Stravična priča o nestalom ratnom zapovjedniku obrane Bihaća, hrvatskom generalu Vladi Šantiću, protekloga tjedna potresla je BiH. Jednom pokajniku proradila je savjest. Nazvao je redakciju Avaza i otkrio tajnu skrivanu 19 godina. Priznao je da su generala HVO-a mučki ubili. To su ionako svi znali osim policije.
Međutim, monstruoznost kako su to učinili zaista je šokantna. Šantića su 8. ožujka 1995. oteli, na smrt premlatili, potom “ovjerili” s četiri metka i strpali u bačvu. Zalili su ga benzinom i gipsom. I zakopali u vrtaču. Prije nekoliko dana na tom mjestu su pronašli bačve. I ostatke ljudskog tijela. Čeka se DNK-analiza. Iako je Bihać bio u enklavi okružen srpskim snagama, odmah nakon nestanka generala procurila je vijest kako su ga likvidirali pripadnici vojne policije Petog korpusa Armije BiH kojim je zapovijedao Hamdija Abdić Tigar, jedan od najbližih suradnika generala Atifa Dudakovića.
Oni su u tom hermetički zatvorenom prostoru bili gospodari života i smrti. Danas je pitanje samo zašto su istražitelji dva desetljeća manipulirali tragičnom sudbinom generala Šantića?! U zadnjem intervjuu koji smo radili s generalom Šantićem, on je istaknuo kako je suradnja HVO-a i Armije dobra. Govorio je da zajedno brane enklavu i ako bilo tko izgubi bitku, “za sve je izgubljen rat”. Šantićeve riječi zvučale su krhkim optimizmom o savezništvu Hrvata i Bošnjaka. Koji nikako nije zaživljavao. A Washingtonski sporazum je tada već bio na snazi gotovo godinu dana.
Ubojstvo generala HVO-a dogodilo se u trenutku kada su u Bonu vođeni pregovori o bržoj uspostavi Federacije. Hrvati su pokazivali konstruktivnost. I tada, baš kao i u sličnim situacijama ranije, čim pregovori dobro počnu, dogodi se neki incident. Velikobošnjačkoj politici nije bilo u interesu da prostor Federacije dijele bilo s kim. Hrvate je trebalo isprovocirati i proglasiti krivim. Potom, politički zagospodariti teritorijem. Međutim, iako su im ubili generala, Hrvati su ostali smireni.
Štoviše, samo pet mjeseci nakon zločina, Hrvatska vojska deblokirala je opkoljeni bihaćki džep i spasila tamošnje stanovnike, uglavnom Bošnjake, od sudbine kakvu su njihovi sunarodnjaci doživjeli u zaštićenoj UN-ovoj zoni u Srebrenici. Nikada to bošnjačka politika nije iskreno priznala, a još manje cijenila.
Naprotiv. One institucije koje su godinama odbijale istražiti i procesuirati “slučaj Šantić” danas čine novu nepravdu prema njemu, njegovoj obitelji i suborcima. Više nego uvredljivo zvuči to što danas likvidaciju hrvatskoga generala pokušavaju pravno, politički i medijski karakterizirati kao klasično ubojstvo, a ne ratni zločin.
To je jednako kao što su podmetnuli Hrvatima da su ubili svog doministra policije Jozu Leutara. Treba li uopće spominjati da je 15 godina poslije još nepoznato tko je u središtu Sarajeva izvršio ovaj atentat. Zločin se vješto skriva. Što i nije teško. Jer su vjerojatno nalogodavci oni koji imaju mogućnost upravljati istragama. Čak je iz početne dokumentacije nestao film o atentatu koji su snimile osobe iz američkog Veleposlanstva i Leutarova torba. Nestao je i geler izvađen iz glave ubijenog doministra koji je bio smješten na Intenzivnom odjelu sarajevskog Kliničkog centra. To je svakako mogla učiniti samo službena osoba.
Ostalo je nerazjašnjeno još na desetke političkih ubojstava Hrvata. Većina njih učinjena je s istom porukom: iselite se! Za isti cilj Hrvate se politički razvlašćuje, biraju im predstavnike, montiraju im političke procese...
Je li tome došao kraj?! Nažalost, Bosna i Hercegovina ne ide u dobrom smjeru. Ponajviše zbog srpskog separatizma i bošnjačkog unitarizma. I jedni i drugi žele svoju (bošnjačku i srpsku) republiku. Hrvati su smetnja. Želi ih se zastrašiti, protjerati! Zato su im vjerojatno ubili i generala, i ministra, i mnoge druge.
Ne bude li aktualna bošnjačka politika zaustavila političko razvlašćivanje najmalobrojnijeg naroda, zemlja će otići u kaos. Šantićevo ratno upozorenje “ako izgubimo (Hrvati) bitku, svi (BiH) ćemo izgubiti rat”, ostvarit će se u miru. BiH se radikalizira. Pa i zbog toga što se atentatima pokušavaju ostvariti politički ciljevi.Iz Sirije u BiH vraćaju se “sveti ratnici”. Koji su se za svoje ideje spremni na bh. ulicama boriti kao bombaši samoubojice.
Njihov radikalizam uskoro nitko neće moći kontrolirati. Pa čak ni oni koji su zbog sličnih ideja dali nalog za ubojstvo hrvatskoga generala i ministra. Kratak je put od političkih ubojstava do bombaša samoubojica. A njihovi geleri neće birati žrtve samo jedne nacije.
Pokoj vječni daruj mu Gospodine i svijetlost vječnaneka mu svijetli!