U Europskoj uniji imamo ideal kretanja ljudi i robe preko granica na kojima ne postoje granični prijelazi ni kontrole. Osim, naravno, na njemačko-austrijskoj granici gdje je ovih dana schengenski ideal bezgranične zone privremeno suspendiran. U EU imamo i ideal slobodnog kretanja kapitala u monetarnoj uniji. Osim, naravno, što su ljetos uvedene kontrole kretanja kapitala u Grčkoj. U EU imamo i ideal konstantnog kretanja naprijed prema "sve tješnje povezanoj uniji" (zapisano od 1957. u preambuli temeljnog ugovora). Osim, naravno, što Velika Britanija želi biti izuzeta od takve "sve tješnje povezane unije".
Imamo, da parafraziramo Velo misto, puno lipih stvari u našoj Europskoj uniji, samo bolje da dalje ne nabrajamo gdje su sve te stvari mrtve ili leže smrtno ranjene na zemlji. Ukratko, EU nije u dobrom stanju, kako je to izjavio i predsjednik Komisije Jean-Claude Juncker u obraćanju Europskom parlamentu koje se prigodno zove "govor o stanju Unije".
Ima jedna pjesma Zabranjenog pušenja s refrenom "u lošoj formi sam i zato ne želim da budeš tu kraj mene, prošetaj". Čini se kao da je to poruka koju pjevuše Mađari izbjeglicama koji balkanskom migrantskom rutom masovno ulaze u Mađarsku u želji da dođu do Njemačke. A opet, sadrži ta pjesma i jedan stih koji mađarski premijer Viktor Orbán možda pjevuši sam sebi, nadajući se da će ga uskoro pjevušiti i čitava EU, kad shvati da je on u pravu sa svojim treniranjem strogoće, a oni u krivu sa svojim dočekivanjem izbjeglica iz Sirije širom otvorenih ruku. To je stih koji će, po Orbánu, zapjevati cijela Europa: Viktore, "između mene i dna, još samo ti stojiš", Viktore.
Mađarski premijer zaista je uvjeren da će doći dan kad će EU shvatiti da treba odagnati migrante od svojih granica, a ne zbrinjavati ih solidarno po čitavoj Uniji po sustavu obvezujućih kvota.
Slušao sam ovih dana u Bruxellesu i samog Orbána i mađarske dužnosnike. Pokušavao ući u njihovu logiku. Orbán, ukratko, smatra da prvo treba osigurati vanjsku granicu, zaustaviti masovni priljev izbjeglica, a tek potom se može u EU razgovarati o solidarnom zbrinjavanju potrebitih. Dakle, prvo sigurnost, zatim ljudskost.
Ta je logika toliko snažna da Mađarska odbija pristati na sustav kvota čak i sada, kada bi od toga imala koristi jer Europska komisija predlaže da se 54.000 izbjeglica premjeste iz Mađarske u ostale 22 države EU.
Po europskoj četvrti Bruxellesa često se ovih dana čuju izrazi poput Viktor Grozni ili "ludi Mađari". Ovaj posljednji spominje se upravo u kontekstu odbijanja Mađarske da joj EU pomogne zbrinjavanjem 54 tisuće izbjeglica.
Kako mi je objasnio jedan visoko pozicionirani mađarski dužnosnik, odbijanje čak i takve mogućnosti proizlazi iz ovakve logike: taj prijedlog, da se i Mađarskoj pomaže na način na koji se pomaže Italiji i Grčkoj, zapravo predstavlja "skriveni pokušaj" Bruxellesa da Mađarsku pretvori u prvu liniju fronte, u prvu državu u koju tražitelji azila ulaze kad ulaze u EU, što ona nije. Mađarska jest prva ulazna država EU za migrante s Kosova, ali takvi sada čine 1 posto. Mađari tvrde da je 99 posto tražitelja azila koji ulaze u Mađarsku zapravo kročilo nogom na tlo EU u Grčkoj ili Bugarskoj, pa po europskim propisima (tzv. dublinska regulativa) ondje trebaju biti rješavani njihovi zahtjevi za azil.
"Nikad nijedna zemlja nije bila toliko kritizirana zbog primjene europskih propisa", kaže taj sugovornik koji je želio ostati anoniman, "a mi to radimo: stvorili smo fizičku i zakonsku infrastrukturu za primjenu propisa EU".
No, istina je također da odbijanje sudjelovanja u zajedničkom europskom rješenju ove izbjegličke krize ne vodi ničemu drugome nego lančanoj reakciji u kojoj svaka zemlja pokušava problem prebaciti na susjednu. A to bi bila katastrofa.
Već sada postoji stvarna opasnost da Mađarska prebaci svoj problem s migrantima na Hrvatsku. Ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić tvrdi da je Hrvatska spremna. No, pod "spremna" Ostojić misli na kapacitete koji su spremni, ali ti kapaciteti bili bi ispunjeni u jednom danu ako bi priljev migranata bio takav kakav je sada na srpsko-mađarskoj granici (veći od 5000 dnevno). Hrvatska bi bila spremna jedan dan, a ostala 364 dana u godini bila bi nespremna. Naprosto, nijedna država EU nije spremna na ovako velike izbjegličke valove iz zemalja od Sirije do Eritreje i natrag do Afganistana. I baš zato nova rješenja, koja se moraju naći, ne mogu biti individualna stvar svake države pojedinačno, već svih država zajedno.
>>Schengen puca po šavovima, Bruxelles traži rješenje za invaziju izbjeglica
>>U drugoj fazi operacije EU vojni udari na krijumčarske brodove
Ne prebacuje Orban nikakav problem na susjede već on svoj problem rješava. Hrvatska, s druge strane, je ta koja u pravoj balkanskoj maniri nastoji problem migranata na druge. Dvojbeno je jedino hoće li u tom uspjeti.