ONA: Urednica - novinarka u Večernjem listu
DIJAGNOZA: Pozitivna na COVID-19
TRENUTNO STANJE: Lagana grlobolja, temperatura ispod 37, psiha - umorila se od partijanja
OK, dijagnoza je tu, prvi krug ringišpila u glavi je gotov, drugi je u nižoj brzini. Čekamo poziv epidemiologa. Daju nam upute što sad kad smo pozitivni. Matematičke računice su u tijeku. Računaju da su se simptomi, grlobolja, javili u petak pa se vraćamo unazad 48 sati i moramo popisati sve bliske kontakte u tom periodu. Blizak kontakt - osoba s kojom smo bili duže od 10 minuta u razgovoru na manje od metra, rukovali se... I prije poziva epidemiologa firma je ekspresno reagirala, svi su poslani doma, nema dolazaka na posao, radi se od doma, prostorije su se dezinficirale. Primamo pozive od šefova, kolega, prijatelja, obitelji... pitaju kako smo, treba li nam što, imamo li koga da nam dostavi hranu. Vide da ja pomalo haluciniram i svi govore - ne budi luda, nisi ti kriva, samo se držite i oporavite. Hvala im!
Šaljemo popis kontakata epidemiolozima. Kažu nam da pratimo simptome, mogu se pojačati unutar 5 do 6 dana. Muž pita koji bi nam mogli biti simptomi, odgovaraju - teško disanje, bol u prsima... Evo ga, već teško dišemo. Psiha je čudo. Kaže muž epidemiologici: ja sam vam skroz ok, malo me leđa bole, ali to sigurno nije od korone. Ona mu odgovara: i bol u leđima je simptom. Pa daj me nemoj, koliko ta korona ima simptoma?!?
Nekoliko kolega je bilo na testiranju, negativni su. Prijatelji s kojima smo se tih kritičnih dana družili isto su negativni. Na liniji smo stalno s bliskim kontaktima, šaljemo si poruke, glavno pitanje - kako je, ima li simptoma? Kad se vidimo opet uživo vjerojatno će nam to postati i pozdrav.
Uglavnom, sad smo i službeno evidentirani kao COVID pozitivni. Prvih tjeda dana je prošlo, simptomi se nisu pogoršali, osim što smo često umorni, kažu da je i to jedan od simptoma. Uleti tu i stezanje u prsima, pa više ne znaš je li od pretjeranog čitanja svega oko korone ili je stvarno. Da, malo sam hipohondar. Nadamo se da će na tome i ostati. Još barem 20 dana nema ni makac iz stana, a možemo očekivati i provjere policije.
I dalje ne znamo gdje smo se mogli zaraziti, ali to sad više nije ni bitno. Život vani ne može stati, ali treba više opreza. Zbog starijih roditelja, prijatelja koji spadaju u kronične slučajeve, djece... vjerovali u koronu ili mislili da je sve to jedna velika zavjera.
Korona i dalje 7 - mi 0.
ON: Urednik i novinar u Večernjem listu
DIJAGNOZA: Pozitivan na Covid-19 (7. dan)
TRENUTNO STANJE: temperatura se vrti oko 37 stupnjeva, umor i povremeni pritisak u prsima
Telefon zvoni. Javljam se. S druge strane epidemolog. Sto pitanja, ali nema odgovora na ključno. "Gdje ste pobrali koronu?". Ne znam. Stvarno ni najmanji trag nemam. Ni Horatio Caine ne bi došao do počinitelja u ovom slučaju. Dobro..., on možda i bi.
Tako su mi prolazila prva dva dana nakon otkrića da sam pozitivan na koronu. Uz to, problem je nastao i kako doći do moje obiteljske liječnice. Naime, moja liječnica je od 1. siječnja u mirovini. Što naravno nisam znao. Pa zovi Dom zdravlja, pa oni daju neki broj nove liječnice, pa zovi taj novi broj, pa automatska sekretarica kaže: Doktorica je na godišnjem, javite se njezinoj zamjeni...
Super, idem zvati zamjenu. Susretljiva doktorica ide stavku po stavku, sve pažljivo bilježi i na kraju da nekoliko savjeta. Ono, nemojte se naprezati, pijte puno tekućine, vitamin D, možda vam se simptomi malo pogoršaju... Čim je to spomenula, odmah sam osjetio bol u prsima, blagu vrtoglavicu... Naravno, sve je to bila moja halucinacija. Jer temperatura se i danas drži oko 37 stupnjeva Celzijevih, nemam nikakve veće simptome osim umora zadnjih dana, i tek me povremeno malo, ali stvarno malo stegne u plućima.
S obzirom na sve, supruga i ja smo stvarno dobro prošli s koronom. Zasad. I dok vodimo ovu osobnu bitku, kroz glavu mi prolaze kolege i prijatelji s kojima sam bio u kontaktu. Neke zovem da vidim kako su, s nekima se dopisujem. "Samo da ne razviju simptome", stalno razmišljam. Ipak smo dobar dio kolega i prijatelja poslali u samoizolaciju. Nekima je teže pala, nekim lakše. No, svi se drže. Nema predaje. I trenutno su svi ok. Neka tako i ostane.
Polako, ali sigurno, počeli smo naručivati potrepštine. I online i od prijatelja. Tako da smo barem tu sigurni. Umrijeti od gladi i žeđi nećemo. Hvala svima koji su nam utrčali. :)
Sada još samo preostaje nešto sreće pa da se i ti simptomi počinju ublažavati. Da se razumijemo, nije najgora stvar koju sam prošao u životu, ali sigurno nije ni bezazlena. Posebno za stariju populaciju u koju računam i svoje roditelje.
Korona 7 – mi 0
On i Ona su nas podučili da korona izaziva i halucinacije, tako da nema tog simptoma kojeg ne možeš prikačiti ovoj bolesti, sve u svemu.