Sramota! Bio je to najgori mogući Dan sjećanja na vukovarske žrtve obilježen žalosnom simbolikom. Hrvatski se Vukovar podijelio, kakva li paradoksa, zbog Stožera za obranu hrvatskog Vukovara. Baš u Vukovaru i baš na Dan sjećanja na žrtve koje su pale u obrani Hrvatske fizički su podijeljeni hrvatski branitelji, s jedne strane Ante Gotovina, na drugoj Ante Kotromanović, s jedne Predrag Matić, na drugoj Tomislav Josić... To što su Ranko Ostojić, Tihomir Jakovina, Željko Jovanović došli u Vukovar kao članovi hrvatske Vlade, pa čak ni to što su učinili u obrani Hrvatske, u Vukovaru ništa nije značilo. To što su predsjednik Sabora Josip Leko, predsjednik države Ivo Josipović i premijer Zoran Milanović došli uime čitave Hrvatske pokloniti se žrtvama nekima ništa nije značilo.
Opet je sila, ovaj put u Vukovaru kao mjestu posebnog pijeteta, zapriječila put razumu, miru i dostojanstvu unatoč svim pozivima da Dan sjećanja na žrtve Vukovara bude samo to. Je li se išta gore moglo dogoditi nego da se Hrvatska podijeli nad grobovima onih koji su pali za Hrvatsku? I onda Tomislav Josić još i likuje što se na događanju naroda pokazala razlika između “vukovarske i nevukovarske Hrvatske”. Mnogi ćemo se pokloniti hrabrosti i žrtvi Josića i članova Stožera koja je dana da bismo danas u miru i slobodi mogli živjeti, raditi, pa evo i komentirati njihove postupke i riječi. Ali ne možemo se pokloniti sramoti koja je danas isprovocirana u Vukovaru. Nisu osramoćeni “crveni” Josipović, Leko i Milanović.
Bili oni “naša” ili “njihova” vlast, okretanjem leđa u Vukovaru osramoćena je Hrvatska, i “vukovarska” i “nevukovarska”. Jedno su pozivi na dijalog, suživot, na članak 8. Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, građanski otpor postavljanju dvojezičnih ploča, ali okretanje leđa demokratski izabranim predstavnicima hrvatske vlasti na Dan sjećanja uvreda je i za one čiji ta vlast nije izbor. To je uvreda i svim žrtvama Vukovara. Vukovar nije okretao leđa hrvatskoj vlasti ni kad je za to imao razloga, kad su njegovi branitelji bili uvjereni da su izdani od Hrvatske. Vukovar nije okrenuo leđa čak ni kad se njegovim žrtvama došao pokloniti predsjednik susjedne, nekoć agresorske države.
Vukovar nije okrenuo leđa hrvatskoj vlasti čak ni kad je Manolićeva komisija napisala sramotnu “protuoptužnicu” vukovarskim braniteljima. Vlada je “silovanjem” ćirilice i bešćutnim inzistiranjem na zakonitosti kod uvođenja ćirilice u gradu hrvatske i europske nepravde pogriješila pokušavajući tek naknadno amortizirati otpor. Ali te, možda i svjetonazorske pogreške ne opravdavaju provociranje podjela baš na dan kad se one nisu smjele dogoditi i pozive “idemo našim putem do ostvarenja cilja”. Stožer je izazvao nespokoj ne samo u gradu mučeniku. Dosta je podjela u Vukovaru.
Uvođenje ćirilice "svjetonazorska pogreška"? Ma nije valjda. Dobro je rekao jedan drugi komentator. Ploče se postavljaju jer postavljati ploče je jedino što Milanović zna raditi. Sve ovo je ništa drugo nego reakcija nad još jednom hotimično proizvedenom provokacijom vladajuće klike. Dvije godine ova zemlja se tovi ekscesima, dvije godine se iscrpljuje posve sporednim temama. Zbog čega? Nemaju ni Milanović ni Josipović odgovora kako zaustaviti propadanje ove zemlje. Štoviše zbog njihovih poteza, ,svakim danom je sve gore u zemlji. A čime se mi bavimo? Zdravstvenim odgojem, definicijom braka u ustavu, ćirilicom? Sve je ovo orkestrirano. I jedan i drugi si zadovoljno trljaju rukama jer će medijska mašinerija ovo razvlačiti mjesecima.