Kažu da ideje pokreću svijet, ne snaga. Ideja koja je nedavno nastala u
Konjičkom klubu Hiperion, točnije u glavi velikog poznavatelja konja
Zdravka Petrovića, odmah je dobila potporu Zagrebačkog
športskog saveza i Odbora za daljinsko jahanje: maraton na
konjima od Zagreba do Budimpešte!
Osam jahača iz cijele Hrvatske (Martina Milković, Olesja Wirtenberg,
Petra Musić, Zrinka Bilen, Branko Cokol, Darko Kirinčić, Zdravko
Petrović i Zlatko Knežević) krenulo je prošle subote na taj
veliki pothvat u poluvremenu nogometne utakmice Hrvatska
Makedonija.
Ideja je bila povezivanje hrvatskih i mađarskih konjičkih klubova. Ja
sam tu bio "mali od sedla". I to s razlogom. Jer, samo sam tako mogao
vidjeti sve što mi treba za pripremu velike konjske
ekspedicije koju planiram iz Mongolije do Hrvatske. A prvo
što sam shvatio jest da ideju ipak mora pratiti snaga.
Četiri konja Cezar, Dallas, Kuna i Meresz na kojima
su se izmjenjivali jahači bila su veličanstven prizor gdje god su se
pojavila. U Varaždinu su nas dočekali Varaždinski husari, konjička
garda koja nas je pratila kroz cijeli grad do Drave gdje su nas
preuzeli Čakovečki husari.
Oni su nas iza prijelaza Goričan Letenye "predali" Mađarima,
da bi se onda jahalo u Nagykaniszu gdje smo zajedno ručali glasoviti
mađarski gulaš. Bilo je to tako lijepo druženje da bi se, da
je netko od nas znao pjevati, zasigurno čula pjesma. Ovako se čulo samo
kucanje čašama punim odličnog vina.
Iz Nagykanisze krenuli smo prema Balatonu gdje smo drugi dan uvečer
ostavili konje u Santopuzsti. Nitko se od jahača nije bunio zbog gladi,
umora i žuljeva od sedla, iako su svi na večeru došli
hodajući kao pingvini, a tatarski biftek pojeli su prije nego
što su ga domaćini uspjeli servirati na stol. Nakon toliko
jahanja prekrasnim mađarskim ravnicama tome se ne treba čuditi. I nitko
nije previše pričao za stolom. Uvijek sam mislio da kauboji
u salonima ne pričaju puno da bi ostavili dojam hladnokrvnih ljudi
lakih na obaraču, a danas znam da je to zato što ih je sve
boljelo od višednevnog jahanja.
Sljedećeg se jutra maratonu pridružio i gradonačelnik
Budimpešte Gabor Demszky. Uskočio je u sedlo i odjahao jednu
od najtežih dionica puta. Već sljedećeg dana pozvao nas je kao goste u
gradsko poglavarstvo te poželio da taj naš
uspješno završen petodnevni konjički maraton
postane tradicija naših zemalja. Sretni,
otišli smo na večeru. Lagao bih kad bih rekao da opet nismo
probali mađarsko vino. U duhu veselog boga Dionizija iz mene je
progovorio sam bog Mars:
Mogli bismo druge godine navaliti na Mađarsku sa sto tisuća konjanika,
oteti im Balaton i pretvoriti ga u drugi Jarun! rekoh.
Svi su, pod dojmom velikodušnosti mađarskih domaćina, uprli
pogled u mene i viknuli: "Tko je to rekao!?"
Poklopio sam se ušima i u sebi kazao: "Zeko."
AVANTURA Kako je prošlo prvo 'bratimljenje' zagrebačkog Konjičkog kluba Hiperion i mađarskih husara