Prof. Bruno Baršić godinama je bio predstojnik Odjela za intenzivnu medicinu i neuroinfektologiju Klinike za infektivne bolesti Dr. Fran Mihaljević, donedavno i predsjednik Infektološkog društva, a danas je voditelj Kriznog stožera KB-a Dubrava. Formalno se nedavno umirovio, ali zapravo kao i da nije jer je nastavio predavati na Medicinskom fakultetu, a odmah su ga zvali i u KB Dubrava gdje je također nastavio raditi dva sata dnevno. Tamo ga je zatekla i pandemija COVID-19, a unatoč bogatom iskustvu s infekcijama, među ostalim s kugom i svinjskom gripom, razorno djelovanje novog koronavirusa na čovjeka nešto je novo i za iskusnog infektologa što on, priznaje, nije očekivao.
Mlada pacijentica
Snažna upalna reakcija oštećuje sitne krvne žile i dolazi do tromboze, u plućima, ali i drugdje. – Slične posljedice i slične mehanizme imali smo ranije kod nekih bolesnika oboljelih od svinjske gripe ili septičkih stanja, samo je ovdje kod nekih to puno više izraženo. Npr. prokoagulacijsko stanje, znači pojačani intenzitet zgrušavanja krvi je puno jače izražen nego kod ostalih septičkih stanja. Dakle, putovi su isti, samo je intenzitet puno jači – kaže nam prof. Baršić.
Većina ljudi preboljet će COVID bez većih posljedica, ali iako teške posljedice ima statistički manji broj ljudi, njih su pune bolnice, a većina ih je mislila “neće baš mene”.
Oko četrnaestog dana od zaraze može doći do teškog pogoršanja. – To, na sreću, nije veliki broj pacijenata. Do pogoršanja dolazi upravo zbog tih tromboza koje nastaju kao posljedica upalnih procesa sitnih krvnih žila i onda kod dijela pacijenata dominiraju te promjene na plućima uz upalu. Znači, u upalnom tkivu nastaju tromboze pa onda odumiru dijelovi pluća. Mlađe to rjeđe pogađa, ali se događa. Danas smo imali mladu pacijenticu koja je dobila tromboembolijski proces, a nije imala izraženu upalu pluća. Znači, taj virus inducira mehanizme zgrušavanja krvi i kod mladih. Njezino stanje ne zahtijeva intenzivno liječenje, dosta se tih pacijenata s kisikom oporavi, ali morat ćemo ih dugoročno pratiti da vidimo što će se zbivati s takvim plućima, to nisu lagane promjene – govori prof. Baršić.
VIDEO Epidemiolog Branko Kolarić: "Nije problem u učionici i školi, nego u putu djece do škole. Javnom prijevozu, tramvaju i autobusu."
Primarni respiracijsko-intenzivistički centar u KB-u Dubrava već je danima pun – broj pacijenata vrti se oko maksimalnih 450 i kapaciteti se dalje ne šire jer nema tko raditi. Na respiratoru je jučer bilo 74-ero. – Nema dovoljno ljudi za normalan rad, to su ratni uvjeti. Svi rade na maksimalnom opterećenju, bez slobodnih dana, ljudi se užasno iscrpljuju i umaraju. Ne znam otkud bismo mogli nabaviti tu masu liječnika i medicinskih sestara koja bi nam bila potrebna. Svi rade puno više nego normalno, imamo dosta kolega iz drugih bolnica i bez njih ne bismo mogli funkcionirati – navodi infektolog. Nešto oboljelih ima i među osobljem Dubrave, ali zaraze u bolnici nema, svi su ih “pokupili” vani, od djece, rodbine... – Stalno govorim da nam je bolnica najsigurnija. Ovdje smo ipak zaštićeni, pazimo se. Dobro je što su svima blage kliničke slike – napominje prof. Baršić, koji je i sam prebolio COVID-19.
Do ljeta će stati
– Prenio mi ga je jedan mladac koji mi je nešto jako žustro tumačio, a nije imao masku. Ja sam imao masku pa sam valjda manju dozu dobio i imao blagu bolest. A i mlad sam i čio – našalio se. Pitamo ga – koliko u liječenju ove bolesti pomažu ECMO uređaji?
