U stubički kraj ove je godine otišlo mnogo nagrada građanima koji s posebnom pažnjom uređuju svoj okoliš. Može se reći da je projekt Turističke zajednice Krapinsko-zagorske županije “Zagorje, ti moje blago” opravdao sva očekivanja. Naime, u koji god kutak zavirili, članovi komisije nailazili su na prizore koji zaslužuju veliku pozornost. Osim crkve Presvetog Trojstva u središtu Donje Stubice, koja je također nagrađena zbog pomno uređena okoliša, u okolnim naseljima koja nisu uz cestu ljudi još njeguju starinski duh i tradicijsku arhitekturu.
Ima i za pekmez
Đurđa i Ivan Lacković nagrađeni su za sačuvano stablo u dvorištu svoje stare obiteljske kuće u Obrtničkoj ulici, krušku koja je ovdje već 70 ljeta i svake godine daje plodove. Gazda Ivan od stabla stare kruške dobio je još dva mlađa stabla i zasadio ih u dvorištu.
– Nikada je ne špricamo, ali ona uvijek daje bogate i zdrave plodove – kaže Đurđa, koja priprema ukusan pekmez od krušaka, a slasnih plodova ima i cijelo susjedstvo. Stablo kruške pred uređenom je starinskom kućom u koju je kao snaha došla živjeti i Đurđa. – U toj staroj kući bilo mi je lijepo živjeti – prisjeća se Đurđa i dodaje: – Danas smo u zidanoj kući, ali u staroj kući bilo je toplije, nije bilo vlage.
Kad zakaže vodovod
Ivan je sa susjedom Josipom uredio i stari bunar na dvorištu pa kada zakaže kućni vodovod, posegne u bunar po zdravu svježu vodu. Oko bunara napravili su i stari pleteni zagorski plot, a supruge su se pobrinule za cvijeće.
U istoj je ulici skriveno od pogleda i uređeno seosko imanje obitelji Đurđe i Stjepana Majseca. Obitelj Majsec nagrađena je za obnovljeni bunar i cvjetnjak sa starim vrstama cvijeća.
– Ovo sam sve u starinskome duhu uredio sebi za dušu – kaže nam Stjepan i dodaje: – Starinska kuća zasjala je punim sjajem, a u njoj je danas uređeno šest soba, to je za neki budući seoski turizam, a do tada još treba delati.
Vodi nas uređenim i označenim stazama kroz imanje do staroga mlina ispod kojeg žubori voda, a osim pjeva ptica nikakvi drugi zvukovi ne remete mir. O cvijeću se brine Đurđa, a Stjepan kaže da većinom sam kosi i radi sve potrebno na imanju.
– Kad sam počeo, teren je bio neprohodan, a odvezeno je 14 kamiona smeća i otpada. Nisam ovdje svaki dan, ali često mi sine kakva nova ideja i evo me opet – kaže Stjepan, kojega smo na imanju sreli s unukom Florijanom, kojemu djed želi usaditi ljubav prema djedovini.
