost Lampeduse koji dolazi iz Milana, postalo je “papamobilom”. Oltar s kojeg je Franjo predvodio misu načinio je od plovila i u obliku male barke stolar Franco Tuccio. I pastirski štap koji je nosio Franjo napravljen je od drva s plovila imigranata, kao i kalež iz kojeg je pio na misi. Zlatni pastirski štapovi, luksuzni oltari i pozlaćeni odjevni predmeti, sve što bliješti i ulijeva strahopoštovanje kojim su se javnosti predstavljali njegovi prethodnici, papa Franjo je odbacio. Zapravo, počeo je odbacivati ono na što su se žalili autori pisama papi Benediktu XVI., koja su procurila u javnost.
Papin sobar Paolo Gabriele učinio je dobro što ih je dao novinaru Nuzziju? Gabriele je i na sudu kazao da nije htio uvrijediti papu, već je bio potaknut željom da se Crkva vrati svome poslanju.
– Ne, ne osjećam se kao lopov. Osjećam da sam djelovao zbog isključive i duboke ljubavi prema Isusovoj Crkvi i prema papi – izjavio je Paolo Gabriele na vatikanskom suđenju zbog curenja povjerljivih dokumenata iz Vatikana na kojem je osuđen na 18 mjeseci zatvora.
>>Vatileaks: Kršili 6. i 7. zapovijed o bludu i krađi
