Četveročlana obitelj Šimunić tek je jedna od mnogobrojnih u Sisku koje žive samo od jedne plaće, i to one zarađene u Ina Rafineriji nafte.
Optimizam odavno izgubili
Glava obitelji, 51-godišnji elektrotehničar Željko već tri desetljeća kruh zarađuje radeći u tri smjene pogona Energetike, dok je supruga prije dvije godine ostala bez radnog mjesta u nekadašnjoj Željezari. Kao kemijska tehničarka novi posao ne može pronaći, iako se trenutno snalazi kao sezonska zamjena. I dok se 16-godišnji sin Bruno još uvijek školuje za očevo zanimanje, bez posla je i starijih sin Antonio, 22-godišnji CNC operater. Cijela obitelj sa strepnjom i dalje čeka konačnu odluku o sudbini Rafinerije. Najgori scenarij ne mogu ni zamisliti, iako su optimizam, u gradu pogašene proizvodnje, odavno izgubili.
– Za djecu imam plan, poslat ću ih van Hrvatske da nađu posao, ali gdje ću ja u svojim godinama? - kaže hrvatski branitelj Željko Šimunić kojem srećom za mjesec-dva istječe posljednja rata kredita.
Razmišljali jesu o novom zaduženju, koje im je nužno, ali to sada nije opcija dok ih čekaju i troškovi za legalizaciju obiteljske kuće u Starom Pračnu nedaleko od Siska. Napominje da ova situacija nije od jučer, nego se proteže već godinama.
Prazna obećanja
– Ljude se tjera u mirovinu, smanjuje se broj radnika i proizvodnja, a derivati uvoze. Mađarski MOL ima jasne ciljeve, dok naši nisu sposobni naći tržište. Što onda očekivati? – govori Željko. Supruga je svoj obol dala radeći 18 godina u propaloj Željezari, a ova situacija podsjeća je na to mučno razdoblje.
– Pošteno radiš po cijele dane da bi završio na cesti. Isto događalo se i sa Željezarom, obećavali su da će učiniti sve da se spasi, ali od toga ništa – kaže supruga. Željko je tek jedan od oko 800 radnika Rafinerije te daleko više onih čija egzistencija, bilo zaposlenika prebačenih u vanjske tvrtke bilo dobavljača, ovisi o sudbini ove industrije . Sa svojim kolegama na most je u znak prosvjeda, kao što su to Siščani učinili i uoči zatvaranja Željezare, kaže spreman stati.
– Uvijek su to manje-više isti ljudi koji su voljni nešto poduzeti, dok je ostalimo teško izaći iz svojih stanova - kaže Željko nadajući se ipak, do zadnjeg, da do najtragičnijeg scenarija neće doći.
