I katolici smiju uživati u seksu. Piše to poljski fratar kapucin Ksawery Knotz u knjizi “Seks kakav niste poznavali”, koja je upravo danas izašla u nakladi Verbuma i kojoj je predgovor napisao salezijanac don Damir Stojić, usporedivši pravila o seksu s onima o bejzbolu.
Izbacivanje sjemena
“Zašto spominjem bejzbol? Mnogi misle da Katolička crkva sa svojim pravilima ima nazadan, dosadan i bezličan pogled na spolnost. Misle da Crkva svojim pravilima i strogim načelima oduzima od spontanosti i romantičnosti seksa. To je jako daleko od istine. Ova knjiga poručuje da se radost seksa ne nalazi u tzv. oslobođenju od moralnih principa, nego u poslušnosti zapovijedima Boga Stvoritelja koje je uputio našim praroditeljima: ‘Plodite se i množite’, tj. u življenju po Božjim i crkvenim zapovijedima na ovomu području”, piše Stojić objašnjavajući kako osobno kao katolički svećenik dobiva na stotine upita i molbi za razgovor o toj temi od bračnih parova i mladih.
“Koja im je glavna tema i briga? Seks. Kakva su im pitanja? Što je dopušteno u predigri? Je li grijeh ako oralno zadovoljim supruga? Moj muž uvijek ima želju, a ja baš ne. I tako dalje“, navodi Stojić, a mnoge odgovore na ta pitanja daje upravo objavljena knjiga koja će zacijelo šokirati puritance i skrupuloznije vjernike jer opisuje seksualne odnose u braku.
Naime, Knotz tvrdi kako “Isus Krist pristupa supružnicima i onda kada se nježno grle, ljube, miluju, imaju spolni odnos. I na taj način njihova probuđena tijela sudjeluju u tajni ljubavi Boga skrivenoga u ljudskim tijelima. U trenutku kada uzajamno daruju zadovoljstvo Gospodin Bog je prisutan među njima, i to na temelju sakramenta ženidbe koji posvećuje njihov intimni odnos.” Govori o “tri kućna oltara” kao simbolima dimenzija odnosa s Bogom, a to su: kućni molitveni kutak, stol i bračna postelja.
“Katolički se supružnici prema bračnoj postelji odnose s osobitim poštovanjem. Uređuju posebnu sobu za intimno slavljenje bračnoga čina. Opremaju je krevetom toliko širokim da bi pogodovao lagodnu doživljaju toga iznimnog trenutka”, kaže Knotz dodajući kako “supružnici slave svoj sakrament, odnosno svoj život s Kristom, i u spolnome činu”.
“Takva tvrdnja obično šokira ljude koji su naučili pogrešno gledati na spolnost. Teško im je prihvatiti da je Bog zainteresiran i za sretan spolni suživot ljudi i da u tomu trenutku daruje supružnicima svoje darove”, piše Knotz objašnjavajući kako se tu radi o krivoj predodžbi koja se definira pitanjem – što Bog ima s mojom spolnošću?
“A što ima Bog s tvojim zdravljem, novcem, poslom, odmorom, ljubavlju, smrću? Ako nema ništa, znači da nisi kršćanin”, odgovara on i kaže kako “govor o svetosti bračnoga čina koji za postelju koristi simboliku oltara može kod nekih izazvati čuđenje i mišljenje da je riječ o ponašanju koje nije karakteristično za Crkvu”.
“Neki su ljudi uvjereni kako se tamo gdje je Bog treba ponašati vrlo pobožno – ne smije se glasno razgovarati, treba sklopiti ruke, ne smije se šaliti, smijati se, koketirati, ljubiti se, milovati se niti se spolno sjedinjavati. Kada slušaju o svetosti bračnoga života, odmah zamišljaju kako takav seks mora biti lišen radosti, erotskih igrica, maštarija i supružnicima atraktivnih poza, nego treba biti ozbiljan kao korizmene crkvene pjesme. Nije im ni na kraj pameti da bi posve prirodan, normalan bračni i obiteljski život mogao biti svet”, piše Kontz ulazeći u knjizi na više mjesta u detaljne opise kako bi supružnici trebali zadovoljiti jedni druge, tj. međusobno se “darivati”.
