Troje ustavnih sudaca, Andrej Abramović, Sanja Bezbradica Jelavić i Lovorka Kušan, nastavljaju svoj performans u kojem od Ustavnog suda rade cirkus. Nevjerojatno je da ucjenjuju većinu u Ustavnom sudu, uvjetuju predsjedniku suda preko medija izmjenu dnevnog reda sjednice ako želi da i oni dođu na sjednicu, i javnost baš za predmete koje su inicirali SDP i Možemo!, koji vode koordinirane političke akcije podržavajući bunt troje sudaca i rad krnjeg sastava unatoč očitom bojkotu. Parafrazirajmo troje sudaca, koja je pravna osnova njihova ponašanja? Drže da im je sve dopušteno i da je njihovo beskompromisno zalaganje za najstrože mogućim formalnim uređenjem tonskog snimanja sjednica i sastanaka Ustavnog suda za interne potrebe, i to radi pukog utvrđivanja vjerodostojnosti zapisnika sa sjednica i sastanaka koje su prethodno sami doveli u pitanje, važnije od stava većine od sedmero sudaca. I da je upravo to što oni rade u interesu građana čije ustavne tužbe zbog tog njihova inata ostaju neriješene. Kako smo i predvidjeli u najavi jučerašnje sjednice, inzistirali su da i ta sjednica bude održana po njihovim uvjetima, bez snimanja, a i da su pristali na kompromisno sastavljeni dnevni red, inzistirali bi da se pravila o tonskom snimanju donose Poslovnikom (s 9 glasova) koji se bez njih ne može mijenjati, a ne Pravilnikom (7 glasova).
Za poslove od državnog interesa postoji radna obveza.