Je li Hrvatska vojska hrvatska ili stranačka? Je li SDP vrhovni zapovjednik, ili HDZ? Tko tu vojsku financira? Koja je njezina svrha, zadaća? Braniti i čuvati partije ili služiti državi i njezinim građanima?
Pitam zato jer je nevjerojatno koliko se ljudi protivi mimohodu u Zagrebu, i s lijeve i s desne strane. S lijeve strane jer ne mogu podnijeti militarizaciju društva, kako objašnjavaju, iako je zapravo to kod mnogih floskula budući da dobar dio te ekipe slijeva uglavnom ne može podnijeti Hrvatsku kakva jest, kakvu želi većina.
No zato smo u demokraciji, koju je omogućio upravo HV, da svi imaju pravo na mišljenje, slagali se mi s nekime ili ne. A oni zdesna opet ne mogu podnijeti vladajuće, oni bi najradije sve strpali u Knin, a vladajuće izgrdili, popljuvali, isfućkali... I onda se na sve to nadoveže famozno etičko sudište koje traži zabrane, zapravo traži uvođenje verbalnog delikta i novog totalitarizma, pa bi Jurčeviću, Tomcu, Šeparoviću i ostalima trebalo jasno i glasno reći da živimo u demokratskom društvu u kojemu nitko nema pravo nikome zabranjivati što će raditi i govoriti, dok je sve u ustavnim i zakonskim okvirima. To je zasluga Oluje i HV-a!
Ali da se vratim na mimohod, koji je najbolji način da se obilježi 20. godišnjica provedbe veličanstvene operacije Oluje. Nakon što je odluka donesena, nakon što su se s njome složili šefica države i šef Vlade, nema više nikakvog zdravorazumskog argumenta zašto bojkotirati mimohod.
Oni koji su i dalje protiv mimohoda, makar to bilo također demokratsko pravo, to čine ili iz ideoloških pobuda ili dnevnopolitičkog politikantstva ili totalno emotivno reagirajući, često zapjenjeno, ne imajući mogućnost racionalno sagledati realnosti i svakidašnjicu oko sebe. Ili su jednostavno intelektualno zakinuti! Usto valja naglasiti, što god mislili o vladajućima i njihovoj politici, promašajima i nesposobnosti, da je vlast legitimna i kao takvu je valja poštovati, a tko njome nije zadovoljan, neka je mijenja na izborima.
Istina jest da je Hrvatska u teškoj krizi, da treba štedjeti i da novac treba na svakom koraku... Ali jedno je sigurno, Oluja nije bilo kakva sličica iz povijesti! Oluja je operacija koja je Hrvatsku potvrdila u njezinim državnopravnim i međunarodno priznatim granicama. Oluja je događaj koji je usmjerio svu daljnju hrvatsku budućnost.
Oluja je operacija u kojoj su svoje živote, svoje dijelove tijela, dali naši sunarodnjaci, u kojoj su sudjelovali Hrvati sa svih strana Hrvatske. I zato se Oluja treba slaviti svuda u Hrvatskoj! Oluja je događaj koji je dao smisao cijelom Domovinskom ratu, koji je dao smisao svakoj podnesenoj žrtvi, svakom poginulom branitelju, stradalom civilu, svakom branitelju koji je nakon rata ostao invalid ili hendikepiran, bolestan, svakoj obitelji koja je u ratu ostala bez svojih najmilijih, ali i nakon rata, svakome tko je u ratu bio prognan, ostao bez imovine, i na kraju svima nama koji smo željeli konačnu slobodu, Hrvatsku oslobođenu od srpsko-jugoslavenskog terorizma i fašizma!
Oluja je donijela toliko očekivanu i željenu pobjedu u ratu, konačno potvrđenu slobodu i, napokon, državu koja upravlja svojim teritorijem. Treba li onda, nakon svih ovih argumenata, išta više dodavati u prilog mimohoda i proslave Oluje na taj način?
Da, Knin zaslužuje da se i u njemu slavi. Ali nije samo Knin oslobođen u Oluji, i nisu samo Kninjani bili u HV-u, i nije Oluja samo kninska pobjeda. Oluja je pobjeda hrvatskog naroda, svih hrvatskih ljudi, pa tako i Srba. Oni koji to niječu, ne priznaju iskreno ovu državu, nego samo i dalje vode svoje huškačke etnobiznise te i dalje potpiruju vatru stalnih sukoba, od kojih godinama žive. I od kojih najveću štetu imaju baš hrvatski Srbi!
Okretanje leđa mimohodu je i okretanje leđa Hrvatskoj vojsci, braniteljima, Oluji, državi. Takvih nam podjela ne treba! Pametnome dosta!
>> Još jedan zajednički interes: ni Milanović ni Karamarko ne žele reformu lokalne uprave
>> Tko će iz veteranskih krugova sjediti u svečanoj loži
Oni koji su za mimohod čine to ili iz ideoloških pobuda ili iz dnevnopolitičkog politikantstva, ili pak reagiraju totalno emotivno, često i zapjenjeno.