Već sada Marina Vojnović ima u glavi scenografiju u kojoj će za sljedeći Božić fotoaparatom u svom studiju stvarati pravu čaroliju i neizbrisive obiteljske uspomene. U godinu smo tek zagazili, a njezini su termini, izuzev blagdanskih za koje još ne prima predbilježbe, već popunjeni. Razgrabljeni su doslovce u deset dana. Ekonomistica je po struci, zaljubljenica u brojeve, a radila je u poznatim osječkim tvrtkama, pa i na voditeljskoj poziciji. Zbog strasti prema fotografiji, skupila je hrabrost, napustila dotadašnju branšu i na pragu 40-ih pokrenula vlastiti fotografski obrt. Pronašla je svoju nišu u obiteljskim fotografijama i fotografijama djece, zbog čega u Osijek potegnu čak i obitelji iz Dubrovnika ili Splita, i to i ljeti kada osječki Donji grad, gdje je njezin studio, vrvi komarcima.
– Imala sam izuzetno lijepo djetinjstvo i jako volim dječju zaigranost i emocije koje mališani nose. Radim portrete djece, ali najviše volim reći da snimam portrete djetinjstva, uz koje možda ponovno proživljavam i vlastito odrastanje – kaže 41-godišnja Marina.
Šali se i kaže da je tamna, visoka i pomalo gruboga glasa pa na setu nema problema s autoritetom, više mora paziti, kaže, da je se mališani ne uplaše.
– Dajem im zadatke i igre koje vole pa i ne razmišljaju o tome da ih se fotografira, iskreno budu oduševljeni, a meni je važno brzo reagirati i uhvatiti emocije. Ne zalazim im u intimni prostor baš zato koristim teleobjektive – prikazuje. Za sebe kaže da je logički tip, da joj leže brojevi i financije.
– Fotografija mi se pod kožu uvukla kada sam 2012. rodila prvo dijete, kći Helenu, i kupila fotoaparat kako bih imala malo bolje njezine fotografije jer u to doba mobiteli još nisu bili toliko napredni. I tada je počelo, ali isključivo kao hobi i ispušni ventil, no prilično sam jako u to zagrizla jer kad god bi beba zaspala, sjedila bih za računalom i učila o fotografiji – nastavlja. Prijatelji su je tapšali po ramenu, no vjerovala je da oni nisu dovoljno kritični pa je, da dobije relevantnu povratnu informaciju, otvorila stranicu na Facebooku. Da ne uvrijedi profesionalne fotografe, nazvala ju je “Marina Loves Photography”, kako bi, kaže skromno, umanjila važnost onoga što radi.
– Kada sam bila na rodiljskom dopustu, najdostupniji model bilo mi je moje dijete, pa i kasnije mi je bilo najlakše primiti za ruku svoju kćer i sina i odvesti ih u prirodu i fotografirati, umjesto da organiziram modele. Te su fotografije nailazile i na najveću prihvaćenost u virtualnom svijetu, počeli su mi se javljati ljudi s pitanjima mogu li i njih fotografirati. No, štreber sam po prirodi pa nisam primala narudžbe jer sam imala drugi posao i sve je bilo ograničeno na vlastitu obitelj i najbliži krug prijatelja – priča nam.
Prije tri godine, obitelj Marine i Aljoše Vojnovića, poznatog profesionalnog nogometaša, bila je na prekretnici zbog česte razdvojenosti. Marinine ideje o fotografiji, pak, sve su više sazrijevale pa su se dogovorili da ona napusti uspješnu tvrtku u kojoj je radila sedam godina, bude uz supruga i usporedo razvija vlastiti posao. Tako je diplomirana ekonomistica s 39 godina upisala Obrtničku školu u Osijeku, za zanimanje fotograf. Mnogi su to smatrali hrabrom odlukom, no Marina će je nazvati i ziheraškom.
– Na posljednjem radnom mjestu bila sam okružena vrhunskim stručnjacima, uz njih sam naučila kritički razmišljati i voditi posao, pa sam si znala posložiti matematiku kada sam kretala u privatne vode. Sama sam sebi sve, pokrivam sve faze, što je i malo problematično – otišla sam iz jedne branše da bih se bavila nečime što mi je velika ljubav, a onda sam brzo shvatila da je samo fotografiranje tek vrh sante leda, ispod koje su i oglašavanje, komunikacija s klijentima, vođenje papirologije, osmišljavanje poslovnog plana i proizvoda... No, s druge strane, možda je to moje poslovno zaleđe komparativna prednost u odnosu na neke druge fotografe – rezimira naša sugovornica.
Kako ne bi upala u zamku privatnog poduzetništva pa provodila cijele dane u studiju, Marina trenutačno radi s najviše osam klijenata mjesečno, čime održava balans između privatnog i poslovnog života, ali i zadržava kvalitetu. No, interes je puno veći. – Sa svakim se prvo konzultiram, pzatim slijedi snimanje, a potom obrađujem fotografije te pripremam malu izložbu na kojoj klijenti izaberu one koje žele kupiti. Zarada je važna, ali mi je još važniji kvalitetan privatni život – ističe Marina, u čijoj obitelji dobro znaju kako izgleda razdvojenost. Aljoša je, naime, dio nogometnih godina za vrijeme braka proveo u Iranu i Rumunjskoj. Njezini uobičajeni fotografski aranžmani stoje, inače, između 1000 i 3000 kuna. Posebnost su blagdanske obiteljske fotografije kojima je nedvojbeno pronašla svoje mjesto pod suncem. Pažljivo osmisli božićnu scenografiju, u koju uloži i dosta novca, a ništa ne prepušta slučaju pa se s akterima svojih fotografija dogovara i o odjeći te je čak i sama pripremi.
– Pogrešno je generalno, u bilo kojem poslu, što se stalno gleda kako da se smanje troškovi, a time se smanjuje i kvaliteta. A uvijek postoji kritična masa koja traži kvalitetu. Odlučite li se biti izvrsni u nečemu i dodatno novčano potegnete, to će se vidjeti. Klijenti mi se vraćaju i preporučuju me drugima. Javljaju mi se i fotografi iz drugih krajeva Hrvatske i znaju komentirati da su naši sugrađani čudni i da nisu spremni toliko novca izdvojiti za fotografije. Prvo što morate promijeniti je mišljenje da su vaši sugrađani čudni – ističe Marina, koja je potrošila cijelu proteklu godinu, kao i podosta novca, kako bi se dodatno educirala. Prepoznaju to i klijenti koji su znali iz Istre i avionom doletjeti kako bi ih ona fotografirala. – Činjenica je, pak, da danas svi vjeruju da mogu biti fotografi, ponajviše zbog sveprisutne i dostupne tehnologije – zaključila je.
O Bože,pa danas je svaka šuša fotograf. Ali eto jeftine promidžbe!