– Pomažu, pomažu. Stavljamo pacijente pomalo na ECMO. Uglavnom to moraju biti mlađi, stariji nažalost nemaju šanse za preživljavanje. Kod mladih, prije no što se jako oštete pluća, ima smisla stavljati ih na ECMO. I u Intenzivnoj u Zaraznoj imali su prošli tjedan sedmero na ECMO uređaju, uspjeli su ih nekoliko skinuti s njega pa ćemo vidjeti. Rukovanje tim uređajima je složeno, radi se u intenzivnoj jedinici s posebnom tehničarima perfuzionistima, ponajprije u Zaraznoj i kod nas u Dubravi – navodi prof. Baršić, pa se prisjećamo afere s navodno prekobrojnim ECMO uređajima otprije nekoliko godina.
– Nisam nikad “špotao” te koji su ih nabavili, hvala Bogu da su ih nabavili! U Zaraznoj smo pokupili sve uređaje koje smo mogli i u Zagrebu su ti uređaji svi u funkciji – otkriva. Na predviđanje američkog instituta o 7300 smrti u Hrvatskoj od koronavirusa do travnja, prof. Baršić kaže da ne voli biti zvjezdoznanac te da su i predviđanja na worldometeru bila uvijek viša od brojki koje je Hrvatska imala, premda su i one ogromne.
– Nadam se da ipak baš tu brojku nećemo dosegnuti, ali da će biti visoka, bit će. Slijedi nam 15 dana vrlo, vrlo teškog rada u bolnicama. Među ovim silnim brojem bolesnika puno ih je što su si sami naštetili nepoštovanjem mjera. Pravili su se važni, sada trebaju kisik. Da, bolesnici mi kažu: “Pa mislio sam da neće...” ili “Bila sam glupa...”. Jedna poznata osoba išla je u kafić preko puta kuće popiti si “još jednu”, doveli su si i harmonikaša, a sada ta osoba teško diše. U kafićima se slavilo zadnji dan rada pred zatvaranje i nakon petog, šestog dana pristižu u bolnicu, a nakon sljedećih pet-šest dana bit će navala na intenzivne odjele jer tako se razvija bolest. Tako da, bit će gadno. Nadam se da će mjere bar malo smanjiti pritisak na bolnice – ispričao je iskustva iz bolnice.
Hrvatska je među lošijima u EU prema epidemiološkim pokazateljima, zašto?
– Ne znam. Tek smo sada počeli poštovati mjere. Mladi se nisu držali nikakvih mjera, podcjenjivali su ih. Znate koliko mi tu imamo baka i djedova koje su unuci zarazili?! – pita.
Uz infektologiju, dr. Baršić veliki je zaljubljenik u jazz, pijanist, aranžer, svira trubu i saksofon, što mu daje odmak od teških stanja i smrti koje svakodnevno gleda.
– Sviram za sebe ili odem k mami, kod nje imam saksofon, a doma uglavnom sviram trubu, ona mi je primarni instrument, a ostalo sam naučio zbog aranžiranja i orkestra. To je velika relaksacija, fali mi to zajedničko muziciranje. Imamo jedan mali bend, Greenhill Boys i veći, Greenhill Club gdje svira 20 ljudi iz Zarazne bolnice. Svirali smo do ljeta, zadnji nastup imali smo kod jadnog Kukuruzovića, koji je sad na ECMO aparatu. Poslije toga ni probe ni nastupa. Ali svirat ćemo opet, ja se nadam da će ovo do ljeta stati! – uvjeren je Baršić. Od cjepiva, kaže, očekujemo dosta, ali će trebati vremena. Nisu ni liječnici svi redom spremni odmah se cijepiti, primjećujemo, na što nam naš sugovornik, ublaživši svoj prvotni odgovor na to, “alanfordovski” uzvraća: – Ima i među doktorima onih koji baš nemaju sreće sa svojim načinom razmišljanja!
To "bio sam glup" (tj., bila sam...) iskusio sam i u vlastitom krugu prijatelja... tko ne vjeruje i kome je svejedno: tko sam ja da im sudim...