Oko tri tone plastike, stakla, automobilskih guma, a najviše poderanih mreža, željeznih kaveza i ostalog ribarskog otpada iz mora u uvali Šarina draga u Zatonu kod Šibenika izvadili su volonteri, članovi Powerlifting kluba iz Šibenika, Kulturno-ekološke udruge Caretta Caretta iz Zatona i šibenskog ronilačkog kluba ''Roniti se mora Šibenik'', i tako Svjetski dan voda obilježili na najbolji način.
Ekološka akcija koja je ove sunčane, ali burne nedjelje u pitoresknoj uvali s pogledom na Šibenski most okupila 30-ak volontera, od kojih su polovicu činili ronioci, održana je u sklopu Večernjakove ekološke akcije "Rezolucija Zemlja", kojoj se priključio i Goran Šimić, predsjednik Powerlifting kluba Šibenik te dobitnik nagrade Ponos Hrvatske u kategoriji ekologije.
Cilj je vratiti život
– Jako puno smeća ima u moru. Ovdje je nekada bilo uzgajalište, no koncesionar je otišao i iza sebe ostavio mreže, kašete i gomilu drugog smeća. Ovo je ekocid! Dolje je sve mrtvo, nema ribe, nema života, nema ničega – ovim groznim opisom dočarao nam je Goran što je vidio ispod mora čijom su površinom plivali labudovi.
– Saznat ćemo tko je držao uzgajalište, ali ako je to bilo davno, teško da ga danas itko može natjerati da očisti prostor. On je sigurno imao postavljene neke uvjete kada je odlazio, ali na žalost nitko nije kontrolirao što je iza sebe ostavio. Ljudi dođu, zarade novce ili propadnu i na kraju odu, a iza njih ostaje ovakva pustoš. Organizirat ćemo s Ministarstvom zaštite okoliša da dođu brodovi i da se sve ovo izvadi. Ako to ne napravimo, ovdje ništa neće živjeti – tvrdi Goran Šimić.
Šime Martinović je mještanin i kaže da je uzgajalište zatvoreno prije 15 godina, kad je Šarina draga postala plaža, omiljena i mještanima i gostima.
– Ovakvih scena na dnu mora ima posvuda, negdje više, negdje manje. Zato smo mi tu, očistit ćemo to – pun je optimizma Šime, član udruge ''Roniti se mora'' i tajnik udruge Caretta Caretta. I dok Šime čisti podmorje, njegova supruga Iva i njihova djeca s ostalim "kopnenim" volonterima skupljaju smeće po plaži.
– Osnovali smo prije mjesec dana udrugu Caretta Caretta jer smo i prije sudjelovali u brojnim ekološkim akcijama. Organiziramo i radionice za djecu, kojih u našem Zatonu ima dosta, a nedostaje im sadržaja – govori nam Iva Sabljić Martinović koja prihvaća vreće s otpadom koje donose ronioci, a njezina djeca trčkaraju po plaži.
– Trudimo se voditi ih s nama. Žao mi je što nema više djece koja sudjeluju, samo ih je šestero i to su djeca naših volontera, a u školi u Zatonu ima 40-ak učenika. Oni mogu staviti rukavice i skupljati smeće s plaže, biti na zraku, družiti se i dobro se zabaviti – govori Iva. Njezina kći Julija ide u treći razred i ovo joj nije prva radna akcija.
– Čistili smo Zaton nekoliko puta, Rasline, Tribunj, Kaprije, Vodice, Murter, Krapanj, na mnogim akcijama bila je i ona – kaže Iva.
– Nisam bila na svim akcijama, ali često idem. Volim ekološke akcije, malo čistimo, malo se zabavljamo – tvrdi Julija.
Ronioci jedan po jedan završavaju s poslom.
– Ne možemo sve odjednom skupiti, moramo ostaviti nešto i za drugi put – šali se Marin Pelajić. On je iz Rijeke, radi kao građevinski ronilac i trenutačno je na ovom terenu. U zadnjih godinu dana sudjeluje u svim ekološkim akcijama kluba ''Roniti se mora'', u koji se nedavno i formalno učlanio.
– Ronili smo na 15-20 metara dubine. Temperatura mora je 13 stupnjeva Celzijevih, baš ugodno, očekivao sam da će biti hladnije zbog rijeke Krke – kaže Marin Pelajić koji je također zgrožen stanjem podmorja u Šarinoj dragi, ali kaže da ni drugdje nije puno bolje.
– U moru je puno glomaznog otpada, velikih ribarski alata i mreže, a to je ono što je najgore. Ribe se zapliću u te odbačene mreže, taj otpad truli na dnu, ništa ne raste. Zabrinjavajuće je to da to moru rade ljudi koji žive od njega. Kad u more baciš staru mrežu, ti sebi otkidaš od usta, ubijaš ribu od koje živi i tvoja obitelj. To mi stvarno nije jasno, a nije mi jasno ni zašto vlasti ne reagiraju – kaže Marin. S obzirom na to da je profesionalni ronilac i svakodnevno je pod morem, zanimala nas je njegova ocjena ukupnog stanja u našem podmorju. Na žalost, bila je negativna.
Kao nogometno igralište
– Ja sam, najviše zbog posla, ali i zbog drugih razloga, preronio veći dio Jadrana. Za sada je situacija takva da sam vidio puno, puno više smeća nego ribe. Koja je divota vidjeti kako pliva orada ili neka druga prava riba, znaju svi koji su bili pod morem, ali tijekom većine mojih zarona gledao sam taj užas na dnu, a nigdje nije bilo neke ribe koja bi turističkim roniocima bila zanimljiva. To moramo promijeniti. Već sada ostajemo bez ribe, a ako se nastavi ovim tempom, stvarno je više nećemo imati. Zato su ove akcije važne jer ne budemo li ronili i čistili podmorje, više nećemo imati zbog čega roniti – poručuje Marin Pelajić. S njime se slaže i Goran Šimić.
– Sada je rat pa su ekološki problemi gurnuti u drugi plan, ali rat će proći, a oni će ostati i bit će još veći. Moj cilj je da se priroda čisti, a ekološke akcije su najbolja edukacija. Nema bolje preventive nego kada ljudi vide koliko smeća ima i kako jedna plaža izgleda kada se očisti. Primjerice u Grebaštici smo očistili divlje odlagalište otpada koje je imalo površinu kao nogometno igralište. Sada tamo rastu trava, biljke, šuma i nitko više ne baca smeće. Osim toga, ljudi su počeli voditi djecu na ekološke akcije, toga prije nije bilo i na to sam vrlo ponosan. Nadam se da će naša "Rezolucija Zemlja" zaživjeti, radi se djelom, a ne pričom, a to je najvažnije! – govori Goran Šimić.
