Sezona gljiva je počela. I u šumi i u bolnicama. Prvi otrovani u Zagrebu, Sisku, Koprivnici govore o kobnom a neshvatljivom brkanju sasvim različitih vrsta - pupavki i sunčanica, blagvi, rujnica i muhara...
- Mi smo najsretniji kad je loša godina za gljive - kazao nam je Zdravko Krpan, rukovoditelj sektora tržnica na malo. Naša je obveza nadzirati kakvoću robe na pultu. To i nastojimo činiti, i to što savjesnije. Ali i to nije lako, zagrebačkim tržnicama dnevno prođe više tisuća kupaca. A kopati po torbama ispod pulta... Uzeti si to pravo znaći ući i u neka druga područja, a ne samo štititi potrošača. Tržnice nemaju stručno osposobljene inspektore za kontrolu gljiva, i u tomu leži problem. Sigurno je da bi bilo bolje da se ništa ne brani, da se ljude pusti i da kupuju i da prodaju, ali da gljive pregleda netko tko se u njih zbilja razumije.
Strogi propisi
Od 8. kolovoza ove godine na snazi je Vladina uredba o mjerama sprečavanja nedopuštene prodaje roba na tržnicama i drugim otvorenim prostorima koja za prekršitelje, a to su osim prodavača i uprave tržnica, predviđa stroge kazne.
Pa može li se gljive uopće brati i prodavati a da se ne krši zakon? Teoretski može. Skupljanje, prerada i promet samoniklim gljivama regulirani su Pravilnikom o zaštiti gljiva donesenim na temelju Zakona o zaštiti prirode, a njegovu primjenu nadziru inspektori zaštite okoliša. Tim je pravilnikom određeno koje dokumente berač mora imati, koju količinu smije ubrati, na kojem području, za koji se rok dopuštenje izdaje itd.. Prethodno je potrebno pribaviti dopuštenje Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja, a od ministarstva treba dobiti i potvrdu o stručnoj osposobljenosti za preradu i trgovinu gljivama. Potvrde pribavljaju samo trgovci na veliko. Kumice za njih i ne znaju. Znaju samo da zabrane postoje i da robu moraju držati ispod pulta.
Zaštita prirode
Mjere ministarstva ne rukovode se zaštitom ljudi nego gljivarskog fonda. - Mi smo tu da zaštitimo gljive kao dio cjelokupne biološke raznolikosti Hrvatske. Naše je da očuvamo ekološku ravnotežu u prirodi, da spriječimo izumiranje osobito ugroženih vrsta kao što su blagva, maglen, češka i prstasta smrčkovica, jelenovo uho, kraljevka, jesenska puževica, ožujka, medenka ili pjesnička gljiva... Njih u šumi ne smijemo ni taknuti, a za osobne potrebe ne bi se smjelo brati ni vrganje - više od dva kilograma - pojasnila nam je Darka Spudić, nadležna za gljive u Ministarstvu za zaštitu okoliša, i sama svjesna koliko je teško ove mjere idealnog odnosa prema prirodi zaista i provesti u život.
No, najteže je od svega, čini se, zaštititi ljude od vlastite lakomislenosti, pohlepe, neznanja... Jer u njima su najčešći uzroci trovanja .
- Mjere zaštite kombinacija su primjene različitih zakona o kontroli namirnica i ekoloških zakona, i dobro je da postoje. Kod nas raste puno vrsta gljiva, one su jeftina, svakome dostupna hrana, a ljudi ih beru i prodaju ne znajući dovoljno. Trovanja u jesen redovita su pojava. U 1996. zabilježeno ih je 96 , 1997. godine 61, 1998. čak 283, 1999. godine 66, prošle godine 114. Ove godine već smo zabilježili jedan smrtni slučaj, a 1996. umrlo je dvoje otrovanih, 1998. troje, 1999. jedan - kazao nam je epidemiolog dr. Krunoslav Capak, voditelj Službe za zdravstvenu ekologiju Hrvatskoga zavoda za javno zdravstvo. - To su slučajevi koji su prošli kroz bolnice , a sigurno je bilo i lakših slučajeva mycetizma, koji nisu statistički zabilježeni, jer za njih nema obveze prijavljivanja.
Dobre vijesti
U službi dr. Capaka raspolažu i optimističnim podacima, onima koji se tiču onečišćenosti gljiva teškim metalima i radioaktivnim česticama. Petnaest godina nakon Černobila, savjesni gljivari prisjećaju se upozorenja o opasnosti od cezija, s dugim rokovima raspadanja. Svjetska zdravstvena organizacija savjetuje da se tjedno ne pojede više od 250 grama šumskih gljiva, a trudnice, dojilje i mala djeca ni toliko. Od teških metala sumnjivi su kadmij, koji djeluje na funkciju jetre i bubrega, te živa koja oštećuje živčani sustav. Naša zemlja ni u vrijeme nesreće nije bila među najpogođenijima, ali posebice vesele podaci kojima raspolaže dr. Capak:
- Uzorci gljiva koje kontroliramo sami ili u specifičnijim slučajevima na Institutu Ruđera Boškovića, nisu pokazali onečišćenost teškim metalima ili radioaktivnim česticama. Mislim da slobodno možemo reći kako su naše gljive u tom smislu sigurne - pojasnio nam je dr. Capak.
A trovanja? Dok se ne organizira bolja društvena zaštita potrošača, možda bismo ipak trebali početi bolje štititi sami sebe i upitati prodavača ima li službenu potvrdu da je kvalificirani gljivar. A prije samostalnog odlaska u šumu učlaniti se u gljivarsko društvo i učiti družeći se s onima koji znaju.
Piše Karmen Ožbolt
