– Bilo nas je jedanaestero. Sad nas je deset. Najstariji sin utopio se na jezeru. Imao je devet godina. Nedostaje nam jako, ali, što se može, bila je to Božja volja – kaže Mijo Šaško (55) iz Gornjeg Jesenja blizu Krapine. Mijo i njegova supruga Vesna (38) imaju osmero djece, šest kćeri i dva sina. Najstarijoj Nikolini dvadeset je godina, a najmlađoj Gabrijeli dvije.
Mijo radi u kamenolomu, plaća mu je 3500 kuna. Vesna je na rodiljskom.
– Malo je to novca, ali snalazimo se. Hranimo svinje i kokoši, imamo nešto zemlje i vinograd. Ne žalimo se, ali žao mi je kad čujem da neki u selu ne odobravaju što nas ima toliko, a nikome ne smetamo – kaže Mijo.
Caritasov popis
Šaškovi su se i ove godine našli na popisu 150 obitelji s petero i više djece koje je Caritas Varaždinske biskupije nedavno pozvao na tradicionalno druženje.
Broj mnogočlanih obitelji u našoj zemlji, inače, rapidno opada. Prema Državnom zavodu za statistiku, u Hrvatskoj ima 867.680 obitelji s djecom, od kojih polovica, 435.192, s jednim djetetom. Onih s petero i više djece je samo 7128.
Na popisu 2001.godine, recimo, bilo ih je petstotinjak više. Izuzmemo li najveći grad Zagreb u kojem živi 1016 takvih obitelji, rekorder je Splitsko-dalmatinska županija sa 744, a u vrhu su i slavonske županije.
Stručnjak za demografiju prof. dr. Anđelko Akrap kaže da je unutrašnjost Dalmacije oduvijek bila visokonatalitetno područje, u kojem još djeluje "patrijarhalna matrica".
– Tome treba pridodati i doseljenike iz Bosni i Hercegovini koji su u tom dijelu Dalmacije i u Slavoniji zaslužni za veći broj mnogočlanih obitelji – pojašnjava demograf Anđelko Akrap.
Nekad su obitelji imale više djece zbog visokog mortaliteta, a na selu i zbog rada na polju, za koji je trebala radna snaga. Industrijalizacija je dovela do smanjenja obitelji koje su se počele planirati.
Međutim, u nekim su se područjima, po inerciji, veće obitelji zadržale.
Natalitet od 30 promila
Cetinski je kraj, na primjer, 70-ih godina imao visoku stopu nataliteta od trideset promila. Stanovništvo se, međutim, selilo u inozemstvo i u Zagreb.
– Kod nekih koji su otišli živjeti u grad javlja se osjećaj da se s manjim brojem svoje djece odmiču od seljačke sredine i seljačkog podrijetla – napominje prof. dr. Akrap, koji smatra da je povezivanje siromaštva s većim brojem djece katastrofa te da je veći broj djece "investiranje u budućnost".
>>Hrvatsku će napustiti do 217 tisuća radnika
>>Hrvatska 2060.: Bit će nas manje, živjet ćemo dulje i raditi do 70 godina
Hvala Bogu na ovakvim primjerima. Gdje ima volje, ima i načina. Prije se podizalo i veće obitelji u puno težim uvjetima, a danas se izgovaramo potpuno banalnim razlozima.