Region je out, Hrvatska je opet in.

među njima... najmlađi kandidat, gospodin Sinčić bira nezamjenjivu platformu, prilazeći javnosti iz unikatnih postavki arheološkog muzeja, koja bi se mogla tumačiti kao pozadina, najveći i nasnažniji bilbord, ali i podrška... i s njom je krenuo u kampanju. (navjerovatnije nije platioio ulaznicu), što govori da je vrlo racionala i pokazuje kako se ušteda uvijek i u ovako važnim momentima može naći, a ne JOŠ je trošiti do zadnjeg Obiteljskog srebra - u m j e s t o b a s n o s l o v n i h p l a k a t a i r e k l a m a, putošestvija i faxiranih navigacija, koje su "požderale" debele novce i novce. Usudi se jedini da keže (a to je istina), da je njegova domovina podmuklo "izdata i prodata" i ta razgradnja ga boli. Koga to ne može zaboliti, ima li nas i takvih? Dalje, jedini izravno vrši najiskreniju javnu i otvorenu selekciju, licem u lice, pitajući se što rade i traže ti ljudi (preostali kandidati)opet u istom krugu, imaju li makar na sitno moralnog i etičkog (iz ove teme), jer su isti zasnivali i činili ovo loše naslijeđe, za koje se opet povijaju i "otimaju;" makar da nam samo kažu, koji po redu nas vrti sada Danteov krug, bilo bi dovoljno i to. Nije cjelukupam ispit ovo, iz demagogije, ili neke druge branše, pa može ovako sutra, pa može onako još samo danas, jer je to neko moj, tvoj, njegov, njezin, ničij, svačij i tako u nedogled, do bukvalnog nestanka ili asimilacije cijelokupnog nacionalnog korpusa. Gospodin Sinčić je samim tim, stojeći u arheološkom prosturu već puno rekao o sebi, Vršeći ovakav posjet-obilazeći te zatečene tarace, jer ovin postupkom pokazuje da polazi od izvornih vrijednosti, i već sad se vezuje i brine o nekom počelu, temeljima, baš kroz ovaj arheološki trezor, stojeći u njemu naslanja se precizno samo pesnicama, traži duboko pogledom neki možda poučan zapis stare civilizacije, vrlo je praktičan i vješt i tu tehniku treba da čuva za tajnu, škrtari na osmijehu jer se poistovijetio sa iscrpljenim masama, ne gubi vrremenske razlike na večerama u perju, predstavlja svaku donaciju sve do jedne lipe i razmišlja već tu sa tog mjesta gdje nema iz sijenki podvala, prevara i laži, čak ni najmanje publike. U tom međuvremenu prije ili poslije opet svojim nastupom pokazuje da je poseban, prvom svojom smjernicom, (kad vidite da zapisuje OPET ovakosvoj početak i na ovom Povijesnom mjestu, gdje je i sveti kmet za Pravicu, nasilno krunisan, čovjeku zastaje dah). I tako dok ispred Sabora sam, nepoznat još u široj javnosti, kreće u kampanju za predsjedničke izbore, ne okreće se protiv ni svog ni tuđeg, nikog, i to govori da ga vode vizije. Čini mi se da je rekao više puta,"ja sam slobodan čovjek !" To je i potvrdio u Katedrali, slaveći novi život NE UDALJAVAJUĆI SE od svog pristiglog puka... UKRATKO! Mladi poštovani kandidat, gospodin Sinčić, jedini u ovoj kampanji ima to Dostojanstvo, da poslije OVOG SVOG 1. Početka sa kojim je krenuo hrabro i jednostavno ispred Sabora RH, onda dalje kroz opisanu arheološku postavku, ne zaobiđe, nego da i on navrati u blizinu "tog" trga M. Tita, i ispred Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, ostavi u naručje hvatskoj Mati snop žita i lovorov vijenac, (koja prašta ali ne zaboravlja). Ujedno će to biti i njegov sasvim zaslužen okvir slave, već sutra

Neprocijenjivo će biti gledati zagovaratelje partizanskog sina kao najljepšeg, najpametnijeg s najmanjim brojem glasova!