Ove godine iz srednjih škola ispraćamo generaciju maturanata koja se već dvije nastavne godine hrva s modelima obrazovanja. Iz srednjih škola, sadržajem ne bitno promijenjenih, odlazi generacija koja je slušala o izbornosti, ali je nije doživjela, koja je slušala o reformi, ali ju je iskusila samo površno, odlazi generacija koja nije sigurna tko mijenja Ustav, tko je premijer, generacija u kojoj dvije trećine učenika ne zna da je NDH bila fašistička tvorevina...
I ne odlazi ta generacija u ništa bolji akademski svijet, samo gori, u kojem pak vlada rektor, barem na Sveučilištu u Zagrebu, veći i moćniji od svih zakona i prava. Car u vlastitoj carevini u kojoj mu se i akademski obrazovani profesori boje usprotiviti.
Odlazi ta generacija maturanata prepuštena uglavnom vlastitom tumačenju gradiva, s već utvrđenom niskom čitalačkom i matematičkom pismenošću, praćena i bahatošću sindikalnih predstavnika koji se bune zbog mogućnosti izlaska na maturu onih koji su u samoizolaciji bez simptoma u viši obrazovni rang.
Mijenja ih nova generacija osmaša koja po fizičkoj nastavi u posljednje dvije nastavne godine drži lošiji postotak nego maturanti. Dolaze u srednje škole učenici koji su u dvije godine doživjeli toliko promjena loveći gradivo, a prvenstveno loveći ocjene, uz trud i izniman napor samih roditelja od kojih su nerijetki i sami ispunjavali zadaće, i nad čijim ćemo se znanjem vrlo vjerojatno još godinama zgražavati.
Osim ako ne odlučimo tu nadolazeću generaciju srednjoškolaca spasiti aktivnijim reformskim potezima u kojima će doista i bez iznimke profesori imati ključnu riječ. Prije svega reformskim potezima u strukovnim školama. Jer rijetke su škole koje su otkako se priča o reformi odlučile raditi prije svega na nastavnicima - samo ih se dvadesetak u cijeloj Hrvatskoj može pohvaliti da je ove godine na praksu u poduzeća poslalo 40-ak nastavnika strukovnih predmeta da "ulove" nove poslovne trendove koje će implementirati u praktičnu nastavu učenika.
Do tada promjena nema - kao što nema promjena ni u ponuđenim obrazovnim programima budućih srednjoškolaca. Sve je i dalje svedeno na isti izbor - gimnazije, ekonomske i ostale strukovne škole koje se uz sve probleme moraju nositi i s degradacijom svoje važnosti, iako su u svim drugim zemljama i gospodarstvima itekako važne. Kod nas nisu - štoviše, sustav je dopustio da se mnoge strukovne škole degradiraju osiguravajući mnogim učenicima, a zapravo ispunjavajući roditeljske želje, da se upišu u škole za koje jednostavno nisu.
No o tome se ne govori.
Nitko ne govori o tome da su u mnoge strukovne škole upisana djeca koja jednostavno ne mogu i ne znaju pratiti zadane zahtjeve škole. Kao što se ne govori i da u istim tim školama mnogi profesori strukovnih predmeta tu struku na terenu nikada nisu okusili. Svi šute, ali se svi gromoglasno zgražavaju nad neznanjem.
A nitko da uvede u osnovne škole obveznu stručnu procjenu i pomoć pri izboru budućeg zanimanja kao jedan korak naprijed za Hrvatsku, a u drugim zemljama već odavno usvojenu praksu koja prije svega pomaže učenicima, ali i školama, da se doista zainteresiraju za određeni smjer.
Bitno da ti znaš što je bila NDH, a dali znaš čija je tvorevina bila Jugoslavija?