Za svaki zid ili ogradu visoku četiri metra naći će se ljestve od pet metara. Iskusili su to svi koji su u povijesti dizali zidove, od Hadrijanova, preko Berlinskog, američkog s Meksikom ili pak onog koji je digla Grčka s nadom da će spriječiti ulazak imigranata. Tko želi odnekud otići, pogotovo ako bježe od rata ili neimaštine, naći će način kako to učiniti.
Hrvatska zasad "odolijeva", kako to vole reći, izbjeglicama koje je potaklo Arapsko proljeće, pokret koji je bio slavljen kao pobjeda demokracije i kad su tek rijetki bili oprezni u ocjenama dugoročnih posljedica. No Utvrda Europa puca po rubovima, a masa imigranata mora krenuti dalje iz Italije, Grčke, Makedonije i Srbije, koje su sada preplavljene.
Čini se da Hrvatska nije do kraja osvijestila što joj se događa u susjedstvu. Oprema i ljudi na terenu jamče nepropusne granice, kažu iz Vlade. Ili? Pa lani oko Božića očaj imigranata dosegao je takvu razinu da su skupo plaćali da ih u trulim brodovima prevezu preko Mediterana usred zime, u vrijeme kad je vjerojatnije da će se plovilo raspasti prije nego i ugledaju europsko kopno. Zar će te ljude zaustaviti zid ili termokamera?
Možda više nego ikad dosad, kriza prijeti slomom osnovnih temelja EU. Nijemci žele vratiti granice u schengenski prostor. Mjesto su našli i populisti iz Slovačke koji bi primili samo kršćane. Grci, Bugari i Mađari grade zidove. Istovremeno, zaboravljaju kako su oni bježali preko zidova, kako nisu smjeli putovati ili kako su odlazili u druge države na rad i kako su ih tamo tretirali kao građane drugog reda. I zato Hrvatska koja, na žalost, dobro zna što znači kad se mora bježati iz doma, ali i što znači prihvatili izbjeglice i prognanike, svih vjera, mora Europi u sljedećem krugu razgovora o izbjegličkoj krizi – dok se ne uklone razlozi zbog kojih ljudi iz Afrike i s Bliskog istoka bježe – pojasniti što su to "europske" vrijednosti.
>>Iz dana u dan žičana ograda između Mađarske i Srbije sve duža
>>Utopilo se najmanje 40 imigranata na putu prema Italiji
Draga Sandra, ganut Vašim čovjekoljubljem, pročitao sam Vaš napis do kraja. "Dok se ne uklone razlozi zbog kojih ljudi iz Afrike i s Bliskog Istoka bježe"? Tu dolazimo do biti stvari: Koji su razlozi za bježanje i bježe li uopće? Dolaze čitave obitelji, ali dolaze i mladi muškarci sami. Sinoć jedan kaže da dolati iz Sirije i želi se školovati u Njemačkoj jer je u Siriji rat. U mojoj je domovini bio rat, bila je napadnuta. Sudjelovao sam u protjerivanju napadača, konsolidaciji dotadašnjeg ratišta, potom se vratio na sveučilište u Zagrebu i nastavio školovanje. Moja rodbina bila je kod mojih, jer moj dio Hrvatske nije bio okupiran. Muškarci, svi iz obitelji, sudjelovali su u obrani zemlje. Bilo je ranjenih, srećom smo svi preživjeli. I Vi od mene tražite suosjećanje prema ovima iz Sirije? Vojno sposobnima? Koje u Europi čeka oružje, vjerojatno imaju i borbeni raspored. Pristajete li životom garantirati da su svi izbjeglice? Evo neka samo jedan nije i neka baš taj ubije mog sina. Hoćete li ga Vi, tako čovjekoljubna, koja je plaću zarađivala pišući o Salopekovoj nesreći, oživjeti ili ćete zaraditi plaću pišući o njegovom ubojstvu? Naša krv Vaš je kruh. Razmislite, onako toplo, ljudski, o svojim moralnim svojstvima pa mi onda održite predavanje.