“Kod muškarca izbacivanje sjemena prati ‘automatsko’ zadovoljstvo. Zato ga, naravno, želi što je moguće češće. Kod žene prihvaćanje spolnoga čina i rizik mogućega začeća u brojnim slučajevima nisu ‘automatski’ prirodno nagrađeni snažnim osjećajem zadovoljstva. Žena se često na spolni čin odlučuje više iz ljubavi prema mužu nego poradi vlastite potrebe. Zato je jako važno da muškarac za vrijeme spolnoga čina nastoji nagraditi ženinu odanost, trud i rizik”, piše i naglašava kako je “muž dužan posebno se brinuti da žena za vrijeme spolnoga čina doživi zadovoljavajuću emocionalnu bliskost i seksualno zadovoljstvo. U brojnim slučajevima to se može dogoditi samo onda kada spolni čin prate dodatni muževi zahvati – počevši od stvaranja sigurna, nježna i srdačna ozračja za spolni čin preko maženja njezinih omiljenih erotskih točaka, a završavajući stimulacijom klitorisa”.
Što je s oralnim seksom, koji spominje i don Damir Stojić?
“Crkveni nauk ipak nije svima poznat i stoga vrlo često katolički supružnici imaju dvojbu je li oralni seks za vrijeme predigre moralno dopušten. Sumnjičavost često dolazi otuda što je takav oblik maženja promican na brojnim pornografskim portalima kojima je to samo način privlačenja klijenata. U tomu kontekstu takva se maženja pokazuju kao oblik razuzdana, ljubavi lišena seksa, od kakva supružnici zaziru. Ozračje pornografske stranice ipak nije ozračje bračne ljubavi. Te dvije stvarnosti ne treba poistovjećivati i međusobno brkati bez obzira na izravne asocijacije. Stimuliranje vanjskih spolnih organa usnama ili jezikom, kao element predigre, moralno je dopušteno i u takvu ponašanju ne treba tražiti grijeh”, tvrdi Knotz dodajući kako bi “crkveni nauk zapao u proturječnost kada bi propovijedao da se neke dijelove tijela voljene osobe, kao što su usta, ruke, grudi, bedra, stražnjica može milovati i ljubiti, a druge – na primjer spolne organe – nije dopušteno ljubiti, maziti, dodirivati te da pripadaju u drugu kategoriju i da ih se ne može voljeti na isti način i iz toga maženja crpiti užitak”.
Poslije seksa svijet je bolji
“Ozbiljna smetnja za prihvaćanje nauka Crkve jest vrlo usko shvaćanje katoličkoga morala. Svodi ga se na goli popis zapovijedi i zabrana – onoga što nije dopušteno činiti ili onoga što se mora činiti. Takav pristup nanosi veliku štetu i spolnomu životu supružnika i samo je prividno sukladan s evanđeljem. Želimo li da katolički supružnici okuse istinsku Radosnu vijest, koja će njihov spolni život oslobađati od zla – od grijeha i nepotrebna osjećaja krivnje – a umjesto toga rađati mir i radost srca, onda konačno moramo proširiti perspektivu našega pogleda na katolički moral”, piše on često se pozivajući na “teologiju tijela” pape Ivana Pavla II.
“Za vrijeme bračnoga spolnog čina čovjek može u vremenu i prostoru doprijeti do određenoga otajstva (misterija) koje ga na trenutak čini sretnim. Govoriti samo o nagonu, o traženju užitka, ograničavanje je opisa intimnoga odnosa. Svođenje spolnoga čina samo na materijalne i biološke spoznaje moguće je usporediti s postizanjem umijeća čitanja pojedinih slova, ali bez sposobnosti njihova spajanja u jedan izraz”, objašnjava on. Dakako, sve što piše odnosi se na seks u braku pa tako kaže da “ljubav koju su supružnici pružili jedno drugome za vrijeme bračnoga čina utječe na njihov svakodnevni život”.
“Poslije dobra spolnoga odnosa, puna ljubavi, svijet im se čini živopisniji, bolji. U kući se popravlja ozračje. Muškarci bivaju blaži, žene postaju uviđavnije i vedrije. Muškarci osjećaju nadolazak životne energije, veću volju za poslom, spremnost prihvaćanja teških zadaća koje su do tada odgađali. Žene koje se osjećaju voljene cijelo vrijeme su mislima i srcem uz muža, s većom se strašću angažiraju u obiteljskome životu i lakše rješavaju svakodnevne probleme“, piše Knotz.
Više o knjizi 'Seks kakav niste poznavali' možete saznati na linku ovdje.
Očekujem očitovanje predsjedničkih kandidata. Što Predsjednica i Škoro misle o oralnom sexu?