Kadeti Dinama doživjeli su svjetsku slavu, osvojili su Nike Premier kup, u finalu pobijedili Milan, u polufinalu Arsenal. Po povratku u Zagreb ta su djeca dobila nekoliko slobodnih dana za odmor od teškog turnira. Iako su se utakmice igrale dvaput po 20 minuta, bilo ih je nekoliko dnevno i nije im bilo lako. No, sad su kod kuće, u krugu svojih obitelji.
Za razgovor smo izabrali dvojicu iz poznatih nogometnih obitelji, Dino Halilović (15) sin je Sejada i brat Alena Halilovića, a Davor Lovren (14) brat je našeg reprezentativca i igrača Southamptona Dejana.
Dečkima kao da je bilo neugodno kad smo im čestitali, dječački su sramežljivi, ali lijepo odgojeni, pristojni, a riječ trenera Gojuna kao da je zakon, što god je rekao, u sekundi bi napravili, pozirali su po kiši našem fotoreporteru, vadili ruke iz džepova jer je tako rekao trener...
Kako je biti svjetski prvak?
- Prekrasan je osjećaj, ni sam ne znam kako bih to opisao – kazao je Davor Lovren koji je odlučno rekao da će on prvi pred mikrofon.
Nije bilo straha uoči finala na Old Traffordu?
- Ma nije, bilo je možda malo nezgodno što smo opet igrali s Milanom, a već smo s njima igrali u skupini. No, sigurno nam je bilo lakše s druge strane, dobili smo ih u skupini pa smo znali da možemo izaći na kraj s njima – veli Lovren.
Zvao me brat Dejan
I nisu plavi imali straha kad je utakmica počela iako su igrači Milana bili fizički jači, svi su viši od zagrebačkih dečki, ali znanje je ipak presudilo.
Gdje se vidiš na koju godinu, hoćeš li bratovim stopama?
- Ne znam još ništa.
Tvoj trener kaže da mu se čini kako ćeš biti bolji od Dejana?
- Ne znam, mogu se samo nadati, radim i trudim se.
Je li te zvao brat?
- Naravno, odmah je zvao, čestitao, bio je jako sretan zbog mene i našeg uspjeha. Ma i tata se veselio, on i mama su bili sa mnom u Engleskoj na cijelom turniru, gledali su, navijali i na kraju bili ponosni.
Kakav je osjećaj igrati na Old Traffordu?
- Ne mogu to opisati, možda i najbolji osjećaj na svijetu, jedan od najboljih terena. To je doista teatar snova.
Jeste li sanjali da ćete igrati tamo?
- Doista sam mogao samo sanjati, a nadam se da ću jednog dana tamo ponovno igrati.
Ljevak ste, a Dinamu uvijek fali ljevonogih igrača.
- Ali igram na desnoj strani, kao krilo, to mi je prava pozicija. A ljevaka fali u cijelom svijetu.
Alen je viši samo 2 cm
Kako vam se sviđaju igrači prve momčadi Dinama koji su na vašoj poziciji, Soudani i Fernandes?
- To su velika pojačanja, mislim da bi mogli Dinamo pogurati daleko u Ligi prvaka – zaključio je mladi Lovren.
Dino Halilović, kojeg je također trenirao Krešimir Gojun, mogao bi brzo prerasti Alena, kažu da se ove godine prilično izdužio.
- Alen je još dva centimetra viši – uz smiješak će Dino, dodajući da su tata Sejad i brat Alen bili presretni slavljem u Manchesteru.
- Tata je cijelo vrijeme bio sa mnom, on mi je odmah čestitao, zagrlio me. A Alen je zvao čim sam ušao u svlačionicu, veselio se kao ja. Dobro, možda ne kao ja jer meni je bio san igrati na Old Traffordu, san koji mi se ostvario, a još smo i pobijedili.
Baš je Old Trafford bio san?
- Baš taj stadion. Dobro, ima ih još, ali gledajući na televiziji, uvijek sam zamišljao taj teren, navijače, stadion. Sviđa mi se što su tribine odmah uz teren.
Je li bilo treme prije finala?
- Ne puno jer smo znali da smo već puno dobroga napravili, da smo i ulaskom u finale došli do najvećeg rezultata u povijesti nogometne škole Dinama. I trener nas je smirio, opustio, rekao da igramo bez pritiska, da se samo zabavljamo. I zabavljali smo se. Milan je dobar, i nije lako dvaput igrati protiv istog suparnika, ali sigurno su oni imali u glavi da smo ih već jednom pobijedili i kakva smo momčad. No, nama je trener rekao da će oni dosta napucavati lopte, da mi igramo mirno, našu igru, i uspjeli smo.
Neizbježno je mladog Dina pitati kako gleda na zbivanja oko cijele obitelji. Naime, stalno se priča o odlasku brata Alena u Tottenham, pa ide, pa ne ide. Ode li, ići će cijela obitelj, pa tako i Dino. Koliko to utječe na tebe?
- Nimalo, uopće nisam o tome razmišljao, neka o tome razmišljaju brat i tata, neka oni o tome odluče – zaključio je Dino Halilović za kojeg također treneri u Dinamu kažu da je ogroman talent, malo drukčiji od Alena. Još mu fali snage kakvu je Alen imao kad je bio u tim godinama, ali znanje ima. Imao je od koga i pokupiti talent. I tata je bio sjajan vezni igrač, a o Alenu je već toliko toga napisano. Uostalom, proglašen je najboljim 17-godišnjim igračem svijeta.
Uz Dina i Davora, i svi ostali talenti ove generacije plavih zaslužili su slavu, ima tu još igrača sa šansom da postanu veliki 'dečki' hrvatskog i svjetskog nogometa. Uostalom, u Manchesteru su se skauti brojnih klubova raspitivali za plave dečke. A kako svi ti igrači i treneri zaslužuju čestitke, zaslužuje ih i cijela nogometna škola koja je očito sjajno posložena. Nije direktor Romeo Jozak samo tako dobio ponudu Arsenala da preuzme njihovu školu. No, Mamić je odbio, očito zna da mu Jozak u školi vrijedi puno više za proizvodnju od milijun eura koliko bi za direktora trebao platiti Arsenal.
>>Prvaci iz Manchestera stigli u Zagreb: To su buduće zvijezde
