Kao fizička barijera, Berlinski zid koji je odvajao zapadni od istočnog dijela Berlina, odnosno Istočnu od Zapadne Njemačke, više ne postoji. Probijen je i razbijen 1989. No, kao da je na tom mjestu ostao nevidljivi zid koji i nakon 34 godina od ujedinjenja dijeli “dvije Njemačke”. Premda je šef DDR-a Erich Honecker početkom te 1989. maštao o tome da će Berlinski zid ostati neokrnjen još 50 do 100 godina, masovne demonstracije na kojima su stanovnici istočnog dijela grada uzvikivali da žele van (Wir wollen raus!), ali i da ostaju gdje jesu (Wir bleiben hier!), spremni na to da Zapad kroza zid prijeđe k njima, ubrzale su rušenje režima.
Još jedan stručnjuak za ništa. Nema osjećaja, već standard Nijemaca pada na račun socijalne pomoći koju ostvaruju migranti te na račun uključivanja u rat u Ukrajini, sankcija Rusiji i porastu troškova energenata, pa još forsiranje zelene agende koja ruši konkurentnosttnost Njemačke industrije. Treba li više ? To su fakti, a ne nikakav osjećaj.