Napravio je zlo i to ne mogu popraviti ni ja ni on, ali uvijek će biti moj sin. Nikome ne želim da se dogodi to što je moj sin tim obiteljima napravio, ali nikome ne želim ni da mu sin jedinac već 22 godine bude u samici, u zatvoru unutar zatvora, izoliran i sam, rekla nam je ispred svoje kuće u Petrinji Nediljka Mlađan, majka 38-godišnjeg Srđana Mlađana, koji u Lepoglavi služi 27-godišnju zatvorsku kaznu zbog trostrukog ubojstva, pokušaja ubojstva i pljačke banke.
Kad iziđe, Srđan će imati 46 godina, a ubojstva je počinio kao mladić od 17 godina. Iz zatvora bi trebao izaći 2027. godine, a odnedavno je oženjen čovjek nakon što je sklopio brak s 20-godišnjom Eliom Molnar, koju je upoznao preko pisama.
– Upoznao ju je preko pisama, ne znam je li se on njoj u tim pismima otvorio jer u zatvoru je u izolaciji, nema tamo nikoga. On joj se svidio i odlučila se vjenčati. Javlja nam se Elia, no o tome sa sinom ne pričamo puno – kazuje nam Nediljka ljubazno u nekoliko minuta našeg razgovora.
– Nemojte se ljutiti, ali ne želim puno govoriti. Ovo traje predugo, mi smo već 20 godina na udaru medija. Nije on jedini takav, ali se o njemu jedino piše. Kažem učinio je zlo, nepovratno uništio živote i obitelji, no nekako se samo prema njemu ponašaju ovako kako se ponašaju. Kako biste se vi osjećali da vam non-stop sina zovu monstrumom? On nije monstrum, on je bio divno dijete, ali nešto mu se dogodilo i učinio je zlo – dodaje Nediljka napomenuvši da vidi kako se Srđan kaje zbog svega tijekom razgovora sa sinom na koje ima pravo jednom mjesečno, ali da prošlost ni on ni ona ne mogu izmijeniti.
– On je naš sin jedinac. Bio je odlično dijete, sportaš, discipliniran. I onda kao da se u njemu nešto prelomilo, promijenilo ga i učinio je to zlo. Sada kad s njim govorim vidim da se kaje, da je svjestan da je sebi i drugima uništio živote, no prošlost se ne može popraviti. Učinio je zlo, nešto najgore što je mogao i sada je tu gdje jest. Ja mislim da je na njega tada utjecao taj rat, progonstvo i granatiranje. Da je to bio okidač u njega kao u djeteta – dodaje Nediljka koja je u mirovini, kao i njen suprug Mladen, inače ratni vojni invalid.
I Mladen je ubrzo izišao na stubište kuće te također ljubazno zamolio da ih ne gnjavimo previše, da im je dosta razvlačenja po medijima. Odbili su fotografiranje, no nisu neugodni dok im objašnjavamo razloge dolaska.
– Ne razumijem zbog čega javnost toliko želi priče o njemu, znam ja da vi morate doći kad vas urednici pošalju i da ćete sutra imati veću nakladu zbog njega na naslovnici, ali ne razumijem zašto ljudi žele čitati o tuđoj nesreći. Ne krivim ja vas novinare, ja ne čitam novine. Sin čita u zatvoru sve, ali nikad nisam čula od njega ijednu lošu riječ protiv novinara ili nekoga. Nikad – nadovezuje se Nediljka.
I ona i suprug radili su u Željezari Sisak, za vrijeme progonstva utočište su našli u sisačkom predgrađu Caprag, a kuću u koju su se u Petrinju vratili nakon rata izgubili su na bubnju. Prodana je za 100.000 kuna u 2. krugu sudske dražbe kako bi se isplatila odšteta obiteljima čije je članove njihov sin ubio.
– Sad taj kupac pokušava preprodati našu kuću za više novca, ali baš i ne uspijeva – kratko komentira Mladen dodavši kako mu se i dalje svaki mjesec s mirovine uzima 1200 kuna jer dobiveni iznos od prodaje kuće nije bio dovoljan za pokrivanje svih dosuđenih odšteta.
Majka tvrdi kako je jadan i izoliran u zatvoru pa da je normalan pustili bi ga među ostale. Kroz njenu priču točno možeš osjetiti kako nema niti malo sažaljenja prema žrtvama i njihovim obiteljima, upravo od majke je Mlađan naslijedioo taj gen iz nje izvire ta oholost i neosjećajnost....gledao sam cak dokumentarac i slusao njene izjave ona je zivo zlo!