Zakon o istospolnim zajednicama već je deset godina mrtvo slovo na papiru. Nikada nije uspostavljen registar parova, zbog čega oni prilikom rastave trogodišnje zajednice ne mogu konzumirati svoje pravo na podjelu zajedničke stečevine ili uzdržavanje. Taj će zakon doskora zamijeniti novi – Zakon o registriranom (životnom) partnerstvu. Radnu skupinu za izradu novog zakona imenovalo je Ministarstvo uprave u rujnu. Novi bi Zakon trebao regulirati postojeće stanje u kojem, sviđalo se to nama ili ne, živi nemali broj hrvatskih građana. Koliko – ne zna se jer registrirani nisu.
Cijepljenje, Gardaland...
– Prijedlog novog zakona trebao bi kvalitetno regulirati sva socijalna prava koja imaju i bračne zajednice – pitanje nasljeđivanja, sklapanja i razvrgavanja životnog partnerstva, a želimo i da se regulira i skrbništvo nad djecom koja u tim partnerstvima već žive. Žao nam je što to izjednačavanje neće ići kroz Obiteljski zakon, no upravo zato taj zakon mora biti kvalitetan i odražavati činjenično stanje u hrvatskom društvu – navodi Marko Jurčić iz Zagreb Pridea, član radne skupine.
Nije, naime, udovoljeno zahtjevima predstavnika istospolnih parova koji su tražili da se njihova prava izjednače s bračnim pravima heteroseksualnih, i to u Obiteljskom zakonu. Zato se nadaju da će novi zakon to nadomjestiti. Pitanje koje je crvena krpa za veliki dio javnosti – pitanje posvajanja djece istospolnih parova – također je nešto što najvjerojatnije neće biti ozakonjeno. Međutim, s njim se dosta manipulira, a posvajanje djece nije jedini način kojim istospolni parovi planiraju obitelj. Kroz napise u medijima da se zaključiti da istospolni parovi čekaju u redu da posvoje dijete bez odgovarajuće roditeljske skrbi. To je u stvarnom životu najrjeđe slučaj i riječ je zapravo o načelu ravnopravnosti.
Ono što je istospolnim parovima važno za normalno svakodnevno funkcioniranje jest zapravo pravno-formalno reguliranje već postojećih životnih situacija. Lezbijke koje žive u paru već imaju djecu, ili ih planiraju, bilo da odlaze u Mađarsku na umjetnu oplodnju, bilo da se jedna od njih po tom pitanju dogovori s muškom osobom. Rođenjem djeteta ona postaje majka, no njezina partnerica, premda svakodnevno ravnopravno sudjeluje u podizanju, odgoju i brizi za to dijete, nema pravo doći po njega u vrtić, odvesti ga liječniku, potpisati dozvolu da ga cijepe u školi, odvesti ga preko granice u Gardaland...
Te obitelji su tu
U slučaju da se biološkoj majci nešto dogodi, dijete će biti odvedeno od drugog roditelja s kojim je odraslo i biti povjereno nepoznatim osobama, rođacima ili udomiteljima. Te obitelji u stvarnom životu postoje, poručuju predstavnici istospolnih zajednica, i djeca iz tih zajednica moraju imati oba skrbnika, odnosno oba roditelja koji su zajedno planirali dijete trebaju imati zakonsko skrbništvo nad tim djetetom.
>> Španjolska legalizirala sklapanje istospolnih brakova
Slijedi uvođenje roditelja 1 i roditelja 2, ups to je isto diskriminacija (kao i činjenica da dijete može imati samo jednog oca i jednu majku) pa će biti moguće da dijete ima i po 2, 3, 10 pa i više roditelja. Samo što se postavlja pitanje tko je ovdje lud, znači liberalizam je toliko poludio da je i ono što je prirodno diskriminantno, da i priroda diskriminira!?