U mjesto predlaganja mjera koje bi društvo učinile efikasnijim i bogatijim, sve su prisutnije ideje koje žele jačati ulogu već, u hrvatskim uvjetima, predimenzionirane države. U medijskom prostoru gotovo isključivo su prisutne inicijative i protesti za povećavanje državne potrošnje, gotovo da nema onih koje bi trebale stvarati novu vrijednost. Tako ministar zdravstva ne predlaže da osiguranici plaćaju svoje zdravstvo, već štoviše najavljuje povećanje poreza na visokooporezive artikle, umjesto da racionalizira mrežu od čak 63 bolnice u Hrvatskoj.
S druge strane, Živi zid predlaže da država plaća alimentaciju (umjesto nepouzdanih očeva ili majki) te da mirovine imaju svi, što formalno čak i ima smisla jer se gotovo polovica iznosa za mirovine alimentira iz poreza koji plaćaju svi, a ne samo osiguranici. Oslobađa se plaćanja u tunelima, iako HAC grca u nerješivim dugovima, držeći financijsku omču oko vrata cjelokupnoj državi. Blokiranima se predlaže, a što drugo nego otpis dugova, o čemu svi sanjaju još od doba hiperinflacije i rata kredita koje bi obezvrjeđivala inflacija.
Trenutno medijski najprisutnija je tzv. Opatijska inicijativa, koja za cilj ima spašavanje loptaških sportova. Inicijativa ističe da ne traži od države i poreznih obveznika više sredstava, čime priznaje da ih država i danas financira, već da se promijeni zakonski okvir – bez jasnog definiranja mogućnosti provedbe takve ideje. Iako inicijativa ima i pozitivnih prijedloga, poput oslobađanja donacija za sport od poreza, istodobno predlaže se povećanje boravišnih taksi i usmjeravanje novca iz kladionica, kao da ne postoje oblici socijalne zaštite koje država blagostanja, kakva želimo da Hrvatska bude – treba financirati. I sve se to naziva potragom za sistemskim rješenjem, a da se prije toga ne definira koncept, je li to primjerice njemački, gdje navijači po tradiciji kontroliraju većinu njemačkih klubova s 50+1 posto, kako bi se izbjegla komercijalizacija, poznata primjerice u Engleskoj, ali sve više i u drugim ligama. Inicijativa se naziva nesebičnom jer se obećava više novca i onima u drugim i trećima ligama i omladinskim pogonima. Dakle, business plan s tuđim novcem, ili ispravnije, nepostojećim novcem.
Upravo kao socijalizam koji je trajao dok se mogao trošiti tuđi novac, kako je to svojedobno primijetila Margaret Thatcher. Naša država je jednostavno preskupa za ovako osiromašeno gospodarstvo, da bi još preuzela i financiranje profesionalnog nogometa, ma kakvim se eufemizmima ta inicijativa koristila. U ovome trenutku nema važnijeg zadatka od otvaranja natječaja za sve inicijative za smanjivanje državnog i lokalnih proračuna da bi se ta sredstva ulagala u poticanje gospodarstva. Koje onda može financirati i sportove s loptom.
