Ako se kod nekog pojavila makar i sumnja na alergijsku reakciju izazvanu penicilinom, ta se osoba čitav život smatra alergičnom na penicilin i u njegovu zdravstvenom kartonu stoji upozorenje ("cave penicilin") zbog kojeg mu liječnici te lijekove ne propisuju. Alergija na penicilin najčešće je prijavljivana alergija na lijekove i u razvijenom svijetu između 5% i 15% populacije smatra se alergičnom na penicilinske antibiotike. Međutim, većina tih alergija zapravo nisu točne. Stvarno alergičnih na penicilin tek je desetak posto od svih koji se smatraju alergičnima, pokazalo je istraživanje provedeno u zagrebačkoj Specijalnoj bolnici za plućne bolesti u Rockefellerovoj. O tom istraživanju u kontekstu pogrešne etikete alergije na penicilin, posljedica koje iz nje proizlaze te o važnosti uklanjanja netočne etikete, tzv. 'delabelingu', govorio je dr. Ivan Marković, specijalist alergologije i kliničke imunologije iz te bolnice, jučer u Nastavnom zavodu za javno zdravstvo "Andrija Štampar", Referentnom centru za farmakoepidemiologiju Ministarstva zdravstva.
U Rockefellerovoj su od lipnja 2022. do prosinca 2024. testirali 132 pacijenta koji su smatrani alergičnim na penicilin i kojima je većinom (više od 40%) alergijske reakcije uzrokovao amoksicilin sa ili bez klavulanske kiseline. Kod petero su odmah napravili direktni 'delabeling', a preostalih 127 išlo je u dalji dijagnostički protokol. U konačnici je 'dileabeling' bio uspješan kod 105 pacijenata, odnosno za 79,5% pacijenata alergološka su testiranja dokazala da nisu alergični na penicilin. Alergija je potvrđena kod njih trinaest. Dodatno, rizičnu anamnezu imalo ih je troje pa je i kod njih etiketa alergije zadržana, ukupno kod njih 16.
– Alergija na penicilin potvrđena je u 10,7% onih pacijenata koji su dovršili dijagnostički protokol, a etiketa je, ako pribrojimo još tri pacijenta koja su imala visokorizičnu anamnezu, zadržana u 13,2% pacijenata. 'Delabeling' je bio uspješan kod skoro 80% osoba. Važno je reći da nije bilo teških rekacija za vrijeme ni nakon provokacijskog testa. Učinili smo 107 provokacijskih testova i rezultirali su sa šest kasnih reakcija, sve su bile blage, a jedan je pacijent razvio ranu reakciju – kazao je dr. Marković, koji je objasnio i koje probleme izaziva pogrešna etiketa alergije na penicilin. Ona se u 75% slučajeva dobije u djetinjstvu do 3. godine života i nikad se kasnije ne preispituje, a možda je bila riječ o virusnom osipu, urtikariji kao posljedici akutne infektivne bolesti, interakciji virusa i lijeka ili nekoj nuspojavi lijeka. Nekad se uzima u obzir strah od penicilina jer je član obitelji alergičan, iako to nije nasljedno.
– Etiketa alergije na penicilin dovodi do propisivanja aleternativnih antibiotika širokog spektra i to onda rezultira slabijom učinkovitošću, lošijim kliničkim ishodima, više je nuspojava i komplikacija, pokazan je i veći rizik infekcije multirezistentnim mikroorganizmima poput MRSA-e i većim rizikom za infekcijom kirurških rana. Dovodi do zakasnjele primjene učinkovite antimikrobne terapije, produljene hospitalizacije i većeg broja hospitalizacija pa i do povećane smrtnosti bolesnika s hematološkim malignim bolestima – naveo je dr. Marković. Etikete ujedno i povećavaju troškove zdravstvene skrbi. Jedan je model pokazao da je za hospitalizirane bolesnike ušteda iznosila prosječno nešto manje od 500 dolara u EU i skoro 1500 dolara u SAD-u ako se provodilo alergološko testiranje i 'delabeling", u odnosu na alternativu da se propisivalo alternativni antibiotici. A oni pak imaju slabiju djelotvornost i to je plodno tlo za razvoj antimikrobne rezistencije.
