Dok kiti bor, mladić u pozadini čuje glas Zdravka Mamića “Dabogda bio proklet na Božić!” Iznosi smeće, a u ušima mu odjekuju Mamićeve riječi: “Smeće jedno!” Što god činio, “vladar” hrvatskog nogometa ne da mu mira. Nije imao izlaza, na koncu je gurnuo vilicu u utičnicu! Srećom, to je samo scenarij kratkog filmića koji potpisuju osječki studenti Filip Šimenić, David Čorić i Matej Matagić, a nastao je u sklopu fiktivne kampanje protiv govora mržnje.
– Ideja nam je bila snimiti humorističan video, a opet prenijeti poruku. Koncept je bio da radim kućanske poslove, a cijelo vrijeme čujem glas Zdravka Mamića kako me vrijeđa. U konačnici to završava mojim suicidom, dok se čuje Mamićevo legendarno “Ajmooooo” – približava Filip Šimenić, student treće godine preddiplomskog studija, smjera medijska kultura, na Odsjeku za kulturu, medije i menadžment Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku.
Borba protiv govora mržnje i elektroničkog zlostavljanja putem medija bila je, naime, tema izbora najboljih studentskih videouradaka, provedenog u suradnji Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku, Agencije za elektroničke medije i nacionalnoga internetskog portala medijskapismenost.hr. Mjesec dana studenti treće godine su kao praktičan zadatak u okviru kolegija Medijska pismenost i civilno društvo osmišljavali, snimali i montirali videouratke o tim aktualnim temama.
– Zadatak im je bio osmisliti video od 45 do 75 sekundi koji bi mogao biti dio fiktivne kampanje. Oduševljen sam koliko je visoku razinu svijesti i prepoznavanja tih osjetljivih i aktualnih problema pokazalo ovih 22 studenata podijeljenih u sedam grupa. Shvatili su bit – započinje Tomislav Levak, asistent na spomenutom kolegiju koji vodi Ivica Šola. Važno je, nastavlja Levak, da se šira javnost osvijesti jer nam je, nažalost, govor mržnje ušao u svakodnevni govor.
– Pamtimo i sami slučajeve Zdravka Mamića i Milana Bandića, a počeli smo se navikavati da je govor mržnje nešto normalno. S druge strane, cyberbullying je gori pojam od klasičnog zlostavljanja. Kao što je jedan psiholog rekao, iz škole se možete vratiti pa barem malo izvući iz zlostavljanja, ali onog trenutka kada vas se nastavi zlostavljati putem vašeg laptopa, mobitela, pa i u tri ujutro, ponekad i anonimno, teško možete potražiti pomoć i pronaći počinitelja. I tu nastaju trajne psihičke posljedice koje ponekad, nažalost, imaju i tragičan završetak – ističe Levak.
A pobjednički uradak, koji je najviše dirnuo peteročlani žiri, potpisuju Lora Vukušić, Iva Martinović, Šimun Padovan i Ana Ajhenberger.
– Prikazali smo nasilje na društvenim mrežama, u čemu su nam pomogli kolege Mateja i Marin. Mijenjanjem ekspresija lica, najviše očima, pokazivali su koliko im smetaju ružne poruke. Marinu teku crne suze, koje pokazuju da i muškarce boli nasilje. Matejin se lik potpuno “kupa” u crnoj boji, što prikazuje tugu i potpuno nestajanje – objašnjava Lora.
– I sama prezentacija crne boje pokazala je kako zlostavljana osoba u početku ima drukčije misli. Ali, kako se komentari gomilaju i što se više čitaju, tako i mozak zlostavljanih postane preplavljen i oni sami počnu misliti o sebi upravo to što se o njima piše – nadovezuje se Iva.
Bilo im je teško i smisliti sve te poruke jer ih sami ne mogu prevaliti preko usta, ističe Iva.
– Važno je naglasiti da to nije samo pojava u našim generacijama nego i kod starije populacije, posebice kada je riječ o politici – dodaje ona.
Građane je nužno medijski opismenjavati i treba početi već u osnovnoj školi, poručuju studenti.
– I odgoj bi trebao krenuti iz obitelji jer djeca upijaju sve što čuju. Nužna je kultura dijaloga jer se razgovor svodi na nekonstruktivne kritike, izravni napad na osobu, a sve zbog vlastitog nezadovoljstva – rezimira Ana.
